PC i PSP igre - opisi - Strana 2
Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja
Prikaz rezultata 16 do 30 od ukupno 33
  1. #16

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    GTA Srbija



    Akciono-avanturistički serijal Grand Theft Auto kompanije Rockstar North jedna je od najpopularnijih franšiza moderne igračke industrije. Avanturistički scenario smešten u okruženje američkog geta, akcioni karakter misija i velika sloboda u izboru načina i dinamike kojima se rešavaju postavljeni zadaci jesu osobine kojima GTA duguje planetarnu popularnost. Visokom rejtingu doprineli su i neki kontroverzni sadržaji koji su uzburkali čak i političare zbog tobožnje glorifikacije nasilja mnogi čistunci požurili su da zabodu svoju strelicu u San Andreas, treći i najpopularniji deo nove GTA sage. Iz čitave frke jedino je Rockstar izvukao realnu korist igra se prodavala kao alva.

    San Andreas je zagrizao dobar deo kolača popularnosti i na našem igračkom tržištu. Jedan od najigranijih naslova tokom prošle godine nedavno je upotpunjen zanimljivom ekspanzijom domaćeg autora, modifikacijom koja u grafičko okruženje instalira motive iz našeg neposrednog okruženja. GTA Srbija autora Gorana Gvozdena (www.gta_srbija.co.sr) igru lokalizuje na nekoliko nivoa: postojeća vozila menja modelima koji krstare srpskim ulicama (Lada 2107, Zastava 750LE popularni Fića, Dacia Logan, VW Buba, Fiat Panda, Zastava 101 Stojadin, autobus GSP i još nekoliko desetina putničkih i sportskih modela, kombinovanih vozila, motora, džipova i letelica), umesto dolara uvodi dinar kao valutu, menja grafite na fasadama i natpise na Si Džejevoj majci, aplikacije na policijskim vozilima, bilborde i panoe, objekte, ikonice i sijaset sitnijih izmena (detaljan spisak nalazi se na zvaničnoj Internet lokaciji). Instalacija ekspanzije je jednostavna. Kompletan sadržaj DVD-a kopira se u odgovarajući direktorijum igre (npr. C:/Program Files/Rockstar Games/GTA San Andreas), pri čemu dolazi do proste zamene datoteka, bez zauzimanja dodatnog prostora na disku. Kao važnu napomenu autor ističe potrebu da se, pre instalacije i ukoliko postoje sačuvane pozicije, sva postojeća vozila isparkiraju iz garaža.

    Obim modifikacija je impozantan, kao i njihov kvalitet. Osim u nekoliko slučajeva, grafičke izmene se lepo uklapaju u ambijent igre i praktično se ne razlikuju od originalnih delova. Utisak bi bio potpuniji i cena paketa razumnija da su izmenama obuhvaćeni zvučni efekti i skinovi, možda i još poneki model automobila (na ulicama nismo primetili Jugića). U svakom slučaju, San Andreas u made in Serbia pakovanju oživljava interesovanje za ovu igru i baca novo svetlo na ulice kalifornijske pseudometropole.

    GTA Srb galerija





    izvor:

  2. #17

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    World of Warcraft: The Burning Crusade



    World of Warcraft: The Burning Crusade je prvi dodatak za MMORPG igru World of Warcraft. Pušten je u prodaju 16. siječnja 2007. godine i u prva 24 sata ostvario je prodaju od 2.4 milijuna primjeraka, čime je ovaj dodatak postao najbrže prodavanom igrom za osobna računala [1]. Ukupno je prodano cca 3.53 milijuna primjeraka. Važnije promjene u odnosu na original su: novi kontinent Outland, dvije nove rase Blood Elves (Horda) i Draenei (Saveznici, eng. Alliance), nova profesija jewelcrafting, novi battleground pod nazivom Eye of the Storm, leteći mount i maksimalni level 70.

    Proizvođač(i) Blizzard Entertainment
    Izdavači(i) Vivendi Universal
    Distributer(i) Algoritam
    Dizajner(i) Rob Pardo
    Jeff Kaplan
    Tom Chilton
    Datum(i) izlaska 16. siječnja 2007.
    17. siječnja 2007.
    1. veljače 2007.
    30. travnja 2007.
    6. rujna 2007.
    Žanr(ovi) MMORPG
    Način(i) igre Više igrača
    Dobna granica ESRB: (T) Teen
    PEGI: 12+
    OFLC: E (Exempt)
    USK: 12
    Platforma Mac OS X
    Windows
    Sistemski zahtjevi Windows
    Ulazni uređaji Miš i tipkovnica
    Medij(i) 4 CD-ROMa
    1 DVD

    * Windows 2000 ili bolji
    * Intel Pentium III ili AMD Athlon 800 MHz
    * 512 MB
    * 32 MB 3D grafička kartica kompatibilna sa Hardware T&L
    * 10 GB slobodnog mjesta na tvrdom disku
    * 4x CD-ROM drive
    * ADSL internetska veza

    Mac OS X

    * Mac OS X 10.3.9+
    * 933 MHz ili više G4, ili G5, ili Intelov procesor
    * 512 MB RAM
    * ATI ili NVIDIA grafička kartica sa 32 MB memorije (ili više)
    * 10 GB slobodnog mjesta na tvrdom disku
    * 4x CD-ROM drive
    * ADSL internetska veza

    izvor: Wikipedija

  3. #18

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    World of Warcraft: Wrath of the Lich King



    World of Warcraft: Wrath of the Lich King je drugi dodatak za MMORPG igru World of Warcraft. Pušten je u prodaju 13. studenog 2008. godine i u prva 24 sata ostvario je prodaju od 2.8 milijuna primjeraka, čime je ovaj dodatak postao najbrže prodavanom igrom za osobna računala [1]. Zanimljivo je da je srušio prijašnji rekord koji je postavio prvi dodatak The Burning Crusade 16. siječnja 2007. godine sa prodanih 2.4 milijuna primjeraka.

