Milutin Bojić - Strana 3
Strana 3 od 3 PrvaPrva 123
Prikaz rezultata 31 do 36 od ukupno 36
  1. #31

    Odgovor: Milutin Bojić

    SVAKIDAŠNJA PESMA


    Dani, kako tutnji vaš džinovski huk!
    Ko raspuklo zvono plaču zore vaše,
    Ko na piru smrti razlupane čaše,
    Kako pun je strave prošlih noći muk!

    Dani, ustavite svoj demonski trk!
    Mladost neće doći više s vencem ruža,
    Grobar brzo blatna zategnuće uža
    I ko predznak pašće list sveo i mrk.

    Sunce mučno bije kroz oblaka sloj,
    Razvejava bura rascvetani badem,
    A ja zalud miris, zalud sunca kradem,
    Jer julskih je dana sve to manji broj.

    O, ne dalje, dani. Neka Kronos star
    Da mi večno Danas, da me suncem doji,
    S vetrom nek Lepota "Eoe!" zapoji:
    Još hoću da srčem ispečeni nar.


    (1913)
    Gaa wiin daa-aangoshkigaazo ahaw enaabiyaan gaa-inaabid


  2. #32

    Odgovor: Milutin Bojić

    ВЈЕРУЈУ

    bерујем себи у дан искушења,
    Кад реч се туђа испред мене стави;
    Верујем себи у дан разорења,
    Победном песмом смрт кад демон слави;
    Верујем себи у дане презрења,
    Погрдних речи вал када ме плави;
    Верујем себи и снагом титана,
    Заклапам гробља изнурених дана.

    Јер не плашим се лешева што веле:
    И ми смо хтели то, што ти би хтео,
    Но залуд божју искру људи желе:
    Пашћеш под јарам као и свет цео;
    Дуге су борбе тај закон завеле,
    А трнов венац сам је Господ сплео.
    Верујем себи, не плашим се речи:
    Ја имам Бога, пред ким се не клечи.

    Верујем себи у часове таме.
    Кад јечи тартар и кад бакар бљује;
    Верујем у час и погрде саме,
    Кад ми у лице смеје се и пљује,
    Верујем себи у часове чаме.
    Молитвом, коју мој Бог само чује,
    Дижем се изнад луциферског беса,
    Чаробних мага и сатирског плеса.

    (1910)
    Poruku je izmenio silvia, 04.03.2012 u 09:08
    Navlačim dronje uz oronule tugujem domove eonima
    daleko od savršenog siromaštva

  3. #33

    Odgovor: Milutin Bojić

    ZEMLJA OLUJE


    Mačevi dački, sekire japoda,
    Legije rimske i horde Tatara,
    Ili vitezi s vizantijskih voda,
    Krvavili su ova polja stara.

    I pitom narod kad je pao na njih
    Zbratimio je orlove i čelik;
    Tu, gde je mržnja Većih protiv Manjih,
    Sirovom dušom postao je velik.

    Vekovima se vrh leševa klalo
    A zemlja, starog gospodarstva sita,
    Sve novo želi, da, kada bi palo
    I njemu mačem opelo očita.

    S pozorja borci tonuše ko seni,
    A zemlja im je žedno mozak pila,
    Krvlju su tekli svi potoci njeni
    I dražila ih Vlast i drska Sila.

    I tako večno ove iste stope,
    Krv nova siti. O, zemljo oluje,
    Mrko ti čelo strašne kapi škrope
    I čudne himne iznad tebe huje!

    Zarazno tvoji mirišu oltari:
    Tu vek vrh veka u stenama spava.
    Evo su došli stari gospodari.
    Jesi li sita krvi što spasava?

    Ti ćutiš. Vetar kosti razvejava.

    1912.
    Poruku je izmenio Cecara, 04.03.2012 u 10:41 Razlog: uklonjen bold

  4. #34

    Odgovor: Milutin Bojić

    PUT

    Padao je suton, dan je bio kišan,
    Mi nevini, topli, iskričave krvi,
    Čekasmo nesvesno val vekova stišan,
    Da u strahu pljusne u poljubac prvi.

    A sad kako rado svu budućnost nudim,
    Tražeci strah onaj, rumenilo stida,
    Da,ko nekad, kroku besciljnom se čudim,
    Da mađiski dvorac mašta s jutra zida.

    Ja ljubavi imam još sočne i sveže.
    Neuvelih grudi evo troši čari!
    O, kako me peku te nevine mreže;
    Neki blatav demon njima gospodari.

    Ne stapajmo usne, jer se ljubav siti;
    Vaj, sve bliže dan je besvetih kumira,
    Dan kad više neće u nas straha biti,
    A presićen nagon zatražice mira.

    Kako brzo nebo biva idol bludan,
    I svetinja Svetih pod noge se meće!
    I poljubac svaki kog sam svesno žudan
    Kap je zlatnog blata na zrcalu sreće.

    Milutin Bojić

  5. #35

    Odgovor: Milutin Bojić

    PROSTA PESMA

    Još poslednje pusti s violine glase
    I hajdemo onda slušati talase.

    Gle, kako je vedro, a čamac se njiha.
    Sada nek se čuje pesma tiha, tiha.

    I neka poteče i nek dragoj reče
    Da sam njen u ovo mesečasto veče.

    Uvek njena slika moju tugu krasi,
    A to znaju samo nebo i talasi.

    Milutin Bojić

  6. #36

    Odgovor: Milutin Bojić

    ODBLESAK

    Vratila si mi dane belih ruža,
    Donela ljubav iskrenu i čednu,
    Da sanjam, kad mi oči prošlost htednu,
    Rumen, što žudno čar mladosti pruža.

    I, pune sunca, tvoje oči piše
    Bezdan saznanja s usne pune laži,
    Vaskrsnuv nežnost, koja oko vlaži,
    Jer dasi Boga iz tvog nedra biše.

    U vrt gde leže ispijene čaše
    Na rpi cveća i zgažena granja,
    Ti blesnu sunce svesnog osećanja,
    Da dani krina mađiski se zbraše.

    Kad u prah padne idol slavom sliven,
    Tužno zacvili logor ogoleo,
    Priznaću tajom, sam u sebi skriven,
    Da sam te, više no što znaš, voleo.

    Milutin Bojić

Strana 3 od 3 PrvaPrva 123

Slične teme

  1. Milutin Milankovic, srpski naucnik ~ klimatograf
    Autor yige_gui u forumu Nauka i tehnologija
    Odgovora: 2
    Poslednja poruka: 26.02.2007, 21:00

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •