Rene Dekart
31.3.1596. - 11.2.1650



Cogito, ergo sum
Mislim, dakle postojim

Rene Dekart, francuski matematičar, naučnik ili filozof koji se smatra osnivačem savremene filozofije. Razvio je dualistički sistem u kojem je korenito razlikovao misao, čija je suština razmišljanje, i materiju, čija je suština širenje u tri dimenzije. Njegova metafizika je racionalistička, ali su njegova fizika i fiziologija empirijske i mehanističke. Kao matematičar zasnovao je analitičku geometriju i reformisao algebarsko obeležavanje.

Rene Dekart je imao mirno i ispunjeno detinjstvo, iako mu je majka umrla kada je imao samo godinu dana, a otac se nešto kasnije ponovo oženio i poverio staranje nad njim babi i dedi. Zahvaljujući upravo dedi, Dekart se od malih nogu upoznavao sa osnovama nauke i filozofije.



1606. godine upisali su ga na jezuitski koledž u La Flešu (koji je 1604. osnovao Anri IV), gde je 1200 mladića obrazovano za karijere vojnih inženjera, sudija i vladinih administrativaca. Osim klasičnih studija na poljima nauke, matematike i metafizike, studenti su učeni glumi, muzici, poeziji, plesu, čitanju i mačevanju. Rene je imao poseban tretman od strane daljeg rođaka porodice Dekart, Oca Šarla (koji će kasnije postati rektor na ovom koledžu), koji ga je oslobodio od napornih jezuitskih vežbi i spremio poseban sistem obrazovanja prilagođen dečakovim potrebama. Rene je tokom školovanja, kao i tokom celoga života, zadržao naviku da nakon buđenja još dugo leži u krevetu. Tvrdio je da u raskošnom miru sna mašta najživlje radi, koncetracija se oštri i poput brijača zaseca duboko ispod opne spoljšanjosti i privida.

Dekart je svoje obrazovanje nastavio u Poatijeu, gde je 1616. godine stekao diplomu iz ciivilnog i kanonskog prava. Studentske dane je proveo kao i svaki imućniji student: provodio se sa lepim ženama, lumpovao, mačevao i jahao. Iako je na polju obrazovanja bio uvek među najboljima, to mu nije smetalo da svakodnevni život provodi po maksimi - upoznaj, pa sudi. Ipak, nakon izvesnog vremena napustio je burni društveni život, jer mu se životni stil društva kojem je pripadao učinio praznim i dosadnim.



1618. godine otišao je u Bredu u Holandiji na 15 meseci kao student matematike i vojni inženjer u mirnodobskoj armiji pod vladom protestanta, Maurisija, princa od Oranža. Ovde je upoznao fizičara Isaka Bekmana, koji ga je upoznao sa najnovijim dostignućima na poljima nauke, matematike, muzike i ezoterije.



U periodu od 1619 do 1628, Dekart je putovao severnom i južnom Evropom, govoreći da proučava knjige sveta. Istraživao je ezoterijska znanja, a naročito je bio impresioniran rozenkrojcerovcima, sa kojima je delio mnoge ciljeve i životne navike: živeo je sam, usamljenim životom, često menjajući mesto boravka (tokom 22 godine boravka u Holandiji živeo je na čak 18 različitih mesta), tražio je načine kojima bi se ljudski vek produžio i izražavao optimizam u pogledu sposobnosti nauke da poboljša životne uslove ljudi. Sanduk prepun ličnih beleški, koji je testamentom poverio svom bliskom prijatelju, Korneliju van Hogelandu (takođe rozenkrojcerovcu), danas je izgubljen. Ipak, Dekart nije delio rozenkrojcerovačku veru u magiju i mistiku, jer je za njega nauka predstavljala revoluciju, i u tom pogledu nastavio je stopama Fransisa Bejkona, čuvenog engleskog filozofa.



U noći uoči Svetog Martina 1619. godine, sanjao je tri sna koja su mu odredila dalju karijeru kao naučnika i filozofa. Od tog trenutka on se, po sopstvenim rečima, od skeptika preobrazio u tragaoca za najvišim izrazom ljudskosti, jer se tek prosvećen čovek može sjediniti s Bogom. U jednom od tih snova, Dekart nailazi na knjigu pesama pitagorejca Ozona, a pogled mu pada na stih Koji ću put slediti u životu?". Ova tri sna, svaki za sebe, uobličili su njegov filozofski i poetski put kroz težnju ka istini. Od ovog perioda Dekart svojom voljom, upornošću i disciplinom započinje dublja istraživanja različitih naučnih grana.

