Oskar Davičo - Strana 2
Strana 2 od 2 PrvaPrva 12
Prikaz rezultata 16 do 25 od ukupno 25
  1. #16

    Odgovor: Oskar Davičo

    PIJANSTVO

    Pio sam mleko, na dim je mirisalo,
    na rublje plavo, na stope po ledini,
    na različak i zrak koji je disalo
    nebo i kim i čovek u dolini.

    Bilo je snažan jablan. U njemu su dahtale jele
    oznojene. Mirisalo je belo na ptice pevačice,
    na sneg u vrtačama kog nisu odnele
    ni kiše, ni beli vetar, ni lude kresnice.

    Bilo je toplo kao sunce, kao disanje, kao krilo...
    Puno sam se smejao kad sam ga pio.
    Seo sam na kamen i tako mi je bilo...
    ni da sam se od mleka do zemlje opio.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #17

    Odgovor: Oskar Davičo

    Kad pređem na san u vatri gorenja

    Kad pređem na san u vatri gorenja
    ruku moju hvata ruka strasno blaga
    kraj mene treperi vedra moja draga
    dok mi vihor čupa šume iz korenja.

    Pod životom gori život snom te strasti,
    šiklja mlaz plamena detinjasta, vita,
    tuga kao majka zabrinuto pita
    hoću li za ljubav ubiti i krasti.

    Ako su ti školjke šumele, plavojko,
    u noći nemira pesmom palikuća
    - selo će još noćas goreti ko luča.

    Ako su ti ruke drhtale, devojko,
    za zlatom crvenim pod kim život vrvi
    - s jutra imaš grivnu krvavu od krvi.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #18

    Odgovor: Oskar Davičo

    OSEĆAM TU NOĆ

    Osećam tu noć
    koja nadolazi
    i plavi
    proletnu dolinu dragih stvari,
    kao vojnik
    ranu staru
    koja iznova
    krvari.

    Poznajem tu dugačku noć
    koja će da nas
    u dvojne redove svrsta,
    tu padavičarku,
    koja će zariti
    kljun svog gvozdenog prsta
    u srca puna glasova,
    u grla puna krvi.
    O, poznajem tu staru noć
    koja će da podivlja
    tek
    kada se ostrvi.

    Pašću prvi.
    A ona će
    iz braće,
    iz voća,
    iz pesama,
    iz stada
    iscediti suzu
    veću no ikada.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #19

    Odgovor: Oskar Davičo

    BAŠ-ČELIK

    1.

    Sanjao sam ga.
    On ima ruke od gvožđa i runa,
    a usne od debele i hrapave gume.
    Zubi su mu stene,
    oči od liskuna,
    u kosi
    nosi
    zverove i šume.

    Dopola mu lica
    vilica što žvaće,
    ona što se isprsila
    i nadnela nad svetom,
    vrljava, što se nadima i istura sve jače
    i hoda
    i gazi vilicom kao petom.

    Korakom čeljusti sto sela pregazi,
    gluv za naš vrisak od grla do oblaka.
    On pogledom vatru ledi,
    vodu pari,
    devojku unakazi
    kad iz svog čardaka
    izlegne
    i pođe u lov, gde kida glave
    i rska kosti, gde žvaće srca i srče creva,
    preživa livade i crepare rujave,
    i senke lelujave
    u grlo na levak leva,
    dok se ne napoji, dok se ne udvoji.
    Tad zube čačka rebrima dece,
    grabuljama ih drlja
    i turpijom oštri
    da glave
    bolje rube
    kad sutra
    nova
    naselja pokrlja.
    Tad dimnjake lomi
    i kadi zvonare
    čađu i škripom
    mrgodne fabrike
    i goni
    svetačke i druge utvare
    da traže vojnike
    što kolju vojnike.

    2.

    On nije ni sunce, ni mesec, ni zvezde,
    ni oblak, ni orao, ni leptir, ni rovac,
    on je suva pustoš iza najezde
    skakavaca, sinovac noža, udovac

    smrti, ubica naše strasti, mladog vremena
    što pade u cvetu pesme pod slavolukom dolaska,
    on je bolest gradova, lež pastirskih plemena,
    on je Baš-Čelik, Baš-Čelik od čelika i praska,

    on je kost u grlu, on je troma mora
    vrisak u snu, skok kroz prslu opnu snova,
    on je plač bremene žene, poniranje izvora,
    mukanje steonih krava kraj zaklanih bikova.

    3.

    Prijatelja nema, on užase treba,
    užasnut i sam ko zločin na oštrici.
    Korenje ga čuje kako u grobnici
    viljuškama grebe tanjire od srebra.

    Ne pati što ne voli, sam sebi samom smeta
    kad ruku pod ruku šeću ljubavnici,
    kada se zagrle on bi u groznici
    bacio crni pokrov preko usana sveta.

    Jug naš golišavi, rođeno proleće,
    ptiče što još prvi, u navike vreba
    i gađa, kad baca brda smrti s neba,
    moja vedra rebra, nedojeno drveće.

    4.

    On je veliki gazda, on ima puno zlata,
    on ima puno slugu i puno argata,
    on ima puno ruku i noge bezbrojne,
    i svuda se za njega po svetu biju vojne.

    On je Baš-Čelik, patrljak mraka,
    steg prašine, lelek noći, krik druga,
    glad veća od sebe same, zubata, opaka,
    pošast krda, beli otrov, crna kuga.

    Nad nama on vlada, strahom nas davi,
    ne znamo kad će da bane, noću ili po danu,
    petli kada blisnu il' mesec kad se javi
    da kolje decu plavu, tu prolećnu, mlečnu hranu.

    Baš-Čelik, Baš-Čelik, konopac o vratu,
    kuršum u grudi, lisice na ruke,
    glad i žeđ i rane u miru i u ratu,
    i tuga i bol i muke i muke.

    5.

    Usne mi nemaju zvuka,
    one su najtiša luka
    cela od kaučuka,
    sivoga kaučuka.

    Međ usne mu jarboli brode.
    Brodovi do njih dohode
    prepuni mladih sanduka,
    čamovih, malih sanduka.

    U njima gmižu crvi,
    pod zavojem od pamuka,
    a crvi siti jauka
    teku na usta muka
    iz mene, iz celog puka.

    U njima besni Baš-Čelik
    i pendrekom maše kapelnik
    tišine, taj ženik
    smrti, zao: crn i velik;
    zao: krv i čelik.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #20

    Odgovor: Oskar Davičo

    Kao bol, kao mrak

    Kao bol, kao mrak
    budi oštar, budi lak.
    Kao krv, kao crv
    budi živ, budi jak.

    Kao noć, kao smrt
    budi tih, budi duh.
    Kao dan, kao san
    budi voda, budi kruh.
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #21

    Odgovor: Oskar Davičo

    Detinjstvo

    Odjednom,
    kao kad otvoriš prozor
    uletela je u mene lasta jedne devojčice,
    kao kad digneš zavesu
    polila me svetlost u suknjici
    odjednom ...
    Ja joj nisam video lice
    a tako sam je mnogo,
    tako sam zavoleo
    odjednom,
    kike
    njenih prstiju na klaviru kome je krivo
    da mi se činilo
    da svi dečaci
    od blagosti,
    u mene, reke, uviru
    i da mi posle
    iza oka
    čisti i meki
    mali dečaci
    izviru.

    Poruku je izmenio Cecara, 22.04.2011 u 15:53 Razlog: ch sh zz

  7. #22

    Odgovor: Oskar Davičo

    Ti si još dete


    Ti si još dete, o, nasmejana,
    i tako puna ptičijih šala,
    igračku grla si mi dala
    i šljive oka mokre od grana.

    Sviralo živa, tako si čista
    i žena, žena uzdrhtala ....
    Na usni si mi ugledala,
    mesto poljupca, dva vrela lista.
    Poruku je izmenio Cecara, 22.04.2011 u 15:52 Razlog: sh ch zz

  8. #23

    Odgovor: Oskar Davičo

    U OGLEDALU

    Dečak bled od noći
    s maljama što rastu i prestaju
    kao smrt u vodi do kolena,
    kao smrt u ruži odlaska.

    Taj splav s očima od magle
    plovi iščašen iz svetla
    niz zrak što neumorno doji
    reke s dušom od mora.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  9. #24

    Odgovor: Oskar Davičo

    UDES

    Ljubavi, poplavo preko brega dana,
    kurjak tvojih reka rasple se u more
    naglo, ko grom što se iznad gromobrana
    kao rog zario u šumne ponore.

    O, ljubavi, šta sam, ne znam šta sam bio,
    da l' pio, ljubio, o, uporednici,
    brodim li, o, slutnje, jesam li brodio
    morem kojim plove svetlu ljubavnici,

    pa sam posto ljubav, posto cilik rose,
    reski izvor snage klonućima mesa,
    ženi koju volim - zanosi što nose
    mene ko njen udes pod granom nebesa.
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  10. #25

    Odgovor: Oskar Davičo

    DEVOJCI

    Ej da znaš, devojko, snago mog voljenja,
    zašto nas i bolne smeh k'o glad proganja,
    zašto smo postali bledi od gonjenja
    jedrog i veselog čokota smejanja,


    i ti bi, gonjena, gonila do leje
    gde vodoskok prsat prska od života,
    i bujna, od zdravlja do zvezdane streje
    zelenila cela od našeg kikota;


    i ti bi bila gde reke izviru,
    drugarice žarka lomna u pojasu,
    i ti bi hrlila dušom po nemiru,
    i ti bi krvarila po mesu i glasu;


    i ti bi, devojko, meko jagnje stadno,
    planula k'o urlik na smrtno rvanje
    da iz tame baneš u to jutro hladno
    s drugom što će s nama dubinu da žanje


    dok ne padne dželat, stane gubilište,
    Drugarice žarka, smeh mi svoj okreni,
    pruži mi, k'o ruku, osmeh, o, derište,
    smeh, tu larmu srca, taj hleb moj rumeni.

    Oskar Davičo

Strana 2 od 2 PrvaPrva 12

Slične teme

  1. Ne ide, davi, gnjavi.. ma ne mogu..
    Autor starsica u forumu Književnost
    Odgovora: 37
    Poslednja poruka: 25.03.2015, 23:24
  2. Oscar Wilde (Oskar Vajld)
    Autor Cecara u forumu Književnost
    Odgovora: 9
    Poslednja poruka: 02.08.2013, 01:42
  3. Oskar za najboljeg režisera (mali prilog istoriji filma)
    Autor streethorn u forumu Film i pozorište
    Odgovora: 14
    Poslednja poruka: 08.04.2009, 15:13

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •