Vodice - Strana 4
Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 46 do 60 od ukupno 81

Tema: Vodice

  1. #46

    Odgovor: Vodice

    Svetište sa čudotvornim izvorom
    Doroslovo



    Vodica Doroslovo

    Vodica Doroslovo

    ''Svetište sa čudotvornim izvorom BAJKUT (Bajkt), sada zvano Sentkut (szent kt – sveti izvor)'' nalazi se na kraju sela Doroslovo.


    Vodica Doroslovo

    ''Doroslovo svetište i mesto hodočašća.

    Prvi zapisi o Bajkut-u kao parohiji potiču iz 1382. godine, a pominjanje postojanja izvora sa čudotvornim svojstvima takođe datira iz tog vremena.

    Prema predanju, presveta Bogorodica se prikazala na izvoru Sentkut u više navrata i veruje se da je na njen zagovor Bog dao lekovitu moć vodi sa ovog izvora. Mnogo čudesnih događaja je vezano za Sentkut.

    Doroslovski svećenici su zabeležili mnoga izlečenja na tom svetom mestu. Mnogi vernici, ukljkučujući bolesne, slepe, invalide, posećuju ovo svetište u nadi da će dobiti blagoslov, izlečenje, duhovni mir.

    Prva kapela u čast presvete Bogorodice izgrađena je 1796. Zamenjena je novom 1809., ali nju je uništila vatra 50 godina kasnije. Treća kapela je sagrađena 1825. Ona je 1875. proširena, i nakon dogradnje dva zvonika dobila je izgled današnje crkve. Kip Device Marije je podignut 1861. godine a u blizini izvora i pećina sa kipom Lurdske majke Božije.


    Vodica Doroslovo

    Spoljašnji oltar je iza kapele, a od njega do bunara, pored staze su stajanke - Kalvarija - koje označavaju dogadjanja na Hristovom putu na Golgotu.

    Crkvi je 1974. pridotat i spoljašnji oltar, koji je tada i posvećen.

    Doroslovo danas predstavlja lepo mesto za hodočašće i privlači hrišćane iz raznih zemalja. Zahvaljujući svojoj dugoj istoriji, lepoj prirodi, Doroslovo nudi idealne uslove za mirnu kontemplaciju i molitvu, mami vernike da mu se često vraćaju.


    Na verske praznike, svetilište u Doroslovu posećuje veliki broj hodočasnika i poznato je da se tu doživljavaju snažna verska iskustva. Doroslovo je smešteno između Sombora i Novog Sada. Udaljen je 15 km od Sombora, a 60 km od Novog Sada i 45 km od Osijeka sa druge strane Dunava.'' (2007. Copyright Dr. Anders Nyqvist, Ivanka Humanitarian Organization.)
    Vodica Doroslovo

    Građanski list utorak, 9. septembar 2008:

    ''SOMBOR – Nekoliko hiljada hodočasnika posetilo je 7. i 8. septembra svetište Sentkut u Doroslovu, selu u somborskoj opštini. Oni dolaze na izvor za koji se tvrdi da ima čudotvorno dejstvo. Župnik u Doroslovu i Bogojevu, u odžačkoj opštini, i rektor svetišta Sentkut (Sveti bunar) Arpad Verebelji kaže za GL da je taj izvor, pod imenom Bajkut – koje je ukazivalo na njegovu moć da otklanja ljudske probleme – spomenut prvi put u crkvenim spisima iz 1382. godine, sačuvanim u Rimu. Verebelji navodi da se početkom 18. veka u tom bunaru ukazala Gospa, te da otad svake godine na crkvene praznike hodočasnici posećuju to mesto, na kojem doživljavaju snažna verska iskustva...


    Brojna čudesna izlečenja
    – Vernici svakog dana u godini na Svetom bunaru mogu dobiti blagoslov, jer crkva Marije, pomoćnice hrišćana pokraj tog izvora nije obična crkva, nego biskupijsko svetište, jedino takvo u Vojvodini. Međutim, vrh Rimokatoličke crkve u Vatikanu odredio je da se dvaput godišnje – 8. septembra, na praznik Mala Gospa i na Duhove, to jest Pedesetnicu posle Uskrsa – na Sentkutu dobijaju posebni blagoslovi. Ako Mala Gospa, koja se u Doroslovu slavi kao proštenje ili kirbaj, pada u dane vikenda, na Svetom bunaru se na hodočašću okupi blizu 20.000 ljudi, a radnim danima bude ih desetak hiljada. Oni ovamo dolaze iz Srbije, Mađarske, Hrvatske i mnogih drugih zemalja. Hodočasnici nisu samo rimokatolici, nego i pravoslavci, evangelisti, adventisti... Ima nekoliko svetišta u Vojvodini, ali je ovo pokraj Doroslova najstarije i privlači najviše hodočasnika – kaže župnik Verebelji.


    Vodica Doroslovo
    Doroslovski sveštenici, ističe on, zabeležili su na Svetom bunaru brojna čudesna izlečenja. Zbog toga to svetište posećuju mnogi bolesni ljudi, slepi i invalidi, u nadi da će molitvama, paljenjem sveće i umivanjem svetom vodom na bunaru Bogorodice ozdraviti. Rektor svetišta opisuje da po dolasku na hodočašće vernici najpre ulaze u crkvu Marije, pomoćnice hrišćana, gde se mole ispred zavetne slike majke Božje, a potom u procesiji silaze do Svetog bunara, gde ponovo izgovaraju molitve, piju svetu vodu i umivaju se njome, a potom prisustvuju misi i svečanom umetničkom programu. Velik broj hodočasnika dolazi dan ranije ili ostaje posle praznične ceremonije da prespava na svetištu…


    …Sveštenik napominje da je svetište u dosta lošem stanju…Posle renoviranja svetišta, što će biti omogućeno odobrenim izdvajanjem iz pokrajinskog budžeta, najavljuje rektor Verebelji, na hodočašće povodom Male Gospe, kojem redovno prisustvuju rimokatolički biskupi iz Srbije i Mađarske, biće dogodine pozvan vladika bački Irinej.


    Vodica Doroslovo

    Modna kreatorka od svetišta pravi ekumenski centar
    Pomoć svetištu u Doroslovu već nekoliko godina pruža modna kreatorka iz Abu Dabija Ivanka Dimitrijević-Nikvist. Ona je rođena u Sonti, nedaleko od Doroslova. Po završetku srednje škole u Somboru odselila se u Švedsku, a odatle u Ujedinjene Arapske Emirate. Kao osnivač nevladine organizacije "Ivanka" i ambasadorka dobre volje, ona zajedno sa svojim suprugom dr Andersom Nikvistom nastoji da svetište u Doroslovu pretvori u ekumenski centar, gde bi, kako kaže, "Božju pomoć našli svi kojima je potrebna, bez obzira na veru, naciju i boju kože".

    Vodica Doroslovo

    Oltar i slika na bočnom zidu.


    Oltar u proširenju (sakristiji) na desnom boku crkve.




    Vodica Doroslovo

    Na levoj slici je stepenište u zvoniku.

    ''Naselje Doroslovo leži u severozapadnom delu Bačke. Susedna sela su: sa severne strene Stapar, sa istočne strane Bački Brestovac, sa zapadne Sonta, a sa južne strane Srpski Miletić. Selo je od Sombora udaljeno 21 km, a nalazi se na zapadnoj lesnoj terasi, na okuci nekadašnjeg Mostonge. Selo je jedno od tri sela u Zapadno-Bačkom okrugu koje su poznate po svojoj tradiciji.
    Vodica Doroslovo

    Na levoj strani slike, u hladu, nazire se kanal - nekadašnja reka Mostonga.

    2002. godina na osnovu popisa u Doroslovo živi 1981 stanovnika.

    Doroslovo se po prvi put pominje u pisanim dokumentima 1313. godine, a arheološka iskopavanja potvrđuju da su na ovom terenu bili nastanjeni ljudi i pre 2700 godina. Tvrdi se da je ovo druga postojbina Doroslova, odnosno ranije naselje Doroslovo se nalazilo na desnoj strani bivše reke Mostonge, ali zbog čestih poplava i poslednje poplave Dunava biva preseljeno na sadašnje područje. Takođe postoje tvrdnje da je Doroslovo izgorelo u jednom katastrofalnom požaru za vreme žetve da su ljudi bežali u polje ispred vatrene stihije. U to nije teško verovati jer su kuće bile pokrivene isključivo trskom, a dvorišta napunjena kamarama slame i žita.



    Vodica Doroslovo

    Nadgorbne poloče su iz vremena pre izgradnje sadašnje kapele.

    Aprila 1752. g. Komorski administrator Redl dao je nacrt po kome traba da se Doroslovo ( j Doroszl) naseli sa 150 mađarskih ili slovačkih žitelja rimokatoličkih vere. Porodice su doseljene iz županije Zale, Šomođ, Komaromi i Vaš.'' (Iz zvanične prezetacija grada Sombora)


    Ovo svetište ne nalazi se na popisu vodica u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini'. No, po onome što sam video i pronašao o ovom svetištu sa bunarom, ne bi trebalo biti mesta sumnji da je to vodica. Inače, Vodica kod Subotice u ataru Aleksandrova (koju i M. Đekić opisuje, a koja je već predstavljena ovde) i ovo svetište u Doroslovu imaju ista sva ključna obeležja.

    Ovu vodicu sam 'otkrio' diveći se ogromnim krošnjama na ulasku u selo iz pravca Odžaka. Pre tri godine, vrelog avgustovskog podneva, setivši se tih krošnji smislio sam da u tom hladu predahnem. Medni miris iz krošnji prepunih sitnih žutih cvetova i celokupan prizor naterao me je da i po žegi prošvrljam i slikam iz više uglova izuzetno slikovit prizor.

    U jednoj od slika našla se i mala tabla o svetištu koju sam tek na uvećanjima uočio. A i činjenica da je crkva na kraju sela a ne negde u centru, navela me je da vidim o čemu se radi.

    Za ova drveta (ima ih i na starom medjunarodnom putu od Subotice do Bačke Topole) sam se raspitivao, ali nisam dobio odgovor kako se zovu. Na našem forumu sam uz pitanje stavio sliku i dobio odgovor da se (verovatno) radi o drvetu donetom sa jugoistoka Azije, iz familije kojoj pripada i bagrem, a da se zove jarlin. Ne odolevam da stavim više slika sa tim drvetom.

    I u potonjim prolascima putem Novi Sad - Sombor sam pored tih drveta usporavao i divio im se. Ovih dana sam se zaputio do Stapara i tamošnje vodice,a i da proverim da li je i ovo vodica.


    Vodica Doroslovo
    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.08.2010 u 12:02

  2. #47

    Odgovor: Vodice

    Svetiste Vodice izmedju Backog Monostora i Sombora sa bunarom, gde uliva recica Plazovic u Veliki Backi Kanal

  3. #48

    Odgovor: Vodice

    СТАПАРСКА ВОДИЦА
    - најстарија православна водица у Војводини -



    Vodica Stapar
    У књизи Мирјане Ђекић 'Водице у Војводини' говори се о водици код Стапара као главном предмету одељка, али се на више места, у различитим поводима и контексту помиње и стапарска водица. Овде сам прикупио све те делове где се помиње стапарска водица.

    Успут, о називу: распитујући се како да до ње стигнемо, што у селу, што у атарау, приметили смо да мештани назив користе као реч која има само множину (плуралиа тантум) водице. Један од стапараца кога смо на трактору затекли у њиви, исправио ме је кад сам питао за водицу, рекавши да се каже 'водице'.
    Vodica Stapar

    На месту Стари Стапар
    Поред корита Мостонге, на некадашњем римском шанцу, у близини шуме која се некада завала Гај, налази се најстарија датирана православна водица у Војводини. Удаљена је неколико километара од Стапара.

    Настала је у првој половини XВИИИ века, пре оснивања данашњег села Стапара 1752. године, и задржала свој култ као успомену на старо село Бокчиновац, чија је, вероватно, била богомоља.

    Према књизи прихода и расхода Бачке епархије за 1727-1731 малу капелу на водици подигао је сеоски кнез Маслар. У другим изворима забележено је да је 1720. године поп Остоја Поповић из Бокчиноваца дао да се сагради црква у Стапару. Како у то време данашњи Стапар још не постоји, вероватно се ради о градњи капелице на водици. Стара капелица била је од плетера, покривена трском.
    Vodica Stapar

    Мала капела, колико сам могао да закључим, користи се као место за паљење свећа.

    На стапарској водици је, поред мале капеле, направљена нова, велика, 1864. године. План за њену изградњу оверио је тадашњи сомборски парох, каснији српски патријарх Георгије Бранковић. Градили су је сомборски предузимачи Венцел Урлих и Георг Прокоп. У црквеном летопису је забележено да је до ње (мале капеле) 1864. године подигнута нова, велика, лепа , украшена лепим иконама.
    Велика капела подигнута је 1864, уз сагласност тадашњег сомборског проте Георгија Бранковића, стапарских свештеника Јована Поповића и Николаја Момировића и више чланова црквеног одбора. План капеле оверен је печатом стапарске цркве Свето Ваведење 28. марта 1863. На плану је наведено да се капела подиже на месту Стари Стапар.

    Водицу је у то време окруживало 200 ланаца винограда. Велика капела је била саграђена међу ораховим стаблима.
    Stapar Vodica

    У барокној форми саграђена је, средином XVIII века, капела на водици у Даљу, док капела у Врбасу, грађена крајем истог века, има одлике барока и рококоа. Класицистички манир одликује капелу манастира Фенека, саграђену 1800. године, и велику капелу на стапарској водици.

    Водица у Стапару отворена је од другог дана Духова до Мале госпојине.
    Stapar Vodica

    Stapar Vodica

    Народни сабори
    Према опису водице објављеном 1866. године, између родних винограда, на месту старе капеле поред стапарске водице, подигнута је петнаест година раније црква Успеније пресвете Богородице. Потомци побожних и јуначких бокчиновачких Срба сачуваше у својој цркви за стотину година часну трпезу и царске двери из своје старе цркве, а ово обоје као свете древности народне красе сада ову нову цркву. Из истог извора сазнајемо да народ на водицу долази на службу сваке недеље, а да се уочи већих празника преко лета овде одржавају велики народни сабори, који, немајући у близини манастира, најрадије долазе овамо на бденије и литургије. Ту су се окупљали и народни песници - слепи гуслари.

    У неким местима на водицу се долазило о слави литијом, док се у некима до крста на водици ишло литијом када се свети жито, најкасније други дан Духова. У Санаду је литија на водицу ишла и други дан Ускрса и на Трнову Петку. У Кусићу је на водицу ишла литија на Велику госпојину, а у Стапару је кретала из капеле на водици да освети жито и винограде.

    У Стапару је главна сеоска слава Велика госпојина, празник коме је посвећена водица. Разлог за то је сећање на старо село, из којег су потекли данашњи становници Стапара.

    Према сачуваним фотографијама снимљеним 1906. године, мала капела је у то време била покривена трском, бунар четворосливном надстрешницом од шиндре, док се иза велике капеле налазио конак - кућица за чувара, такође покривена трском. У унутрашњости веће капеле била је висока олтарска преграда, заправо вотивна иконостасна конструкција, на коју је било прикачено више икона. Неке од њих су рађене на стаклу и сигурно су део стапарске сликарске школе која је постојала крајем XИX века. До данас су сачуване две старе иконе са стапарске водице. То су престоне иконе Богородица са Христом и Исус Христос, рад зографских мајстора из прве половине XVIII века.

    Сваком своја икона
    Иконе на стаклу, које су се налазиле на иконостасу, припадале су сомборској и стапарској сликарској школи. Од сомборских сликара, колико је данас познато, у малој капели су биле две целивајуће иконе Мојсеја Поповића, рађене средином XVIII века. Радова стапарске сликарске школе има више. Крштење Христово, са Светом тројицом, потиче с краја XVIII века и прилагођено је сеоском укусу својих наручилаца, док четвороделна икона, рад Јова Савичина, настаје почетком XX века као део народне уметности. Постојање две исте иконе на стаклу са мотивом Богородице са Христом одраз је жеље становника оба дела села, некадашњи Бокчиновчани и Врањешевчани, имају своју икону Богородице, заштитнице водице.

    Да се болест не врати
    У Долову се никоме не јавља на путу док се иде на водицу и када се враћа са ње. По повратку са водице не сме се ни освртати, да се болест не врати. Онај ко је ишао на водицу, целог тог дана морао је да ћути, а његови укућани ништа нису смели дати нити изнети из куће.

    Да би се оздравило, у околини Долова се на водицу ишло три пута кад трне дан (у сумрак) или у зору: први пут уочи петка, други пут уочи недеље, а трећи уочи уторка, а може и који други дан. Са собом се носило црвено лонче, којим се болесник посипао и умивао. Лонче се остављало поред извора. Ако жену боли глава, она оставља укоснице на водици. Исти овај обичај присутан је и у Стапару, где се поред укосница на водици оставља и прамен косе.
    Stapar Vodica


    За кума - јабука и ружа
    На појединим водицама нема кумства за славу (Баваниште). Колач и кољиво доносе жене, за здравље својих укућана. Чешће је постојање кумства. У већини места кум славе је мушкарац, мада се кумства прихватају и удате жене. На сомборским салашима то су до Другог светског рата биле девојке. Ако је више девојака желело да буду куме водичке славе, свештеник је бирао ону која је најредовније долазила на богослужење и учествовала у верском животу.
    Кумство се предавало на различите начине. У Делиблату је кум поред жита, вина, свећа и колача, доносио за будућег кума ( то ће постати тек следеће године) црвену јабуку; она се, заједно са делом славског колача, предавала на крају обреда - вечерње службе. Јабука је симбол кумства - у селу треба да се зна да си узео јабуку, да си кум. У Долову и у Стапару будућем куму се даје ружа са колача. Кумство се и данас преноси јабуком у Томашевцу, а у Јарковцу јабуком и ружом са колача. У Санаду се будућем куму дају пола колача и ружа.
    Stapar Vodica

    Иконе на дар
    Верници су куповали вотиве везане за болест од које су боловали, односно у облику оних делова тела у чије су оздрављење веровали, или као знак захвалности за исцељење. Остављали су их на самим изворима или на иконама. Даривање вотивима изобичајило се после Другог светског рата.

    Иконе су се доносиле на водицу у целој Војводини, мада има насеља (Делиблато) где таква пракса није постојала. Када долазе на водицу, болесници доносе и иконе, пред којима се моле. Иконе су с ликом разних светитеља, оних којима су верници заветовани по препоруци неке врачаре, или кућни заштитници. Те иконе се остављају на водици.

    У многим местима у Војводини (Стапар, Силбаш, Јарковац) забележено је да су на водицу доносили кућну икону и тамо је остављали кад она остари и похаба се (Јарковац), или кад кућа нема наследника (Стапар).


    Двадесет и једна бачка водица
    Податке о местима у Бачкој где су се налазиле водице, доносе за време Другог светског рата календари Српске православне цркве. У календару за просту 1942. годину дата је слика водице свете Петке покрај манастира Ковиља, а као непарохијални храмови наведене су и водица у Стапару, у Кули, Мартоношу, Старом Врбасу, Поповцу, Сентомашу (Србобрану), као и капела са домом подигнута на водици у Шандорову (Александрову - сада делу Суботице).

    Према календару за преступну 1944, у Бачкој епархији је била двадесет и једна водица коју је признавала црква: две у Старој (Бачкој) Паланци, три у околини Сомбора, по једна у Силбашу, Товаришеву, Пачиру, Стапару, Александрову, Бачком Петровом Селу, Кули, Стром Врбасу, Турији, Локу, Госпођинцима, Ђурђеву, Мошорину, Чуругу и Брањини.



    Stapar Vodica
    Канал, некадашња река Мостонга, удаљена је од капеле 50-60 метара. Бунар је у подножју вишег терена, који се убрзо спушта још мало и представља речно коритo.
    По овоме су водице у оближњем Дорослову и стапарска веома сличне.
    Stapar Vodica
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.06.2010 u 01:01

  4. #49

    Odgovor: Vodice

    VODICA - MANASTIR
    BOĐANI



    Čitajući podatke - istorijske činjenice i predanja - i upoznavši se sa par destina vodica i manastirima u Vojvodini nisam mogao da, ovako amaterski, ne pomislim da je manastir Bođani nastao od vodice. Potvrdu za to nalazim u stručnoj literaturi.

    U knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' govori se i o ovom mestu - prvobitno vodici, potom manastiru.

    ''Po predanju, manastir Bođani nastao je kao vodica. Putujući kroz današnju Bačku, krajem XV veka, neki Bogdan, trgovac iz Dalmacije, iznenada se razboleo. Poremetio mu se vid. Na mestu današnjeg manastira Bođani naišao je na izvor, oprao oči tom vodom i pomolio se Bogorodici za ozdravljenje. U molitvama se zavetovao da će, ako ozdravi, na mestu tog izvora podići crkvu ili manastir. Pošto je, po predanju, ozdravio, zatražio je dozvolu od tadašnjeg mađarskog kralja Matije Korvina da na tom mestu podigne crkvu i opravi isceliteljski izvor.

    Uz pomoć i posredovanje srpskog vojvode Dimitrija Jakšića, osnovao je manastir 1478. godine, koji je po njemu dobio ime Bođani. Oltar prvobitne crkve bio je na mestu isceliteljnog bunara.

    U novosagrađenom zapadnom krilu konaka manastira Bođana, iznad bunara je 1797. godine napravljena kapela. Podigao ju je Stefan Plaviš iz Vukovara. Isti ktitor je 1808. platio 200 forinti moleru Jakovu iz Bobote za oslikavanje kapele i 56 forinti nekom drugom majstoru za hrastovu oplatu na bunaru.

    Godine 1896. ponovo je popravljena kapela u Bođanima, a oštećeni živopis obnovio je monah Rafailo Momčilović.''

    U ponovnom stizanju do manastira Bođani više pažnje sam posvetio bunar - izvoru, nekadašnjoj vodici o onome što je prati.


    Kada se kroz konak ulazi u manastir, u prolazu, sa leve strane, spušten za nekoliko stepenika je izvor - bunar koji je krajem leta 2009. bio u obnovi.
    Vodica Bođani

    Vodica Bođani
    Direktno iznad izvora, u konaku je stara kapela (o kojoj je reč i u tekstu M. Đekić) koja se takodje obnavlja.


    Vodica Bođani

    Gornje tri su zidne slike u kapeli u konaku.


    Medaljoni su na plafonu.

    Kompletniji prikaz ovog spomenika kulture od izuzetnog značaja možete pogledati na temi 'Manastiri Srbije' - ovde VojvodinaCafe Forum - Pregled pojedinačne poruke - Manastiri Srbije
    Poruku je izmenio nenad.bds, 20.07.2010 u 14:46

  5. #50

    Odgovor: Vodice

    Vodica
    Veliki Radinci



    Vodica Veliki Radinci
    Ovu vodicu nalazim samo u tabelarnom pregledu vodica u Vojvodini u knjizi Mirjane Đekić. Uz nju je samo naznaka da je to česma, ali drugih podataka nema.


    Vodica Veliki Radinci



    Vodica Veliki Radinci

    Kao što slika pokazuje, zatekli smo ženu koja je napunila i ponela boce za vodu.


    Vodica se nalazi pedesetak metara od ulaza u groblje.

    Veliki Radinci su desetak kilometara na sever od Sremskle Mitrovice i približno isto toliko na zapad od Rume.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.08.2010 u 12:00

  6. #51

    Odgovor: Vodice

    Vodica u Gospođincima na Jegrički

    Vodica Gospođinci

    Ova vodica se nalazi 4-5 kilometara na sever (vazdušnom linijom) od Gospodjinaca. Smeštena je tik uz reku Jegričku koja je tu sakrivena od pogleda praktično neprohodnom trskom.
    Vodica Gospođinci

    Vodica se sastoji od kapele za koju mogu da pretpostavim da nije mnogo stara, možda najviše 60-70 godina; bunara ispred ulaza u kapelu koji je natkriven tremom. Po načinu na koji je trem gradjen (betonske gornje grede a verovatno i stubovi) pretpostavljam da je sagradjen naknadno. U unutrašnjost kapele su goli zidovi na koje je okačeno desetak manjih ikona štampanih na papiru.

    Unutrašnjost kapele se nazire na donjoj slici.
    Vodica Gospođinci

    Na bunar je pričvršćena presečena plastična flaša na kanapu kojom se može zahvatiti voda. Po dužini kanapa zaključujem da se voda nalazi na 1,5-2 m. od vrha bunara.

    Na betonu oko kapele su dosta sveži tragovi kreča pa pretpostavljam da je proletos ili početkom leta kapela uredjivana.
    Vodica Gospođinci

    Prostor ispred kapele se povremeno kosi i na njemu nema korova; žbunje sa južne i istočne strane se kreše kako ne bi obuhvatilo kapelu, što mi, uz ostalo što sam zapazio govori da je Vodica živa, tj. da se vernici o njoj staraju.

    O ovoj gospođinačkoj vodici nisam našao više pisanih podataka. Jedino je u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini', u tabeli 'Poznate vodice u Vojvodini' ona navedena ali bez drugih podataka. Ono slovo 'K' u zagradi ozvačava da postoji kapela, dok slovo 'B' označava bunar, a uz ovu vodicu ga nema iako bunar postoji. To možda govori da je bunar relaltivno skoro obnovljen i natkriven tremom.



    Druga gospođinačka vodica, posvećna sv. Petru i Pavlu, predstavljena je ranije, na postu br. 30.



    Za ozbiljnije saznavanje podataka o mnogim vodicama za koje to već nije učinila Mirjana Đekić u svojoj knjizi trebalo bi mnogo više vremena i truda.

    Iskusio sam da ljudi, kako mladji tako i stariji, ređe znaju nešto o vodici u njihovom mestu. Obično treba da zaustavim petoro - šestoro prolaznika da bih doznao u kom pravcu treba tražiti vodicu (a po izgledu biram da se prvenstveno raspitujem kod starijih starosedelaca, pa i tu često pogrešim).

    Logično bi bilo da se pre svega informišem kod sveštenika, no, pošto ja odlazim da tražim vodice onako 'turistički' i pomalo avanturistički bez prethodnog planiranja kada i gde ću otići, teško je naći da sveštenik bude tamo gde ga je logično tražiti i uz to nezauzet nečim drugim. A bio sam i u situaciji da sveštenik, koji je otskora u tom selu i ne zna mnogo o vodici.

    No, ovo me ne sprečava da vodice predstavljam, makar sa ovakvim nedovoljnim podacima. To stoga što nemam pretenzije da obavljam neko ozbiljnije istraživanje, već mi je namera da, koliko na ovaj način mogu, upoznam makar uži krug korisnika interneta sa samim postojanjem ovog segmenta naše baštine. Mogu samo da se nadam da će saznanje o postojanju vodica u nogim mestima podstaći one koji o tim mestima nešto pišu da i o vodici nešto kažu i da dodju da nekih saznanja o njihovoj prošlosti.


    Vodica se nalazi pored Jegričke na stotinak metara od mosta na letnjem putu od Gospođinaca i Čuruga. Ovaj put je, kako na mapi vidim najkraći pravac izmedju ova dva sela. Sigurno je pre masovnijeg motornog saobraćaja imao značajnu ulogu.
    Vodica Gospođinci

    Jegrička u pravcu zapada.


    U pravcu istoka. Kapela se nalazi sasvim sakrivena trskom negde u desnom donjem uglu slike.




    Ovo je slikano sa prilaza mostu.
    Vodica Gospođinci


    A potraga za vodicom je bila prava mala avantura po avgustovskoj podnevnoj žegi.

    Da ne sedimo u kući, krenuo sam sa unukom do Gospodjinaca. Uz više lutanja prašnjavim lenijama i zabasavanja na zakorovljene staze i slepe 'sokake', pa preko strnjika (jer su nas tako instruisali oni retki poljoprivrenici koje smo u njivama pronašli) stigli smo opet do ovog letnjeg puta za Čurug. Tim (logičnim) putem nismo krenuli jer su ga oni, kjoji na svojim njivama koriste veštačku kišu, na nekim mestima bliže selu tako raskvasili da i traktori izbegavaju te deonice. Na ovom mestu smo se zaglavili jer veliki savremeni traktori prave duboke vagaže (kako to paori zovu). A pored se takodje nije moglo kroz blato. Greben kojim je točak išao se odronio i legli smo na 'trbuh' automobila i ostali tu skoro sat i po dok nismo ugledali i dozvali spasioce. Ašovčić koji imam u kolima nije bio od neke koristi jer je blato teško, lepljivo, pa sam brzo odustao od samopomoći.

    A vodica je bila na manje od tri - četiri stotine metara, ali to nismo mogli da znamo. U ovo doba godine parcele sa kukuruzom i korovi pored puta zaklanjaju vidik. Ne možete znati ni da li neko radi na njivama koju stotinu metara udaljenim jer je zaklonjen kukuruzom. A povremeni povetarac je donosio zvuk traktorskog motora samo iz jednog pravca, i to sa prlične udaljenosti. Peške smo otišli da vidimo gde smo, pronašli vodicu, a tek dosta kasnije u daljini ugledali jednog terenca i mahanjem skrenuli pažnju na nas. Čovek sa terencem je otišao i doveo traktor koji je bio u njivi na nekih kilometar i nešto više udaljenosti.

    Na neki način bio sam zadovoljan što smo ovo doživeli jer je to bila i pokazna vežba unuku, gradskom detetu, da su sposobnoti automobila ograničene, i što je važnije, da panika ništa ne pomaže; da je pomoć od strane onih koji su tu negde i kad ih ne vidimo, korisnija od mobilnog telefona.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 24.08.2010 u 13:55

  7. #52

    Odgovor: Vodice

    Vodica u Zrenjaninu


    Vodica u manastiru Svete Melanije Rimljanke u Zrenjaniu je još jedan primer povezane prošlosti manastira i vodica.


    Vodica Zrenjanin
    ''Manastir Svete Melanije Rimljanke osnovao je episkop banatski dr Georgije Letić 1935. godine na severoistočnom gradskom obodu, zemljištu zvanom "Vodice",na mestu starog manastira Drenovca a ime manastira je kao i ime majke utemeljivača Letića - Melanije (Milice).''
    Vodica Zrenjanin

    Vodica Zrenjanin
    U manastirskoj crkvi se nalazi ova slika na kojoj je prikazan episkop Georgije osnivač sadašnjeg manastira. Na slici se vidi kapelica na vodici kakva je bila u vreme osnivanja manastira. Kada smo posetili manastir novosagradjena kapela na vodici je bila gradjevinski dovršena. Monahinja pokazuje na kapak u podu ispod koga je bunar iz koga će se voda crpsti pumpom.
    Vodica Zrenjanin

    ''Iza manastirske crkve nalazi se mala kapela posvećena Svetoj Petki koju je 26.10.2004 osveštao Vladika banatski Nikanor.''

    Nastanak nekih vodica vezan je za pojavljivanje svete Petke. Vodica manastira Sveta Melanija u Zrenjaninu nastala je kada se nekoj bolesnoj i siromašnoj devojci, zaspaloj na livadi pod brestom, u snu javila sveta Petka i rekla joj da pored drveta iskopa bunar čijom će se vodom isceliti. Iskopala ga je rukama i, pijući vodu iz tog bunara i umivajući se njome, ozdravila. (Vodice u Vojvodini M. Đekić)
    Vodica Zrenjanin

    Manastirsko zemljište stiže do obale Begeja na ulasku u Zrenjanin.

    Čudotvorni izvor
    Manastir svete Melanije Rimljanke, inače prve žene svetice, poznat je i po čudotvornom izvoru starom milionima godina. Prema mišljenju stručnjaka, voda sa ovog izvora dolazi čak iz alpskog sliva i savršenog je kvaliteta. Mada je izvor pre nekoliko godina presušio, vodena žila je ponovo proradila pre dve godine, upravo kada je u Vojvodini vladala strahovita suša.'' (A. Lalić, Kurir, 11.10.2006.)

    Da li je voda iz alpskog ili karpatskog sliva nije presudno.

    Manastir se nalazi na severoistočnom obodu Zrenjanina u delu koji se zove Gradnulica a koja je nekada bilo posebno naselje.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 01.09.2010 u 13:01

  8. #53

    Odgovor: Vodice

    Водица у Старим Бановцима



    Vodica Stari Banovci

    Vodica Stari Banovci
    Стари Бановци су имали цркву од плетара саграђену 1726. која је у неколико наврата поправљана, а и преправљана да би удовољила повећаном броју верника. Градња нове (садашње) цркве започета је 1777. године нешто даље од постојеће цркве коју је угрожавала близина одсека високе обале према Дунаву.

    ‘’Градња је трајала осам година.
    У једном запису из 1785. године каже се да Бановци "имају стару и нову од доброг материјала саграђену илирску цркву".

    …У старој су се верници сакупљали само у одређене дане (на вечерње храмовне славе и сл).

    Стара црква је постојала све до 1897. године, кад је због одрањања обале на којој се налазила дозволом конзисторије - срушена. Бановчани су намеравали да је поново подигну у порти, на водици или на гробљу као капелу. Због противљења црквених власти, политичке општине и тадашњег свештеника Николе Пујаковића, а највише због недостатка средстава, на водици је 1907. године добровољним прилозима мештана назидана мала капела на коју је постављен крст са старе цркве. Тако је бановачка водица, поред уобичајене намене, и споменик старој цркви.’’ (Из рукописа за монографију о цркви Св. Николе у Старим Бановцима чији је аутор Милорад Бабић.)
    Vodica Stari Banovci

    Крст са старе цркве и унутрашњост капеле.
    Стари Бановци Водица
    Како сам чуо од г. Бабића, првобитно је вода текла из чесме, а од када је корито Голубиначког потока, на чијој обали је водица, продубљено па се ниво воде спустио, вода се вади из бунара. На предњем зиду којим је бунар зазидан је мањи отвор тако да се до воде могу спустити само мање посуде.
    Стари Бановци Водица

    Стари Бановци Водица
    Једна стара бела топола се сасушила, а друга је пала на обалу потока. Од г. Бабића сам добио слику начињену пре шест година, пре но што се топола срушила а друга осушила.


    Стари Бановци Водица

    У левој страни се назире вода Голубиначког потока.


    Стари Бановци Водица
    Водица се налази на левој обали Голубиначког канала, коју стотину метара од његовог ушћа у поток Будовар (на западном крају села) који стиже негде од Крушедола. Неупућени су склони да оба водотока сматрају каналима.

    У књизи Мирјане Ђекић ’Водице у Војводини’ ова водица се не помиње.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 05.10.2010 u 19:51

  9. #54

    Odgovor: Vodice

    ВИЛИНА ВОДИЦА
    Буковац



    Vilina Vodica
    У књизи Мирјане Ђекић ’Водице у Војводини’ Вилина водица помиње се у два наврата. Говорећи о негдашњем стручном вредновању лековитости вода, измећу осталог у књизи се каже:
    ’’... Друга докторска дисертација која помиње лековите фрушкогорске изворе јесте др Јосифа Ребића, одбрањена 1835. Овај Карловчанин говори о важности воде за здравље, о важности начина на који се прикупља, те о потреби да се она испита са здравственог становишта. Посебно поглавље посветио је фрушкогорским изворима. Од осам извора које наводи, од важности су: стражиловачки извор, Калина водица код манастира Гргетега ( "силни болесници сваке године налазе ту здравља"), Вилина водица код Буковца ( "многим побожним хришћанима је повратила здравље"), водица код Инђије и извор Убавац. Знаменити лекар оцену извора није дао на основу хемијске анализе, већ на основу чувења и укуса воде.’’

    Наводећи којим свецима или празницима су поједине водице биле посвећене, Мирјана Ђекић каже да је Спасовдану посвећена Вилина водица код Буковца.


    Vilina Vodica
    На сајту Планинарског друштва ’Вилина Водица’ из Буковца нашао сам следћи текст везан за Ђурђевдански уранак 2008. године:

    ’’Вилина водица Буковац
    На три километра западно од Буковца налази се извор Вилина водица. За његову воду се прича да је лековита и да је нарочито добра за очи. Њена исправност је у сваком случају и бактериолошки и хемијски испитана. Такође се прича да око њега виле играју коло, те не чуди његов назив.

    Стари је обичај да се људи уочи Ђурђевдана упуте на извор, да би на њему дочекали прве зраке сунца и тамо се умили и прекрстили. Међутим, последњих година то су чинили само појединци, те је претило да нестане и овог обичаја. Да се то не би десило, ПД „Вилина водица“ уз сарадњу ловачког друштва „Фазан", а под покровитељством МЗ Буковац од 2003. год. организује Ђурђевдански уранак. До сад их је било пет и сваке године се појављује све више људи.’’




    Сем што је накада Вилина водица била познато место са лековитом водом и место религиозног и друштвеног живота одовг дела Срема а и становника с друге стране Дунава, данас је Вилина водица познато планинарско одредиште према коме воде стазе са свих страна.

    Контактирао сам председника Планинарског друштва Вјерг Бранислава да бих се распитао за најбољи прилаз водици јер сам у неким ранијим распитивањима добијао непоуздана упутства. Поред упутства за најлакши прилаз водици нама непланинарима, добио сам и текст о водици који је г. Вјерг припремио 2006. године, под насловом ''ВИЛИНА ВОДИЦА - некад и сад'', у време кад је извор обновљен. Текст дајем скоро у целини, а истовремено се и захваљујем његовом састављачу.


    Vilina Vodica

    Табла на Вилиној водици.

    ''Вилина водица помиње се у многим писаним делима. Њу најлепше описује Василије Констатиновић у свом делу "Благо Срема, најзнатније извор-воде, чесме и бунари", штампане 1893. године у Новом Саду. Пре поменутог, у свом раду " Фрушкогорски извори и помени о њима у старијој књижевности ", објављеном у Летопису Матице српске број 151 из 1887. године аутор Мита Петровић преноси део текста из докторског рада др. Ребрића, једног од првих Сремско Карловачких доктора о лековитости воде са овог извора. О овом извору, па и чардаку писала је још Милица Стојадиновић Српкиња, Јован Јовановић Змај, те др Васа Стајић, не само писали већ врло радо на њему и боравили.''


    Vilina Vodica
    Г. Вјерг је пренео део текста пароха Василија Константиновића на основу фото-типског дела нњиге која се чува у Матици Српској као раритет (уникат) а чија наслова страница има следећи садржај:

    БЛАГО СРЕМА
    НАЈЗНАТНИЈЕ

    ИЗВОР-ВОДЕ, ЧЕСМЕ И БУНАРИ
    ПОБЕЛЕЖИО И ОПИСАО

    Василије Константиновић
    парох код цркве св.Ваведенија
    у Ср. Карловцима

    У НОВОМ САДУ
    Издавачка књижарница и штампарија А. Пајевића
    1893.

    Вилина водица
    Не далеко од села Буковца, највише по сахата хода уз два брдашца и преко једне широке долине, кроз лепе винограде и шљивике, преко бистрог горског потока долази се шуми буковачкој.
    Шума, којој нема равне украј подунавља, израсла је као зелено борје а чиста је као шљивици родни, искрчени. Кроз сред шуме лепа је путања као да води цветном перивоју, за уморна путника истина доста потешка, јер води непрестано уз брдо све шуми даље у дубину.
    Vilina Vodica

    Vilina Vodica
    После пола сахата добра хода кроз шуму ову, на једном савијутку у сред још већег брега, на једаред из густих буквића и гранатих липа, изненади те чардак у сред горе, који особити утисак чини на сваког путника, који к њему дође, у овом иначе дивљем месту, али врло пријатном и природно удешеном.


    То је чардак над "Вилином водицом" код села Буковца. Чардак је овој лепо саграђен на тврдом од камена и опеке сазиданим стубовима, измеђ којих тече бистра вода из камена а над водом је од лаке грађе удешен лепо покривен црепом пространи ходник, у ширину од три и по метра а у дужину исто толико, исто у висину.
    Са три стране прозори су, са западне стране од брега улаз и поширока дрвена врата.


    Цртеж, аутор Ото Јан 1957. године.

    Пред чардаком је пукла пространа провалија према селу Буковац, од куда се види неки део Дунава и пространа Бачка, ал' у врло зренику, јер су брегови са свију страна чардак закрили па и ону долину, у којој село Буковац лежи.
    Чардак и околна шума врло је дивна и најлеши је изглед, кад се из даљине гледа, особито из буковачких винограда "Селишта" и са карловачког атара, такозваног брега "Авала", са друге које стране чардак и Вилину водицу не можеш ни угледати.

    Место је ово народу нашем врло познато и народ се врло радо ту скупља у свако доба преко године, ал понајвише о Спсов-дану, кад је и слава цркви у селу Буковац.
    Особито силан свет из равне Бачке и шајкашког батаљона долази Вилиној водици те су многи и заветовани из тих крајева, да ту долазе и о Спасов-дану зором рано ту се купају перу и умивају.
    Честит и узор свећеник, покојни Арсеније Поповић, који је више година парох буковачки био, све до шесте десетине нашег века, знао је овој извор-води и лепа значаја и важности прибавити и Вилину водицу народу омилити...
    ...Брег, на коме је данашњи чардак саграђен зове се „Вилин брег“, извор носи име „Вилина водица“ а поток, који отиче отуда у долину и даље к Дунаву, зове се „Вилин поток“.
    Vilina Vodica

    Од чардака на неколико корака само, подигнут је леп дрвени крст украшен светим иконама и испод овога ковчежић за спуштање новчаних дарова од придолазећег народа и путника, који иде цркви буковачкој.


    Чардак и сама путања до овога, стоји под надзором црквене опћине и цело то место црквена је својина. ..
    Вилина водица у старије доба, није била ни једном дану заветована, године пак 1879. парох овдашњи Цв. Пантелић у договору са старешинема општинским заветују и нареде да увек на дан Огњане Марије месеца Јулија ту се искупе, Богу се помоле и лепо проведу. Што рекоше то и учинише.
    Од то доба, на тај дан моги свет из Буковца и целе околине гради ту народно весеље.
    Да би им пак потомство и у потоње доба знало за ово место и од куда је од овог значаја и важности дошло, добро ће бити, да се запамти, шта сами мештани о Вилиној водици казују и приповедају.
    Старац, Тодор Пешић, који се родио 1816. г. Запамтио је, вели, врло добро да кад му је било 12 година, да је донео са своји коли из Новог Сада 200 цигаља на брег вилин у сред шуме код водице; а даље приповеда и за што и откуд повод беше, да је и припомогао подизању чардака на том брегу код водице.


    Vilina Vodica

    И сада се у подножју крста остављају новчићи. Не представља то сада никакву матријалну вредност, но, људи који знају за обичај, симболично оставе по који комад кованог новца.

    Он приповеда: Богата једна госпођа из Новог Сада – зна јој за име, да је Јула, ал презиме њено нигда чуо није – беше много година слаба и болешљева, па је на савету искусних лекара често по Фрушкој проводила преко лета по више недеља и где год би разабрала и дочула за знатније које врело у гори, одлазила је радо тамо и с извора воде пила и мила се у тој гори.
    И није дуго потрајало за неколико година умереног простог живота, оснажи се болесница па опорављена и крепка науми одужити дуг Фрушкој Гори.
    У договору са старешинама села Буковца подигне чардак над водицом у сред брега вилинога, оправи извор као чесму и сагради купку под чардаком, да се болесни невољни могу ту скупљати па и од непогоде и у ноћи мирна санка крај извора наћи.
    Год.1828 све је готово било, па је госпођа Јула сав нужан трошак дала, неимара платила и богато све радене наградила а сви имућнији сељани редом су и од добре воље подвоз и нужну ручну помоћ допринели да се вилина водица подигне и што боље удеси.
    Кад је све готово било једног дана око подне, госпођа Јула сакупила месне старешине на чардаку крај трпезе богато уготовљене па пошто је ту с њима скупа и са њиховим парохом Богу се помолила, у сред пријатног разговора и лепог весеља преда старешинама у аманет као црквено добро новоподигнути чардак, с том топлом и срдачном жељом, да док је Буковца и крај њега вилиног брега, свагда весело и проводили и на вилиној водици челичили своје крепко здравље. ...''



    На десној страни слике назире се дубодолина којом отиче вода са извора.

    Бранислав Вјерг даље пише:
    ''На жалост, жеља госопође Јуле није услишена. Вилин извор се и надаље бори и налази само њему знане путеве и даље утиче у Вилин поток који низ Вилин брег граби ка Дунаву. Знали су за Вилину водицу и Римљани, а Аусто-угари су га звали „ FEE QUELLE„. У своје карте га унели, јер је недалеко од извора пролазио чувени војни пут „EUGEN STRASSE“, спајајући Калемегдан, Илок и Варадин.

    Чардака нема. Многи су га чували, одржавали а крај њега весели се. Први светски рат преживо је са мањим оштећењима. Овбновњен је – традиција је настављена. За време Другог светског рата претрпео је значајнија оштећења. Поново је обновљен и дат на кориштење извиђачком одреду из Новог Сада.
    Дошле су и седамдесете године прошлог века, дошли „неки други клинци“, те од чардака има само темељ.

    Сад „неки нови клинци“, неки „Вилењаци“ који чују речи боспође Јуле, што их изговара Вилин брег и букве над извором, извор често походе, а за Ђурђевдан приређују право славље, те покушавају извор уредити и чардак обновити. Поред свих недаћа нада их не напушта.''
    Бранислав Вјерг
    Буковац 2006.г.



    Некако ми није уверљиво да се са Вилине водице могло видети оно што прота Константиновић описује: део Дунава и Бачке... Ми смо тек око километар и по наниже од водице изишли из шуме и први пут је пукао поглед.


    Некада се Буковац није могао видети од брда која га заклањају. Сада су нове куће стигле на падине које село окружују, а викендице су бројне - на слици све до Везирца са спомеником Петроварадинске битке. .
    Poruku je izmenio nenad.bds, 03.10.2010 u 19:54

  10. #55

    Odgovor: Vodice

    VODICA KOD ZMAJEVA



    U levom uglu je rimokatolička, a pravoslavna crkva je po sredini slike. Jegrička se nazire u pravcu pravoslavne crkve.
    Vodica Zmajevo

    U knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' je spisak na kome je 112 poznatih vodica.

    U tom spisku je navedana i vodica u Zmajevu. Uz to je naznačeno da postoji od polovine XVIII veka, da je imala kapelu i da je bila posvećena Svetom Iliji.
    Vodica Zmajevo

    Vodica se nalazi uz reku Jegričku, oko 2 km istočno (prema Sirigu), na mestu gde se zemljište spušta prema koritu reke. Od asfaltnog puta je deli dužina njive.


    Vodica Zmajevo
    Najnovija istorija vodice se vidi na samom krstu koji je podignut 1992. godine. Sada je vodica posvećena Svetom Đorđu.
    Vodica Zmajevo

    Slikano je početkom novembra. Očigledno je da je oko vodice radjeno pre nekoliko dana: okolina je poravnata buldožerom, a vidi se da je ozid (sek) na bunaru svež. Verovatno je i betonski plato oko krsta skorašnji.
    Vodica Zmajevo


    Na suprotnom kraju Zmajeva sam zaustavio prolaznika da se raspitam za mesto gde da tražim vodicu. Prijatno sam se iznenadio jer je čovek znao, i još je i opisao kako izgleda. Dodao je da nije bio do nje dva - tri meseca, a inače tamo ide na pecanje! Pitao sam da li zna nešto o prošlosti vodice, pa sam čuo simpatičnu pričicu:

    'Bunar su iskopali stari Sloveni kad su se ovde naselili u V -VI veku. U bunar su spustili psa da bi po njegovom lajanju lakše našli mesto gde su se nastanili. To je vezano i za naziv mesta Ker (ili O'Ker - Stari Ker, naziv na madjarskom jeziku). Kada su se ovde doselili Madjari pruzeli su ime mesta koje je nastalo po keru (psu).'

    Sličnu priču sam negde i pročitao.


    Jegrička slikana od bunara prema istoku, na suprotnu stranu od Zmajeva.


    Vodica Zmajevo
    Poruku je izmenio nenad.bds, 04.11.2010 u 23:39

  11. #56

    Odgovor: Vodice

    Vodica kod Čonoplje



    Vodica Čonoplja
    Na vodici kod Čonoplje 1893. sagradjena je kapela koja je posvećena Srpanjskoj Gospi.


    Vodica Čonoplja

    Vodica Čonoplja

    Po analogiji sa drguim vodicama (o kojima sam našao više podataka) religijska kultna mesta i isceljujuća čudotvorna voda na njima su poznati znatno pre izgradnje kapela koje sada postoje, pa je to verovatno i za čonopljansku vodicu. Pogotovo što je Čonoplja veoma staro naselje.
    Vodica Čonoplja

    ’’Bela crkvica
    Katoličko zdanje koje je podignuto 1897. godine u spomen Devici Mariji, koja se po priči, pojavila pred jednom meštankom. Iz zahvalnosti podignut je spomenik, bunar sa lekovitom vodom i prelepom belom crkvicom. Svake godine 15. avgusta na Veliku Gospu obilazi se crkvica ili „vodica”.’’ (SO info)


    U popisu vodica u knjizi Mirjane Đekić ’Vodice u Vojvodini’ ova nije navedena.
    Raspitujući se za put do vodice (pre no što smo uočili tablu u centru na kojoj je mapa sela i njegove znamenitosti) video sam da je župni dom pored Rimokatoličke crkve otvoren, pa sam od sveštenika zatražio informaciju.

    Sveštenik je rekao da se četiri puta godišnje na vodici održavaju mise (jedna je na Veliku Gospojinu) ali da je glavna 2. jula, kada procesija iz sela ide u proštenje. Taj praznik se vezuje i za žetvu a molbe se upućuju Gospi da nevreme ne uništi letinu što je, koliko sam video vezano za neke druge vodice u ovom delu Bačke, čest slučaj.
    I sam naziv ’Bela crkvica’ naveden na sajtu SO Info nekoliko meštana nije znalo, ali su koristili izraz vodice. I sveštenik je rekao da ne zna taj naziv.


    Vodica Čonoplja



    Severozapadno od kapele je krst iz 1894. (tj. krst od kamena ili ovaj gvozdeni je verovatno bio na vrhu obeležja).


    Ispred kapele je novi krst podignut na stogodišnjicu podizanja starog, a tekst na ploči je istovetan sa tekstom na starom krstu.

    Zatekli smo dve banknote koje je neko ostavio kod krsta, ali ih nije ničim učvrstio.
    Vodica Čonoplja

    Bunar


    Vodica Čonoplja

    Sada se za vadjenje vode koristi ručna pumpa.
    Vodica Čonoplja

    Vodica je oko 100 metara od granice sa atarom sela Svetozar Miletić - zvonik koje se vidi pripada crkvi tog sela.

    ‘’Čonoplja se nalazi na severu Bačke, severoistočno od najbližeg grada Sombora, od koga je udaljeno oko 12 kilometara. Čonoplja je sa svim okolnim mestima povezana asfaltnim putem i železničkom prugom koja je izgrađena 1906.
    Broj stanovnika na zadnjem popisu je bio 4491, od čega su 75% Srbi, dok manjinski deo stanovnika Čonoplje čine Mađari i Hrvati.


    Zvonik crkve u Čonoplji se nazire.

    Nastanak Čonoplje
    Čonoplja je prilično staro naselje, i prvi puta se pominje oko 1399. godine pod nazivima CHOMAKLA, CHOMOKLIA, CHOMOKLAYA kao jedno feudalno dobro plemićke porodice Czobova.Čonoplja je tada kao naselje pripadala bodroškoj županiji. Ko su bili prvi stanovnici Čonoplje ostaće prilična nepoznanica.

