Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)
Prikaz rezultata 1 do 15 od ukupno 15

Hybrid View

Prethodna poruka Prethodna poruka   Sledeća poruka Sledeća poruka
  1. #1

    Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)



    GIJOM APOLINER
    1880 - 1918



    Gijom Apoliner (fr. Guillaume Apollinaire), (Rim 26. avgust 1880. Pariz 9. novembar 1918 ), legendarni i kontroverzni francusko-italijanski pisac i dramaturg, poljskog porekla. Rodio se kao Vilhelm Apolinaris de Kostrovicki, ali je promenio ime.
    Majka mu je poljska grofica i avanturistkinja Agnes de Kostrovicki, a otac mu je navodno italijansko-švajcarski diplomata koji ga nikad nije priznao.
    Išao je u najbolje škole na Azurnoj obali i na drugim mestima. Učesnik je svih pokreta avangarde, jer se nakon završetka školovanja uputio u Pariz, gde postaje ugledni član zajednice boema na Monparnasu. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu, gde je pogođen u glavu. Poslat je na oporavak, ali je neprestano stvarao stvarao, postavivši svoju dramu "Sisa Tiresijina". Pisao je pesme i prozu.
    Najpoznatiji je kao pesnik (zbirke "Alkohol" i posthumno objavljeni "Kaligrami" gde tekst pravi sliku onog što je tema pesme), a takođe i kao autor erotskih romana "Jedanaest hiljada buzdovana" (Les onzes milles verges) u kojem se nekoliko puta pojavljuju Srbi -- oba pola -- kao sporedni karakteri sa kojima junak ima seks i "Iskustva mladog Don Žuana".
    Prvom do smrti nije hteo da prizna autorstvo. Voleo je da se elegantno oblači. Bio je optužen za krađu Mona Lize, ali je oslobođen optužbi. Umro je dva dana pre kraja Prvog svetskog rata , sa 38 godina, u svom pariskom stanu, od napada španske groznice.
    Naslednici su mu Dejvid Herbert Lorens i Henri Miler.



    Izvor: Wikipedia
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #2

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Znak

    Potčinjen sam Vođi Znaka jesenjega
    Stoga volim plodove a rugam se cvetu
    Kad god dadem poljubac zažalim zbog njega
    Ko omlaćeni orah što se jada vtru

    Moja večna jeseni o duha moje doba
    Rukama davnih dragana tvoj kraj je obasut
    Jedna me supruga sledi ta moja senka kobna
    Večeras golubice uzleću zadnji put
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  3. #3

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Lorelaj

    Žanu Sevu


    U Bahari živela veštica jedna plava
    Sve muško poče zbog nje da pati očajava

    Sam biskup pozvavši je pred sudije svoje
    Jer beše tako lepa oslobodio je

    O Lorelaj prelepa alemastih zena
    Čijim li si činima reči opčinjena

    Život moj je pretežak uklete mi oči
    Ko me gleda biskupe taj u propast kroči

    Nisu mi od alema oči već od vatre
    U vatru ih bacite da te čini zatre

    Taj plam o Lorelaj žeže moje grudi
    Ti si me opčinila nek ti drugi sudi

    Ne smejte se biskupe već molite za me
    Bog s vama a mene neka guta plamen

    Moj je dragi otišo i tuđinom luta
    Ništa mi se ne mili nek me plamen guta

    Srce mi je bolesno pa moram da umrem
    Ako sebe ugledam moraću da umrem

    Srce mi je bolesno jer on nije ovde
    Srce mi je bolesno otkada on ode

    I biskup tri viteza pozva na presudu
    U manastir vodite ovu ženu ludu

    Idi Loro mahnita Loro vatrooka
    Da ko duvna u crnom čekaš kraj svog roka

    I evo sve četvoro sada cestom jezde
    Lorelaj ih preklinje oči su joj zvezde

    Pustite me vitezi na vrh one hridi
    Da svoj lepi zamak još jedanput vidim

    Da se još jedanput u reci ogledam
    Pa se udovištvu manastirskom predam

    Gore joj u vetru kose lepršahu
    Lorelaj Lorelaj vitezovi zvahu

    A dole se na Rajni u brodiću svome
    Moj dragi pojavio Zove Video me

    Dragi stiže donosi mir srcu i duši
    Ona se tad saže i u Rajnu sruši

    Gde Lorelaj prelepe lik joj otkrio se
    Očiju boje Rajne i sunčane kose
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  4. #4

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Odlazak

    I bledi behu njih oboje
    I jecaj zamro je u njima

    Ko snežne latice i tvoje
    Ruke po mojim poljupcima
    Jesensko lišće padalo je
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  5. #5

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Dopisnica

    Pišem ti dok sav šator spava
    I letnji dan mre oko mene
    Ko buket što se rasprskava
    U nebu punom plave sene
    Zaslepljujuća jedna salva
    Još ne procveta a već vene
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  6. #6

    Odgovor: Guillaume Apollinaire

    Tuga jedne zvezde

    Lepa je Minerva moje glave čedo
    Krvava mi zvezda večnu krunu pruža
    Dno je razum a vrh nebo nepregledno
    Glavi gde Boginjo dugo se oružaš

    I stoga ja znadem gora zla zacelo
    Od te skoro kobne rupe ozvezdane
    No nesreća tajna mog bunila vrelo
    Veća je od sviju što ih duše hrane

    U meni je žarka patnja slična zvezdi
    Kao što u svicu gori plamno telo
    Ko vojničko srce što Francusku gnezdi
    Ko polen mirisni u ljiljanu belom
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  7. #7

    Odgovor: Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)

    Bolesna jesen


    Jeseni bolesna i obozavana
    Umreces kad severac zakovitla
    Kroz ruzicnjake
    I kad zasnezi
    Po vocnjacima

    Jeseni jadna
    Umri u belini i bogata
    Snegom i zrelim plodovima
    U dnu neba
    Kopci kruze
    Nad tupim barskim nimfama
    Zelene i kratke kose
    Koje nikad nisu volele
    Dok nad dalekim rubovima suma
    Jeleni ricu

    O jeseni sumove tvoje volim
    Plodovi padaju niko ih ne bere
    Vetar i grane placu
    Suze im teku s lista na list
    Lisce se valja
    Voz tutnji
    Zivot prolazi

  8. #8

    Odgovor: Guillaume Apollinaire (Gijom Apoliner)

    LJUBAVNA PESMA

    Evo od čega je načinjena simfonijska pesma ljubavi

    Pre svega tu je ljubavna pesma iz davnina
    Šum bezumnih poljubaca slavnih ljubavnika
    Ljubavni krici smrtnica silovanih od bogova.
    Muški znaci junaka iz bajki uzdignuti kao oruđa kontraavionska
    Jazonov dragoceni urlik
    Labudova samrtna pesma
    I pobednička himna koju su prvi sunčavi zraci pevalu u Memnonu nepomičnom
    I krik Sabinjanki u času njihove otmice
    Pa takođe i ljubavni krici velikih mačaka u džungli
    Potmuli šum sokova koji se penju u tropskim biljkama
    Grmljavina artiljerija koje izvršavaju strašnu ljubav naroda
    Talasi morski u kojima se rađa život i lepota

    U tome je pesma sve ljubavi sveta
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •