Postoji ta briga nacije oko devojaka. Negde do 21. godine života je briga "da se ne uda premlada", od 21. do 25. godine ukoliko je devojka solo je briga "udavača, a vidi je, sama, neće od biranja imati vajde", a ukoliko ima momka pak "jel valjan, da se ne zaleti, pa brzo postane raspuštaljka". Već posle 25. godine postaje matora devojka, pa usedelica, pa potom baba devojka.
Od svih navedenih naziva, alergična sam jedino na raspuštaljke i oči vadim kad čujem da je neka tako okarakterisana samo zato što je razvedena.
Lično me ne pogađa ta svačija briga oko mog života, pa tako ni etikete koje mi tu i tamo prilepljuju. Prihvatam je uz smešak i rečenicu "Ta, ja sam matora devojka. I šta da vam kažem - prođe mi mladost, a nauka ništa ne učini. Eto, još uvek čekam da mi se svekrva nerotkinja izleči." Najpre dobijem sažaljiv pogled, potom sledi dramska pauza (dužina iste zavisi od sposobnosti sagovornika da shvati šta sam izgovorila), a potom najčešće dobijem besno "Jel ti to mene zajebavaš?" Ma, ne, čini vam se. Dakako, najdraži likovi za divan su mi oni koji posle takvog mog odgovora nađu načina da diskretno upozore moju majku da nešto baš i nije ok sa njenom ćerkom.
Pošto su već svi vukli paralele između žena i muškaraca, ja priznajem da sam čula i za termin "mator momak". Obično su ga dodeljivali vremešnim muškarcima koji i dalje žive sa majkama. Matori momci su najčešće igrom nesrećne sudbine i krivicom posesivne majke to što jesu. Drugi solo igrači su i sa 60 momci (singl ili razvedeni, ali uvek momci).