Dekart je tokom boravka u Holandiji živeo izuzetno povučenim i usamljeničkim životom, izbegavao je prijatelje i sa njima održavao kontakt uglavnom putem pisama. Želeo je mir u kojem može da razmišlja i stvara, stvarajući na taj način od svog života mit. Spavao je deset sati dnevno.



U knjizi Pravila za upravljanje umom", napisanoj 1628, ali objavljenoj tek 1701. godine, Dekart daje sledeća pravila rezonovanja:



1) Ne prihvataj ništa kao istinu što nije samo sobom jasno

2) Podeli problem na njegove proste delove

3) Reši problem krenuvši od najjednostavnijih ka složenijim delovima

4) Nanovo ispitaj prethodno rezonovanje



Ipak, čak i u ovom periodu povučenog života, Rene je imao brojne ljubavne avanture. Iz jedne od njih, 1635. godine rodila mu se vanbračna ćerka, Fransin, koja je umrla samo pet godina kasnije, što je on veoma teško podneo govoreći da ne pripada onima koji tvrde da se treba uzdržavati od suza kako bi postali pravi ljudi.



1637. godine objavio je delo Rasprava o metodi", na francuskom jeziku, želeći da dopre do što većeg broja ljudi i veoma brzo postaje slavan.



Za Dekarta celokupno ljudsko znanje je nalik drvetu: metafizika formira koren, fizika stablo, dok su medicina, mehanika i moral grane na kojima rađaju plodovi znanja.



1641. godine objavio je Meditacije", delo u kojem sumnja u svaku istinu zasnovanu na autoritetu, jer i stručnjaci greše; sumnja u svaku istinu zasnovanu na čulima, jer su ona varljiva; i ne veruje ni sopstvenom razumu, jer nas i razum zna obmanuti.

Kao pouzdanog vodiča ka istini Dekart je isticao intuiciju, jer čak iako je varljiva, ona postoji dok osoba misli i otuda njegova čuvena izreka Mislim, dakle postojim". Misliti je očevidna istina koja daje određeno znanje o postojanju određne stvari - to jest, samoga sebe - ali Cogito" opravdava jedino postojanje osobe koja misli. Dakle, ako bi smo se pridržavali ovog pravila, a istovremeno bili verni i Dekartovom sistemu po kojem je sve sumnjivo, došli bi smo do zaključka da ne postoji ništa osim pojedinca i njegove misli. Da bi izbegao ovakvo tumačenje, Dekart je tvrdio da sve stvari koje sadrže jasnu misao jesu i istinite.



1643. godine u njegov život ulazi princeza Elizabeta, ćerka izbornog kneza i nekadašnjeg češkog vladara. U početku, Dekart ju je dočekao sa skepsom, ali je kasnije govorio da ova žena poseduje oštroumnost koju treba angažovati kako bi pobegla od kaćiperstva. Sve do svoje smrti pisaće joj duga, ispovedna pisma.



U septembru 1649. Dekart je napustio Amsterdam da bi služio kao učitelj kraljice Švedske, Kristine. Tako je ovaj čuveni matematičar i filozof pao u ruke ove mlade mučiteljice koja će, posle odlaska s prestola, lutati evropskim metropolama i bludničiti i s muškracima i s ženama. U trenutku kada je Dekart došao na njen dvor ona je imala 23 godine, a već 17 godina se nalazila na prestolu. Imala je čudne navike koje je malo ko razumeo. Spavala je samo pet sati dnevno i živela u hladnim prostorijama poput Snežne kraljice. U pismima svojoj prijateljici Elizabeti, Dekart se žali na svoj kukavni život koji nikako ne uspeva da sredi. Želeo je da ga kraljica otera sa dvora, ali to ovoj nije padalo na pamet. Zima 1649/1650 bila je izuzetno jaka, a kraljica, iz njoj poznatih razloga, nije dozvoljavala da se naloži vatra u biblioteci. Rene Dekart se ubrzo razboleo i umro usled komplikacija uzrokovanih zapaljenjem pluća.


Dragan Matić


izvor:mreza kreativnih ljudi