    Najstariji tragovi ljudske civilizacije na teritoriji Čonoplje su iz mlađeg kamenog doba, neolita. Najveći broj ostataka materijalne kulture iz Čonoplje pripada periodu Seobe naroda, i to sa sledećim nekropolama:
    - 'Džinićev' salaš, nekropola koja je otkrivena 1930.godine, od strane samog vlasnika imanja, sa bogatim prilozima kao što su strele, noževei, pršljenici, perle i drugo. Nekropola pripada periodu Seobe naroda;
    - 'Brežuljak', gde je otkriven jedan konjički grob sa celokupnom opremom. To je bilo 1910.godine, prilikom gradnje puta Čonoplja-Sombor.Grob se vremenski smešta u sedmi i osmi vek naše ere;
    - Najpoznatiji lokalitet gde su pronađeni ostaci starog doba je čonopljanska ciglana. Na čonopljanskoj ciglani pronađeno je avarsko groblje sa 16 grobova, a tada su osim ljudskih kostura pronađeni i predmeti: posuđe od gline, minđuše, noževi, kopče, futrole za igle kao i zaštitni delovi za učvršćivanje lukova.
    Vodica Čonoplja

    Slovenski naziv naselja CHOMOKLIE potvrđuje pretpostavku da su tu kao stanovnici boravili slovenski narodi, mada ima osnove da se veruje i u prisutnost Mađara na ovom prostoru u tom periodu. Čonoplja se spominje i u prezimenima izbeglica emigranata. Tako se 1721. godine spominje Theša Čonopljanin, sivački Srbin, a oko 1730. spominje se i ime Raika Čonopljanina. Kada je 1690.godine počela velika seoba Srba pod vođstvom Arsenija Čarnojevića, u Bačku je iz Srbije doseljeno oko 40.000 Srba.
    Osim Sombora neki od njih su naselili i Čonoplju. Otprilike u isto vreme iz Bosne i Hercegovine su pod vođstvom Franjevaca u ove krajeve počeli dolaziti Bunjevci, koji su služili kao graničari u Vojnom šancu oko Sombora štiteći ga od turskih napada.Za ratne zasluge dobijali su posede u Čonoplji i okolini.
    Vodica Čonoplja

    Bele topole imresivne veličine okružuju vodicu. Njihov hlad za vreme letnjih žega je sigurno prava blagodet.

    U svom početnom formiranju Čonoplja je zauzimala nešto istočniji položaj od današnjeg. Nalazila se na visoravni te je za vreme suše oskudevala u vodi, što je tadašnjim stanovnicima predstavljao ozbiljan problem. Zbog toga su njeni stanovnici odlučili da se presele na niži teren, prema zapadu, u podnožje brda Telečka, gde se i danas nalazi. Prvi stanovnici Čonoplje su za svoje stanovanje koristili zemunice, odnosno podrume iskopane u brdu, da bi ih kasnije zamenili kolibama ispletenim od pruća. (Verovatno se misli na kuće od pletara: zidovi od prepletenog pruća oblepljeni blatom koje su bile uobičajene; moja opaska.)

    Pošto se nalazila na vrlo prometnom i geografski prilično povoljnom položaju, Čonoplja je u svojoj istoriji, naročito za vreme ratova i drugih previranja, doživljavala mnoge migracije stanovništva. Prvo takvo veće naseljavanje dogodilo se oko 1752. godine kada su Čonoplju naselili Mađari i Slovaci. Takođe 1786. godine sledi drugo kada se doseljavaju Nemci iz Nemačke i austrijskih pokrajina Češke i Moravske. U trećem naseljavanju koje se dogodilo od 1803. do 1810. godine, Čonoplju je naselio izvestan broj Ilira (Bunjevačkih Hrvata), Nemaca, Mađara i Slovaka. Čonoplja je tada već svrstavana u red naprednijih i razvijenijih sela.
    Vodica Čonoplja

    Tako 1877. godine Štefan Schwetz podiže vetrenjaču pored velike bare; 1898. godine u centru sela je otvorena zadružna mlekara. Par godina kasnije u južnom, nemačkom delu sela , privatnu mlekaru otvara Peter Mergl. Dva prijatelja Johan Bahl iz Čonoplje i Kristijan Konrad iz Crvenke 1905. godine podižu ciglanu koja radi i dan danas. Takođe 1908. godine dva Nemca iz Crvenke udarili su temelje prvom parnom mlinu u nemačkom delu sela, dok je nešto kasnije i u bunjevačkom delu izgrađen nešto manji mlin, takođe na paru. Početkom XX veka u centru sela postojala je i prva tekstilna prodavnica a 1921. godineselo dobija prvu električnu sijalicu. Johan Mayer, užar iz Čonoplje, 1930. godine osniva Kudeljaru koja je radila sve do 1970. godine, kada je rasformirana. Prvi bioskop u Čonoplji je proradio 1937. godine u privatnom vlasništvu, da bi 1946. prešao u društveno.


    Tako smo stigli do četvrtog naseljavanja Čonoplje koje se desilo 1945. godine, posle drugog svetskog rata, odmah nakon oslobođenja. Tada su u Čonoplju doseljeni Srbi i Hrvati iz Korduna. Uglavnom su to bili borci i njihove porodice. Prvi voz sa naseljenicima kolonistima iz okoline Cetingrada krenuo je iz Topuskog i stigao u Čonoplju 21. novembra 1945. godine, a drugi veći transport iz okoline Slunja kreće iz Plaškog i stiže u Čonoplju 22. decembra 1945. Godine.

    U Čonoplju kolonisti stižu u teretnim vagonima, dopremajući sa sobom nešto stoke i malo stvari koje su uspeli da sačuvaju od neprijatelja. Ovde su zatekli selo puno blata za vreme kiša i relativno nerazvijenu privredu, ali su kasnije svojim velikim trudom zajedno sa starosedeocima, uspeli da načine jedno od lepše razvijenih mesta somborske opštine.

    Poslednje naseljavanje Čonoplje desilo se nakon raspada Jugoslavije i rata devedesetih godina, kada su u Čonoplju došli Srbi proterani iz svojih domova u Hrvatskoj. Uz pomoć rodbine i prijatelja iz Čonoplje, mnoge izbegle porodice su se snašle u novoj sredini i danas žive u Čonoplji.


    … Prva osnovna škola u Čonoplji osnovana je 1761. godine. Bila je to takozvana rimokatolička ili trivijalna osnovna škola. Sve do 1784. godine u školama nisu postojali pravi učitelji, već su tu funkciju obavljali pismeni trgovci i isluženi vojnici. Pored rimokatoličke škole postojala je i jevrejska škola koja se spominje 1813. godine.
    Srpska škola je podignuta 1903. godine a iste te godine podignuta je i nemačka škola. Nakon kolonizacije 1945. godine broj dece koja su pohađala škkolu naglo se povećao i taj broj se kretao oko 1490 učenika…

    … U selu su danas aktivna tri kulturno umetnička društva koji neguju i održavaju tradiciju svoga etničkog pripadništva.To su KUD 'Vuk Karadžić', KUD 'Bunjevačka Grana' i KUD 'Aranji Janoš'. Sva tri društva redovno učestvuju na raznim smotrama i festivalima, a veoma često su i domaćini brojnim folklornim manifestacijama. ‘’( Malo skraćen tekst sa sajta The Conoplja News)

    Vodica Čonoplja

    Asfaltni put Čonoplja - Svetozar Miletić je vidljiv sa vodice (na slici je na hotizontu).


    Deo table u centru - nije baš najsretnije ispisan i preveden tekst.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 22.04.2011 u 20:55

  12. #57

    Odgovor: Vodice

    BILIĆKA VODICA



    Bilićka vodica

    Tekst na krstu:

    У СЛАВУ БОЖИЈУ
    И СВ.
    ВЕЛИКО МУЧЕНИЦЕ
    МАРИНЕ - ОГЊЕНЕ МАРИЈЕ
    А ЗА СРЕЋУ И ЗДРВЉЕ СЕБИ
    И СВИМА СВОЈИМА ПОДИГОШЕ
    ОВАЈ ЧАСНИ КРСТ
    БРАЋА ПЕРА И САМКО РАЦИЋ
    ИЗ БИЛИЋА
    БИЛИЋСКОЈ ВОДИЦИ
    1919


    Bilićka vodica

    Vodica Bilić

    Bilićka vodica nalazi se u njivama, nešto manje od dva kilometra od salaškog naselja Bilić ili Bilić salaši. Do kapele ne vodi ni jedan poljski put, odnosno, verovatno se vozilom može prići u vreme kad vode nema u dolji ispod kapele.


    Vodica Bilić

    Vodica Bilić


    Konopac (sada od plastičnog materijala i plastična manja kofa je) ide preko drvenog kotura.


    Bilićka vodica


    U knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' Bilićka vodica pominje se samo u popisu uz napomenu da posotoje bunar i kapela i da su podignuti 1900. godine. Pošto nema opisa Bilićke vodice, izabrao sam tri kraća odlomka koji mogu u odredjenoj meri odslikavati i običaje vezane za ovu vodicu.

    ‘’Slava na vodici je na somborskim salašima imala funkciju seoske slave. Između dva rata, veče uoči praznika - Ivanjdana u Žarkovcu, Svetog Ilije u Bukovcu, Spasovdana na Rančevu - sveštenik je dolazio da sveti vodicu na salašima. Imućniji salašari slali su po sveštenika tom prilikom karuce ili čeze.’’

    ‘’Kada se odlazilo na salaške vodice u okolini Sombora, išlo se obično u “žutim karucama, sa dobrim konjima, u novom sersamu. Kočijaš je bio obično domaćinov sin, kojeg bi za tu priliku zamomčili, obično kako pristoji. Zato je on bio u novom ajncugu, sa cigaršpicom u ustima, a i baba bi mu kupio prvu paklu ’Morave’ ili’Drine’”.’’

    ‘’Služba je na salaškim vodicama između dva rata počinjala pred sam zalazak sunca. Posle službe usledile bi šetnje oko šatri, vožnje na ringišpilima, prodavanje liciderskih srca, lutkica, konjića...’’


    Bilićka vodica



    Vodica Bilić

    Salaško naselje Bilić je oko 10 km od Sombora na severoistok. Na put koji vodi do Bilića skreće se sa puta Sombor . Subotica.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 28.04.2011 u 16:11

  13. #58

    Odgovor: Vodice

    Vodica Proroka Ilije
    u Srbobranu



    Vodica Srbobran
    U spisku poznatih vodica u knjizi Mirjane Đekić ''Vodice u Vojvodini'' navedena je vodica sa bunarom izgrađenim početkom XX veka. Navodi se da se na nju izlazi na Ivandanj.


    Vodica Srbobran

    Poprlično sam se raspitivao po Srbobranu gde je vodica (znao sam da je pored Kanala) i slučaj je hteo da, u delu suprotnom od onoga gde je vodica, pitam prolaznika koji istina nije znao gde je vodica, ali mi je pokazao kuću u kojoj živi crkvenjak, pa je potraga okončana. Nadam se da sam dobro zapamtio da je vodica posvećane Proroku Iliji.


    Vodica Srbobran

    Pored Srbobrana, blizu puta za Gunaroš, ima poznatija vodica sa kapelom posvećnom sv. Đorđu o kojoj je već bilo reči.


    Ova vodica nalazi se pri kraju Srbobrana na izlasku prema Vrbasu, a blizu Kanala.

    Oko vodice se nasipa šutom i zemljiom teren tako da se može očekivati da će uskoro to biti i prijatniji ambijent.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 13.05.2011 u 23:18

  14. #59

    Odgovor: Vodice

    KALINA VODICA



    Kalina vodica ne nalazi se u spisku vodica u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini' iako se u samom tekstu jednom pominje.


    Izvor Kalina vodica nalazi se pored Kalinog potoka oko 2,5 km uzvodno od manastira Grgeteg.


    Izvor slikan od potoka.


    Izvor sada nije značajnije posećen iako nekada nije bilo tako. O tome govori odeljak iz knjige 'Vodice u Vojvodini':


    ''Vodice, koje je narod već smatrao lekovitim, počele su da dobijaju i priznanja zvanične medicine krajem XVIII veka. Dr Čokrljan je analizirao vodu isceliteljskog istočnika pokraj sela Bujzaša i pokazao da njen sastav pomaže stomačnim, grudnim i bubrežnim bolestima. Petrovaradinski apotekar Franc Šamz, u knjizi o Petrovaradinu i okolini ( 1820. ) kao i lokalni lek protiv groznice navodi vodu iz stražilovačke česme.

    Maksim Nikolić Miškovićev, rodom iz Sremskih Karlovaca, pominje fruškogorske izvore u doktorskoj disertaciji koju je 1834. odbranio na peštanskom univerzitetu. On navodi Ubavac kao zdravu vodu koja čuva od groznice.


    Druga doktorska disertacija koja pominje lekovite fruškogorske izvore jeste dr Josifa Rebića, odbranjena 1835. Ovaj Karlovčanin govori o važnosti vode za zdravlje, o važnosti načina na koji se prikuplja, te o potrebi da se ona ispita sa zdravstvenog stanovišta. Posebno poglavlje posvetio je fruškogorskim izvorima. Od osam izvora koje navodi, od važnosti su: stražilovački izvor, Kalina vodica kod manastira Grgetega ( "silni bolesnici svake godine nalaze tu zdravlja"), Vilina vodica kod Bukovca ( "mnogim pobožnim hrišćanima je povratila zdravlje"), vodica kod Inđije i izvor Ubavac. Znameniti lekar ocenu izvora nije dao na osnovu hemijske analize, već na osnovu čuvenja i ukusa vode.''




    Izvor je u senci, po sredini slike.

    Raspitujući se u jednom od svraćanja u Grgeteg za Kalinu vodicu, od žene koja živi u kući najbližoj manastiru, čuo sam da je prošle godine vodila monahinje do izvora da im pokaže vodicu i put do nje. Možda to upoznavanje sa ovom, u prošlosti znamenitom vodom, potstakne da se bar obeleži njeno postojanje u blizini mnastira Grgeteg.


    Kroz manastirsku portu prolazi put koji koriste i nekoliko vikendaša koji imaju vikendice pod šumom iznad manastira. To je markirana planinarska staza koja ide do TV tornja na Iriškom vencu. Posle strmog uspona od 3-400 metara napušta se markirana staza i skreće na put zatvoren šumskom rampom.




    Put je kod manastira napustio potok i ponovo će se susresti s njim posle dva kilometra otprilike.

    U selu smo dobili detaljan opis kako da pronadjemo vodicu. Prema uputstvima smo nastavili dalje pored korita potoka nekoliko stotina metara.




    Vodu Kalinog potoka koristi manastir Grgeteg za sve poterbe. Koliko sam čuo, nešto više od manstira je rezervoar koji potok puni i odatle je voda sprovedena do mananstira.




    'Potraga' za Kalinom vodicom je bio lep izlet kroz predeo u koji retko ko sem šumskih radnika svraća.




    Manastirski zvonik vidjen sa strane koju ne poznaju oni koji u manastir dolaze, pokazao nam je da je kraj puta blizu.




  15. #60

    Odgovor: Vodice

    ŠULJAMSKA VODICA
    svetog Pantelejmona



    I o Šuljamskoj vodici govori se u knjizi Mirjane Đekić 'Vodice u Vojvodini'.


    Vodica Šuljam
    Mirjana Đekić navodi da je izvor ozidan 1860. godine. Zatekli smo ga u obnovi. Po onome što se vidi, može se pretpostaviti da će prvobitni izgled biti donekle izmenjen.


    ''Sveti velikomučenik Pantelejmon, u narodu poznat sveti Pantelija, slavi se 27. jula. Bio je lekar. Iako je izučio medicinu, lečio je verom i molitvom. Čudom je izlečio nekog slepca i čoveka uzetog od dugotrajne bolesti. Sveti Panetlejmon se priziva u molitvama pri vodoosvećenju zajedno sa ostalim besrebrenicima i čudotvorcima.''


    Vodica Šuljam

    Voda u bazenu u kome se skuplja je bistra a po okačenoj staklenoj čaši može se zaključiti da se i koristi za piće.


    Možda crtež nagoveštava kako treba da izgleda vodica, tj. da će se i kapela sagraditi.

    ''Patrijarh Josif Rajačić nastavio je rad svojih prethodnika na hristijanizaciji vodica, te je sredinom XIX veka podigao i obnovio više građevina na ovim kultnim mestima. Obnovio je kapelu i čardak u Dalju, čardak na Ubavcu, a 1857. godine podigao je novi čardak nad stražilovačkom česmom.

    Tri godine kasnije dao je dozvolu da se osveti šuljamska vodica, posle ispitivanja crkvene komisije koja je ocenila da se na njoj ne odvija ništa što bi pravoslavlju škodilo.''


    Vodica Šuljam

    Prostor oko vodice je tretiran herbicidom (i na plastičnu flašu od tog sredstva smo naišli) i otuda takva boja okoline.




    Vodica se nalazi oko 2 km od asfaltnog puta koji prolazi severno od Šuljma prema Grgurevcima.

    Naspram šuljamskog groblja su dva letnja puta. Ovaj koji vodi ka vodici je desni (istočni) i vodi blago uzbrdo ka Fruškoj gori tako da se sa desne strane letnjeg puta njive, a leva strana je padina uglavnom obrasla žbunjem i mladjim drvećem.

    Jedina vikendica (nedovršena već duže vremena) je orijentir za skretanje ka vodici. Pedesetak metara stazom nadole je vodica.

    Verovatno je da će u sklopu obnove Šuljamske vodice biti postavljena i neka oznaka za lakše stizanje do nje, jer nije uvek jednostavno sresti nekoga pa još i da zna za ono što tražite i da vas jasno uputi.


    Slikano od Fruške gore prema Šuljmu.

    Šuljam se nalazi na južnim obroncima Fruške gore, severno od Sremske Mitrovice.
    Poruku je izmenio nenad.bds, 05.06.2011 u 22:44

Strana 4 od 6 PrvaPrva ... 23456 PoslednjaPoslednja

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •