Branislav Petronijević



Jedan od najvećih srpskih filosofa i osnivač Srpskog filosofskog društva, rođen je 7. marta 1875. u Sovljaku, a umro 3. marta 1954. u Beogradu. U svojoj 19. godini života odlazi u Beč na studije medicine, ne toliko zbog tog studija koliko zbog mogućnosti da se posveti studijama filosofije.

Međutim, došavši do dokaza o nužnosti početka svetskih promena u večnosti, odluči da se definitivno okrene filosofiji. Odlazi u Lajpcig, gde čitav jedan semestar živi samo od pozajmica i ušteđevine. Zahvaljujući svom prvom spisu i posredovanju vladike N. Ružičića, kome je Petronijević davao časove nemačkog, naš filosof je dobio stipendiju od Ministarstva tadašnje kraljevine Srbije, tako da je mogao nesmetano da radi na svojoj doktorskoj disertaciji.

Doktorski rad uspešno je odbranio 1898. godine. Iste godine postavljen je za učitelja jezika u III beogradskoj gimnaziji, gde istovremeno predaje i filosofsku propedevtiku. Krajem te godine postavljen je za docenta Velike škole, a već naredne, 1899. godine, postaje vanredni profesor.

Godine 1903. postavljen je za redovnog profesora Velike škole, a kada je ova prerasla u Univerzitet opet postaje vanredni profesor, da bi 1919. godine bio izabran za redovnog profesora. Godine 1921. Petronijević postaje redovan član Srpske kraljevske akademije. Izradio je originalni sistem, unutar kojeg je, pored metafizike, razmotrio i teoriju saznanja i filozofiju prirode. Metafizičko stanovište, koje je nazvao monopluralizam, razvijao je sučeljavajući ga sa s teorijama Baruha de Spinoze, Vilhelma Lajbnica i Džordža Berklija i povezao ga sa sopstvenom verzijom "diskretne geometrije", sa svojom "empirio-racionalističkom" teorijom saznanja i evolucionističkom filozofijom prirode.

Pisao je na nemačkom i francuskom. Dela: "Principi metafizike" (dva toma), "Istorija novije filozofije", "Univerzalna evolucija", "Članci i studije" (četiri sveske), "Empirijska psihologija", "O vrednosti života" (sa autobiografijom, objavljeno posthumno).

Knjige koje su objavljene na srpskom jeziku :

  • Eduard Hartman. Život i filozofija. Beograd, 1907. Str. 43
  • Istorija novije filozofije. I deo od Renesanse do Kanta. Beograd, 1922. Str. 389
  • O slobodi volje, moralnoj i krivičnoj odgovornosti. Beograd, 1906. Str. 178+1
  • Osnovi empiriske psihologije. Beograd, 1910. Str. 318
  • Osnovi empiriske psihologije. II izd. Knj. I-III. Beograd, 1923-6. Str. 12+172
  • Osnovi teorije saznanja sa 19 sl. u tekstu. Beograd, 1923. Str. 187
  • Spiritizam. Beograd, 1900. Str. 74
  • Filozofija u "Gorskom Vijencu" N. Sad, 1908. Str. 60
  • Fridrih Niče. N. Sad, 1902. Str. 99
  • Hegel i Hartman. Beograd, 1924. Str. 151
  • Članci i studije. Knj. I-III. Beograd, 1913-22.
  • Članci i studije. Nova serija. Beograd, 1932. Str. 1932
  • Šopenhauer, Niče i Spenser. Beograd, 1922. Str. 316