    Wrath of the Lich King je donio neke promjene, kao što su: novi kontinent Northrend, novu klasu Death Knight, novi battleground pod nazivom Strand of the Ancients, maksimalni level 80, novu profesiju Inscription i poboljšani grafički engine.

    Proizvođač(i) Blizzard Entertainment
    Izdavači(i) Vivendi Universal
    Distributer(i) Algoritam
    Dizajner(i) Rob Pardo
    Jeff Kaplan
    Tom Chilton
    Datum(i) izlaska 13. studenog 2008.
    14. studenog 2008.
    Žanr(ovi) MMORPG
    Način(i) igre Više igrača
    Dobna granica ESRB: (T) Teen
    PEGI: 12+
    OFLC: E (Exempt)
    USK: 12
    Platforma Mac OS X
    Windows
    Sistemski zahtjevi Windows

    * Windows XP, Windows Vista
    * Intel Pentium 4 1.3 GHz ili AMD Athlon XP 1500+
    * 512 MB RAM Windows XP , 1 GB Windows Vista
    * 32 MB 3D grafička kartica kompatibilna sa Hardware T&L
    * 12 GB slobodnog mjesta na tvrdom disku
    * DVD-ROM drive
    * ADSL internetska veza

    Mac OS X

    * Mac OS X 10.4.11
    * PowerPC G5 1.6 GHz ili Intel Core Duo
    * 1 GB RAM
    * ATI ili NVIDIA grafička kartica sa 64 MB memorije (ili više)
    * 12 GB slobodnog mjesta na tvrdom disku
    * DVD-ROM drive
    * ADSL internetska veza

    Ulazni uređaji Miš i tipkovnica
    Medij(i) 1 DVD

    http://www.worldofwarcraft.com/wrath/

    izvor: Wikipedija

  4. #19

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    NecroVisioN opis

    Igračka publika treba uvek da poželi dobrodošlicu novim kolačima u svetu proizvodnje igara, prihvati ih bez imalo predrasuda i okuša njihovo ostvarenje. The Farm 51 je pravo iz Moskve načinio veliki skok u svet video igara i publiku pokušao da pridobije veoma kvalitetnim i mukotrpnim radom koji je na scenu doneo NecroVisioN.



    Priču koja će se razvijati vremenom počinjete da sagledavate odmah posle dugog ekrana za učitavanje. Nalazite se u koži jednog Amerikanca, Jenkija, koji se bori na strani Velike Britanije u Prvom svetskom ratu. Odmah posle nekoliko primljenih i zadatih metaka, sve kreće naopako: budite se usred početka kataklizmičkog preobražaja majke prirode i shvatate da ste okruženi natprirodnim pojavama. Jasna vam je situacija, a i vaš zadatak: da se nijedno od bića koje vam stane na put ne zadrži na zemlji i da se kreće. Tek kasnije shvatate da je to sve posledica potrage za besmrtnošću za kojom žudi vaš neprijatelj, nemački oficir Cimerman (Zimmerman).

    Igra je po žanru pucačina iz prvog lica tako da situaciju doživljavamo sopstvenim očima. Na samom početku NecroVisioN će izazvati dve reakcije kod igrača. Ljubitelji serijala Serious Sam i svakog naslova koji preferira roštiljanje po neprijatelju široko će da se osmehnu i napregnu sva čula kako bi dalje učestvovali u masovnom pokolju, dok će onaj drugi deo igračke populacije samo tužno slegnuti ramenima shvativši sa čime ima posla. Ako primite metak, ili kamen u slučaju napada zombija, kamera će da se zatrese, ali isto tako krvavi indikator će da vas upozori sa koje strane dolazi opasnost. Pri naglim okretima slika se zamućuje, ali samo za kratko. Jedan novitet u planu i programu načina igre menja smisao igranja iz korena. Kada ste već blizu nestanka energije, vreme se usporava, a vi imate još jednu šansu da izbegnete neizbežno. Skala zdravlja se uvek puni samo do pola, a od pola ostaje vaša briga kako da nađete torbice prve pomoći. Međutim, pošto svaki otvoren prostor, šuma, zamak ili groblje sadrže bezbroj neprijatelja koji su neviđeni strelci, većinu vremena ćete provesti sa zdravljem na pola, jer je suvišno pokušavati održati ga u zelenoj boji.



    Vi ste vrsta posebnog vojnika kojem se bes povećava dok izvodi kombo udarce ili jednim metkom precizno otkida glavu protivniku. Zatim, taj bes možete iskoristiti, usporiti vreme, a vašu destruktivnu moć povećati. Svaki kombo udarac zahteva kombinaciju udaraca iz blizine i pogodaka određenom puškom. To je malo nezamislivo uraditi kada se nađete okruženi sa petnaestak besnih zombija motivisanih da se dočepaju vaše kože, ali je dovoljan samo udarac izbliza, posebno bajonetom, i problem biva rešen. Broj neprijatelja je neverovatno veliki, i često ćete se pitati ima li kraja. Uvek se pojavljuju posle nekoliko sekundi tišine ili aktiviranja poluge za otvaranje određenih vrata. Lako je predvideti kada će otpočeti žurka sa komšijama iz pakla; možete se pripremiti, ali je teško izvući živu glavu. Sa municijom ćete često biti tesni jer su vaši nemrtvi i živi Nemci debelokošci, a o džinovskim demonima da ni ne pričam. Biće utrošeno na tone šaržera, ali vredi, radi sopstvene kože.

    Svaka misija ima neku prividnu poentu, usmerenje od jednog cilja ka drugom, ali one jedino postoje da bi se povezala akcija i da ne bude sve samo sušto prosipanje vrelog olova po gladnim čudovištima. U gornjem desnom uglu imaćete kompas koji će uvek da vam pokaže smer u kojem se nalazi predstojeći nezavršen zadatak, i to u ovakvom tipu igre veoma pomaže. U dizajnu nivoa preovlađuje tama, srušene kuće i tvrđave, beskonačno duboke pećine i zemlja koja se dimi od žestine borbi. Zbog stopostotne akcije činiće vam se da su nivoi predugački, ali se sve u suštini sastoji samo od zadataka kao što su: „uzmi bombu tamo“, „raznesi to i to“ i „preživi do sledeće tačke koju ti zadamo“.

    U ovakvim naslovima oružje je jako bitno, a ovde ga imate u svakakvim izdanjima. Mogućnost nošenja dva oružja je jako interesantna, naročito ako nosite dva teška automatska mitraljeza. U rukama ćete imati staru dobru kremenjaču, ali ćete se isto tako oprobati i sa snajperom, snažnim nemačkim Lugerom i bogatim arsenalom dinamita i kašikara. Razorna moć je posebna za svako oružje, tu je i deo koji vam diže adrenalin izbacivanjem komentara svaki put kada pokažete agresivnost ili brutalnu preciznost, a sve to, analogno, vuče za sobom i rast besa koji može biti veoma koristan.



    Grafika odiše kvalitetom, detalji su veoma kompleksni, a efekti eksplozija i ranjavanja sigurno ostavljaju utisak na bilo kog igrača. Proizvođači su želeli da svoj naslov doslovno ostvare i da urade sve kako bi ga što autentičnije napravili, pa se u toj „viziji mrtvih“ možete stresti sa otkinutim udovima, rupama u licu i stomaku toliko velikim da kroz njih i voz može da prođe. Raznovrsnost neprijatelja će vam svakako zabaviti prste: pored zombija i dosadnih Nemaca, srešćete se i sa psima, paucima, ali i šlagom na torti u ovom naslovu - demonima. Demoni će vas stalno pratiti u raznim formama, nedodirljivi i apstraktni, ali isto tako ranjivi na metke, što je veoma neshvatljivo.

    Glasovna gluma i sinhronizacija su onaj deo kojim se The Farm 51 baš i ne može pohvaliti. U filmskim, stripovskim i međuakcionim sekvencama glasovi su bez imalo emocija, neskladno sa situacijom, pa vam se sve ukupno čini kao da su glumce doveli u studio držeći im pištolj uperen u glavu, dali im papir u ruke i naterali ih da pročitaju monolog, samo da se taj deo otalja. Modeli u igri se tresu kao da svi u paklu boluju od rahitisa, ponavljaju pokrete i kada treba i kada ne treba, a svi su nezainteresovani za situaciju, kao da piju kafu uz dnevne novine, suprotno od suštine teksta koji je za njih vezan. Naš junak često voli da komentariše u toku borbe, pa ćete čuti razne mačo fraze tipa: „Remember my name“ , „Damn you all“, „Respect my skills“ ili podrugljive kao što je „Nice shot, but I’m still standing“. Muzika uvek prati situaciju, sablasnu notu zadržava kroz svaku misiju, a stišava se vrlo retko, jer joj tako nalaže atmofsera.

    Pakao je mesto događaja, a vi u njemu glavni glumac. Ubačeni protiv svoje volje, pokušavate da se probijete kroz svakakve nevolje, pune zombija, čudovišta i demona. Samo vi, preciznost i puška. To je sve što vam je potrebno u jednoj od novih, brzih pucačina iz prvog lica koja dolazi pravo iz Rusije - NecroVisioN-u.


    Naziv igre: NecroVisioN
    Žanr igre: FPS
    Razvojni tim: The Farm 51
    Izdavač: 1C Company
    Datum izlaska: 20. februar 2008.
    Screenshot-ovi: NecroVisioN


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: Intel Pentium 4 2.4GHz ili AMD Athlon 64 +2800
    RAM: 1 GB RAM
    VGA: 256 MB Video RAM (NVIDIA GeForce 6600 ili ATI Radeon X1600)

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: Intel Core 2 Duo 1.80 GHz ili AMD X2 5000+
    RAM: 2 GB RAM
    VGA: NVIDIA GeForce 8800 ili ATI Radeon HD 38xx serija

    75/100 Solidno

    + Grafika, akcija, Bossovi
    - Glasovna gluma, priča

    Izvor: PCigre.com

  5. #20

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Street Fighter





    Street Fighter (ストリートファイター, Sutorīto Faitā?), često označavan skraćeno i kao SF je popularna serija borilačkih video igara. Igrači se sukobljavaju sa borcima širom sveta, od kojih svaki poseduje svoj stil borbe i specijalne poteze. Izdavačka kuća Capcom iz Japana objavila je prvu igru iz serijala u avgustu 1987. godine.


    Street Fighter (1987)

    Street Fighter nije prošao baš zapaženo kada se 1987. prvi put pojavio na tržištu. Međutim, doneo je novi sistem za upravljanje koji je uključivao džojstik i dva velika hidraulična tastera, na kojima je jačina kojom se taster pritisne određivala jačinu udarca rukom ili nogom u igrici, sa tri različite snage udaraca. Ovo je dovelo do toga da igrači pritiskaju tastere isuviše jako (što je oštećivalo kontrole), tako da je sistem prepravljen za upotrebu tradicionalnijih tastera, što je kasnije uspostavilo standard od šest tastera zajedničkih za sve kasnije verzije igre. Ova igra takođe je donela udarce koji će postati zaštitni znak ove igre; Vatrena lopta (Hadouken, 波動拳), Zmajeva pesnica (Shouryuken, 昇龍拳) i Nožni uragan (Tatsumaki Senpu Kyaku, 竜巻旋風脚); Ovo, međutim, nisu pravi nazivi udaraca. Ovo je prevod američkog ogranka firme Capcom. Pravilniji prevod bio bi Veliki nožni talas, Uzdizanje zmajeve pesnice i Nožni tornado vihor.


    Street Fighter II: World Warrior (Svetski ratnik) (1991)


    Street Fighter II, objavljen na Kapkomovom CPS-1 arkadnoj ploči iz 1991, bio je jedna od najpopularnijih igara ranih '90-ih, koja je uslovila razvoj arkadnih igara u narednoj deceniji. Naširoko je priznata kao najbolja borilačka igra svog doba, sa dobrim balansom između napada i blokova, kao i zbog "specijalnih poteza" kojima iskusniji igrači mogu izvršiti složene borilačke poteze (specijalne poteze) pomeranjem džojstika i pritiskanjem određene kombinacije tastera. Ti potezi imali su svoja imena (Zmajeva pesnica, Nožni uragan) što je igračima dalo osnovu za razgovor i raspravu o igri. Igra je takođe donela i pravilo "prekidanja" ili "ometanja" poteza drugim potezima, što je igraču omogućilo da izvede niz uzastopnih udaraca. U igri se pojavljuju osmoro boraca koje igrač može odabrati: Riju, Ken, Blanka, Zangif, Dalšim, Gajl, E. Honda i Čan-Li, uz "glavne" (Balrog, Vega, Sagat i M. Bajson). Lik boksera koji se u japanskoj verziji zove M. Bajson likom i imenom veoma podseća na Majka Tajsona, tako da je američki Capcom međusobno zamenio imena trojici likova, kako bi izbegao eventualnu tužbu od
    strane Tajsona.



    Street Fighter II: izmenjene verzije

    Zbog ogromne popularnosti Street Fighter II Capcom je izbacio nekoliko nastavaka, odnosno izmenjenih verzija igre.




    Street Fighter II: Champion Edition (Šampionsko izdanje) (1992)


    U ovoj verziji moguće je birati četvoricu "glavnih". Takođe je moguć i međusobni sukob dva ista lika, od kojih jedan ima kostim druge boje. Ovo će kasnije postati standard u svim narednim borilačkim igrama.

    Street Fighter II Turbo: Hyper Fighting (Hiper borba) (1992)

    Nakon Street Fighter II: Champion Edition pojavilo se mnogo piratskih izdanja igre u izdanju određenih distributera, od kojih je najpoznatija Street Fighter II: Rainbow Edition. Mnoge velike kompanije distribuirale su piratske verzije sve dok krajem 1992. Capcom nije izbacio Street Fighter II Turbo: Hyper Fighting.

    Novine koje su pirati doneli bile su:

    * Mogućnost promene igrača u toku borbe
    * Mogućnost izvođenja specijalnih udaraca u vazduhu.
    * Jednostavnije izvođenje specijalnih udaraca
    * Dodavanje novih poteza nekim borcima (poput Čan-Lijine vatrene lopte)
    * Mogućnost bacanja protivnika sa bilo kog dela ekrana

    [уреди] Super Street Fighter II: The New Challengers (Novi izazivači) (1993)

    Krajem 1993. godine, Capcom je izbacio još jednu verziju igre - Super Street Fighter II: Novi izazivači. Kao što je podnaslov govorio, dodano je četiri nova borca: Fej Long, Kemi, Di Džej i T. Hok. Reč "super" u naslovu sugerisala je da je igri dodan novi CPS-2 hardver. Iako je igra izgledala gotovo identično kao i prethodna, svaki od likova je u stvari ponovo nacrtan, svakome je dodata animacija pred pojavljivanje, ali je igra po mnogima izašla prerano (šuškalo se da se to dogodilo zbog izlaska igre Mortal Kombat II). Rezultat je bio taj da je igra bila prepuna programskih grešaka i bagova. Najveći nedostatak bio je snaga T. Hoka koja je borbu između dva igrača učinila gotovo neupotrebljivom. Igra je bila daleko manje uspešna nego što se očekivalo.

    Super Street Fighter II Turbo (1994)

    Početkom 1994. godine izašao je Super Street Fighter II Turbo, u Japanu poznat pod imenom Super Street Fighter II X: Grand Master Challenge. Doneo je povećanu brzinu, težinu i remiksovani saundtrek. Takođe je doneo i novog, tajnog lika Akumu, u Japanu poznatog kao Gouki, koji ne samo da je objedinio sve specijalne poteze glavnih likova, Rijua i Kena, već je mogao da baca okomitu vatrenu loptu u vazduhu, kao i da izvede Veoma moćan potez zvan Shun Goku Satsu (doslovno Trenutno pakleno ubistvo). Akuma je bio dostupan za igru samo kroz specifičnu "šifru za varanje", koju je Capcom krio još neko vreme nakon što se igra pojavila. Taktika uključivanja skrivenog lika u igru je nešto što je kasnije postalo uobičajeno za sve igre ovog žanra.

    Street Fighter Alpha/Zero

    Street Fighter Alpha: Warriors' Dreams (Snovi ratnika) (1995)

    Godine 1995. prolog igre Street Fighter II predstavljen je u serijalu Street Fighter Alpha (Street Fighter Zero u Japanu), ponovo na CPS-2 arkadnoj ploči. Uz igru je išao i potpuno novi grafički program i potpuno novi sistem igranja. Street Fighter Alpha doneo je potpuni preokret serijala od njegovog de facto početka četiri godine ranije sa igrom Street Fighter II. Likovi su nacrtani u anime stilu i urađeni tako da izgledaju znatno mlađe u odnosu na prethodne igre. najveću kontroverzu izazvalo je pojavljivanje samo četiri od deset likova iz prethodnih igara: Rijua, Kena, Čan-Li i Sagata. Zadnji glavni ponovo je bio M. Bajson (jap. Vega), koji je mogao da se bira kao skriveni lik, kao i Akuma i Don - novi lik, smešna verzija Rijua i Kena, nastalog kao podsmeh na likove konkurentske firme SNK. Neki od novih likova (Gaj i Sodom) preuzeti su iz Kapkomovih starijih igara, kao što je Final Fight, dok su ostali bili igrači iz prvog dela igre (Birdi i Adon). Ostali (Čarli i Rouz) su bili potpuno novi likovi, s tim da je Čarli (jap. Neš) u svemu bio kao Gajl, osim po imenu.

    Novine u igri

    * Nove tehnike, poput bloka u vazduhu
    * Svaki lik dobio je par super komboa (vezanih udaraca).
    * Pojava lančanih komboa. Sled običnih udaraca koji onemogućavaju odbranu protivnika.
    * Pojava "Alfa kauntera", specijalnog udarca koji je omogućio da igrač iz bloka munjevito zada protiv udarac.

    Međutim, fanovi su ponovo imali osećaj da je igra izbačena prerano. Ipak, videlo se da igra ima potencijal tako da su svi očekivali nastavak.

    Street Fighter Alpha 2 (1996)

    Street Fighter Alpha 2 bila je znatno bolje izbalansirana i "doterana" verzija svog prethodnika. Tri skrivena lika su sada bila dostupna kao regularni borci, a dodato je još pet novih likova, između ostalih stari likovi iz SFII - Dalšim i Zangif, kao i kasnije veoma popularna Sakura. Ovo je bila i prva pojava Šin Akume, takozvanog "pravog" Akume, sposobnog da baca dvostruke vatrene lopte, i u svemu superiornijeg od "običnog" Akume. On je bio skriveni lik. Fanovi su takođe bili oduševljeni, a brojni časopisi proglasilu su Street Fighter Alpha 2 za igru godine.


    Street Fighter Alpha 3 (1998 )

    Street Fighter Alpha 3 je manje bio usavršavanje prethodnih delova a više potpuni preokret u serijalu. On je bez sumnje jedna od, ako ne i najvoljenija igra iz Street Fighter serijala. Originalno pušten na CPS-2 sistemu, prebačen je na svaku bitniju konzolu, a sa njegovim prebacivanjem se nastavlja i danas, iako se svaka verzija razlikuje od originalne. Street Fighter Alpha 3 sadrži pregršt novih ideja koje su kasnije iskorišćene u praktično svakoj borilačkoj igri. Iako ideja "Ism" moda koja je promenila sistem igranja možda izvorno pripada serijalu The King of Fighters 1996-1999 njeno implementiranje u SFA3 bilo je mnogo radikalnije. Mod A-ism omogućavao je igru kao i u prethodnim delovima, X-ism je ličio na SSF2T, sa jednim superkombom i jednom "kombo energijom", dok je V-ism mod doneo mogućnost varijabilnih uzastopnih komboa. Alpha 3 je doneo i napredniji sistem u kome se kombo može nastaviti i dok je protivnik u vazduhu.Značajan debi u ovoj franšizi ima Cody, lik if Capcom-ovog Final Fight serijala.


    Street Fighter IV

    Street Fighter IV (ストリートファイターⅣ, Sutorīto Faitā Fō?) je borilačka video igra i sledeći nastavak dugogodišnje Street Fighter franšize, japanske kompanije Capcom. Najavljena je 18. oktobra 2007. U tizer trejleru, urađenom u 3D kaligrafskom stilu prikazana je sparing borba između Kena i Rijua na mračnoj livadi, ali sama igra još uvek nije prikazana jer je u procesu proizvodnje.[1] Iako Capcom USA poseduje prava na Street Fighter igru, prizvodnja je prepuštena studiju firme Capcom iz Japana.[2] Ništa drugo u ovom trenutku nije poznato o igri Street Fighter IV.



    Capcom

    izvor: Wikipedija
    Poruku je izmenio Morpheus, 19.03.2009 u 21:44

  6. #21

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Opisane igre:

    Strana 3:

    1. Empire: Total War
    2. Tom Clancy's EndWar
    3. Dark Sector
    4. Mafia: The City of Lost Heaven
    5. Prototype
    6. Tom Clancy's H.A.W.X
    7. The Sims 3
    8. A Vampyre Story
    9. Gothic 3: Forsaken Gods
    10. Gothic 2 Night of the Raven


    Empire: Total War opis

    Serijal Total War zauzima posebno mesto u srcu svakog igrača koji je ljubitelj poteznih strategija. Pravi pionir žanra nastavlja da utemeljuje osnove na kojima će mnogi plagijati zasigurno profitirati i prvi put imamo priliku da odigramo jednu Total War igru u novijem dobu u odnosu na ona ranije obrađena. Empire se odvija u turbulentnim vremenima od 1700. do 1800. godine, kada je u svetu vladalo sve samo ne mir. Savršeno okruženje za TW.



    Imajući u vidu obuhvaćeni vremenski period i najveću mapu do sada, igrač može biti zbunjen veoma uskim izborom nacija koje može voditi. Potpuno je nejasno zbog čega je samo 12 tadašnjih velikih sila stavljeno na raspolaganje. Ovaj detalj je privukao najviše pažnje u negativnom smislu. Kao i u prethodnim delovima, možete igrati glavnu kampanju ili uskočiti usred bojišta i isprobati razne nacije i jedinice. Novina u odnosu na prethodnike je i poseban scenario, Road to Independence. U ovom setu kraćih misija imaćete priliku da iz prve ruke doživite britansku kolonizaciju Severne Amerike i uspešnim kompletiranjem otključate Sjedinjene Američke Države. Nacije kojima od početka možete upravljati, pored najvećih evropskih sila tog vremena, su i: Švedska, Prusija, Poljska i Litvanija. Od nacija van Evrope na raspolaganju imate Mogulsko Carstvo i Marata. Iako u igri ima više od pedeset različitih frakcija, za sada je igrivo samo jedanaest, sa SAD koje možete otključati. Naravno, brojne moderske grupe će naći načina da otključaju druge zemlje i stvore nove, mada nad ovim problemom ostaje da lebdi ogroman znak pitanja.

    Pri startovanju glavne kampanje uočićete brojne promene u odnosu na ranije TW igre. Sada svaka regija ima glavni grad i veliki broj malih naselja koje možete specijalizovati za školstvo, proizvodnju, religiju itd. Pored njih, imate priliku da unapređujete farme, rudnike i ribarska naselja. Ovaj detalj donosi sasvim novi nivo upravljanja nacijom i zaista je za svaku pohvalu. Dok druge hit igre slepo prate trend i idu na sigurno sve većim i - reklo bi se - bezumnim uprošćavanjem svojih svih mogućih aspekata, Creative Assembly zaslužuje glasan aplauz zbog ovog koraka; gameplay ove igre kompleksniji je od gotovo svih prethodnih zajedno, a ipak daleko logičniji. Diplomatske jedinice su takođe doživele transformaciju, pa sada umesto plaćenih ubica i špijuna imate jedan tip agenta pod imenom Rake, individuu sumnjivog morala koja obavlja sve moguće prljave poslove poput špijuniranja, sabotaža ili atentata. Pored već poznatih sveštenika, sada imamo i Gentlemen-e, visoko obrazovane članove društva koji svojim prisustvom u gradu podižu nivo razvoja nauke i mogu izazvati druge agente na dvoboj i časno vas rešiti njihovog prisustva i njuškanja po vašim provincijama.



    Naučna istraživanja donela su dugo očekivane tehnologije koje je moguće otkriti, i one dodaju razne bitne bonuse u različitim domenima poput ratovanja, proizvodnje ili politike. Na primer, ako istražite određenu formaciju i koristite je protiv neprijatelja koji nema to znanje, vrlo lako ćete čak i više puta slabijim jedinicama izvojevati pobedu, jer protivnik jednostavno ne ume da reaguje protiv suparničkog generala sa savremenijim pristupom vojnim taktikama - veoma bitan detalj i jedna od glavnih razlika u odnosu na prethodne igre iz serijala. Od političkih prilika će takođe zavisiti razvoj situacije. Odnos drugih frakcija prema vama se može promeniti ako se desi da nemate dovoljnu kontrolu nad svojim narodom i iz monarhije pređete u republiku. Određeni delovi vaše imperije mogu se čak i odvojiti, i u toj situaciji imate izbor kojoj strani ćete se prikloniti. Mapa sveta je takođe doživela dosta unapređenja. Sada imate priliku da svoju osvajačku kampanju vodite u Evropi, Indiji i Severnoj i Južnoj Americi, a postoji i veliki broj trgovačkih luka koje možete posetiti. Broj provincija je zaista ogroman i teško ćete se odlučiti na koju stranu sveta treba usmeriti pažnju. Multiplayer komponenta je prilično razvijena i uključuje rangiranje igrača, kao i veliki broj dostupnih protivnika.

    Jedinice koje možete proizvoditi znatno se razlikuju jedna od druge, a tu je i novi način regrutacije. Pored već odavno poznatog okupljanja više jedinica u jednom krugu, vaši generali sveže regrute mogu naći i u obližnjim gradovima, što je veoma efikasan način brzog okupljanja vojske u nevolji. Par stotina različitih tipova uključuje pešadiju, konjicu i artiljeriju. Iako se države razlikuju samo neznatno po unikatnim jedinicama, uvek imate širok spektar pred sobom. Još jedna, moglo bi se čak reći i revolucionarna novina je puna kontrola pomorskih bitaka. Želje i molbe mnogih igrača ranijih TW igara su konačno uslišene i sada istraživanje, trgovina i, konačno, bitke na moru imaju posebnu draž. Kontrole broda zahtevaju neko vreme za navikavanje, ali kada potopite prvi piratski jedrenjak, sigurno ćete se osećati kao kod kuće.

    Prethodni nastavci sa prefiksom Total War: Shogun, Medieval, Rome i Medieval 2 su bile igre gde je taktika u ratovanju bila uglavnom zasnovana na borbi bez upotrebe baruta i uopšte modernog naoružanja. Empire ovo menja iz korena i veoma se razlikuje od prethodnika. Od samog početka imate priliku da komandujete jedinicama koje su opremljene vatrenim oružjem, pa će tako igrači koji više preferiraju borbu prsa u prsa zasigurno osetiti neku vrstu nostalgije. Prvi problem i svojevrsni minus javlja se upravo u ovom odeljku gameplay-a. Pri bitkama koje uključuju nekoliko hiljada vojnika na obe strane preteško je koordinirati svim jedinicama, a pathfinding i uopšte ponašanje jedinica nimalo ne pomaže. Često će vaša pešadija jednostavno stajati u mestu i mirno posmatrati tok bitke, iako je uključeno naređenje da napadnu prvu jedinicu koja im bude u vidokrugu. Ovaj nedostatak je moguće zaobići čestim pauziranjem i novim izdavanjem naređenja. Osim ovog gafa, igra nema mnogo drastičnih propusta i problem sa AI-jem se može pripisati težnji autora da stvore jednu kompleksnu igru, što je za svaku pohvalu.



    Zahvaljujući predivnom grafičkom okruženju, bitke i na moru i na kopnu izgledaju zadivljujuće! Detalji na vojnicima gotovo da prilaze nekim modernim FPS igrama. Efekti eksplozija i urušavanja zgrada u kojima su stacionirani vojnici su fascinantni. Prirodna okruženja su takođe modelovana veoma realistično i svaka mapa ima prirodne prepreke i zaklone koji vam mogu pomoći u planiranju taktike. Glavna mapa na kojoj se odvijaju potezi izgleda veoma lepo i pruža dobar uvid u globalna dešavanja. Zvučni efekti nimalo ne odudaraju, i pri sudaru dve armije od po par hiljada ljudi zaista uspevaju da reprodukuju autentičnu atmosferu rata. Muzika je veoma relaksirajuća i dopušta vam da se udubite u kampanju.

    Empire: Total War je jedna zaokružena celina. Igra poseduje veoma malo mana koje u većoj meri utiču na kvalitet vremena provedenog uz ovaj naslov. Već navedeni nedostaci u vidu konfuznog ponašanja jedinica i relativno malog broja frakcija kojima možete upravljati jedva da odnose 10% od drugih kvaliteta koje igra nudi. Kriva učenja, iako veoma duga, nagrađuje igrača za trud i šakom i kapom širokom lepezom ponuđenog sadržaja. Možemo slobodno dati svaku preporuku kako iskusnim igračima, tako i početnicima u žanru, koji bolju dobrodošlicu u svet strategija ne bi mogli ni da zamisle.


    Naziv igre: Empire: Total War
    Žanr igre: Strategija
    Razvojni tim: The Creative Assembly
    Izdavač: SEGA
    Datum izlaska: 3. mart 2009.
    Screenshot-ovi: Empire: Total War


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: 2.4 GHz
    RAM: 1 GB Windows XP 2/ GB Windows Vista
    VGA: Nvidia 7800GS/ ATI 1800XT

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: Intel Core 2 Duo ili AMD ekvivalent
    RAM: 2 GB
    VGA: Nvidia 9800GTX+ / ATI 4850

    93/100 Izvanredno

    + Veoma kompleksna igra, tehničke karakteristike, sadržaj igre
    - Čudno ponašanje jedinica, mali broj frakcija kojima možete upravljati

    Izvor: PCigre.com
    Poruku je izmenio Morpheus, 29.06.2009 u 19:00

  7. #22

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Tom Clancy's EndWar opis

    Kompanija Ubisoft se potrudila da nam dokaže da iz Šangaja ne dolaze samo patike sumnjivog kvaliteta. Još jedna iz ekspresno ištancanog paketa igara sa prefiksom Tom Clancy. Posle mešovitih utisaka koji su verzije za konzole svrstavali u sivu zonu mediokriteta i jedva nešto iznad toga, stiže nam i PC verzija sa nekoliko meseci zakašnjenja. Uz visoka očekivanja nametnuta od strane veoma jakog PR tima Ubisofta, dolazi i velika odgovornost igre koja je najavljivana kao revolucionarna.



    EndWar se odvija u ne tako vedroj viziji nama veoma bliske budućnosti. Posle nuklearnog napada na Saudijsku Arabiju i šest miliona žrtava, cena nafte skače u nebesa i urušava odnose najvećih svetskih sila, Sjedinjenih Američkih Država, Evropske Unije i Rusije. Posle serije nesporazuma između EU i SAD, Rusija se pridružuje Amerikancima u napadu na EU. SAD, nezadovoljne ozbiljnim jačanjem Rusije i mogućim ponovnim stvaranjem Istočnog bloka, napadaju Rusiju. Svet je poprište Trećeg svetskog rata i nastaje globalna ratna zona.

    Izbor modova koji su vam ponuđeni svodi se na klasičan skirmish, gde se do mile volje možete napucavati sa neprijateljima, i kampanju koja je zamišljena kao sandbox, ali malo podbacuje u izvedbi. Naime, nakon izbora frakcije koju vodite i bojišta, igra vas jednostavno baca usred okršaja, bez mnogo razmišljanja oko jedinica koje treba odabrati i slično. Relativno mali izbor koji imate svodi se na pešadiju, vazdušne jedinice, artiljeriju, tenkove, transporte i inžinjere. Takođe, postoji i podrška iz udaljene baze koja će vam olakšati misije, a one se svode na odbranu ili napad određene tačke na mapi. I to bi bilo to. Ovakav pristup igranju možda odgovara malo bržem izvođenju koje postoji na konzolama, ali PC strategije ipak zahtevaju malo više angažovanja određene sive mase i daleko veći izbor i opširniji gameplay. EndWar u mnogim situacijama ne uspeva da isporuči kompleksnu strategiju, kako je najavljivan.



    Gameplay je prilično spor, što donekle doprinosi kompleksnijem razvoju taktike u bitkama. Napredovanje jedinica po mapi i zauzimanje taktičkih pozicija sa kojih ćete lakše napasti i braniti položaj sa sobom nosi neizvesnost i određenu količinu adrenalina pri svakoj borbi u kojoj učestvujete. Svaka jedinica ima svoje prednosti i mane, pa ćete tako više pažnje morati da obratite na njihov pravilan izbor, koji direktno zavisi od slabosti jedinice koju napadate. To sprečava prosto okupljanje svih raspoloživih snaga i juriš na neprijatelja. Između misija moguće je unaprediti jedinice koje akumuliraju iskustvene poene. Tako određene jedinice možete uže specijalizovati i praviti razne kombinacije. Multiplayer komponenta, iako odlično zamišljena, takođe nije nešto što bi igrača duže vreme zadržalo u igri. Pored osnovnog MP skirmish moda, moguće je zajedno sa prijateljem, ili pak protivnikom, igrati kampanju.

    Glavna odlika igre Tom Clancy's EndWar, još uvek ne tako konvencionalna u modernim igrama, je upravljanje pomoću glasovnih komandi. Iako ovaj detalj uklanja ograničenje konzolnih kontrolera, posle nekoliko misija u PC verziji ne pokazuje gotovo nikakvu prednost u odnosu na dobru staru kombinaciju miša i tastature. Već viđeno čak i u nekim igrama domaćih razvojnih timova, upravljanje jedinicama glasom na PC platformi jednostavno ne ostavlja "wow" utisak na igrača. Naravno, lepo je videti neku novinu, ali je za PC igre još uvek dovoljna pomenuta kombinacija. Ovaj gameplay dodatak, iako možda nepotreban, svoj posao ipak odrađuje sasvim solidno. Vrlo pedantno implementirano, upravljanje glasom ispunjuje očekivanja. Pri podešavanju, igra od vas traži da izdate nekoliko osnovnih komandi i nakon toga bez gotovo ikakvih problema prati naređenja. Princip rada je sledeći: prvo pozovete jedinicu ili grupu kojoj želite da izdate komandu, zatim definišete akciju koju je potrebno uraditi, i na kraju cilj. Sistem vaše komande registruje veoma precizno i prati uputstva gotovo bez greške. Igra prepoznaje čak i različite akcente i ako posedujete bar malo znanja engleskog jezika, nećete imati problema da se uklopite u ovaj način upravljanja. Mali problem mogu praviti nekvalitetni mikrofoni, ali upotrebom čak i najjeftinijih head set-ova (slušalice sa mikrofonom), čija konstrukcija omogućava mikrofonu da uvek bude na optimalnoj daljini, on u najvećem broju slučajeva ne postoji.



    Tehnička strana je, kao i gotovo sve ostalo u ovoj igri, zadovoljavajuća, ali jednostavno nema momenata gde briljira. Modeli jedinica i mape deluju prilično realno, ali vas specijalni efekti i pogotovo senke neće ostaviti bez daha. Zbog čudne kamere, mnoge detalje koji su vredni divljenja jednostavno nećete zapaziti. Zvuk je jača strana i na momente ćete se zaista osećati kao da ste usred uzavrele atmosfere modernog ratišta, što se i očekuje od igre ovog kalibra. Interesantan detalj je mogućnost da prečujete naređenja suprotstavljene strane i tako lakše isplanirate sledeći korak. Opšta ocena audio-vizuelne komponente nadmašuje gameplay momenat.

    Tom Clancy's EndWar je prvenstveno igra za konzole i pored daleko kompleksnijih PC giganata, koji vladaju u ovom žanru, nema mnogo šanse. Ograničen gameplay, malo bolje tehnički odrađen deo posla i ravnodušan utisak koji ostavlja posle nekoliko sati nikako se ne mogu nazvati revolucionarnim u jednom od, za razvojne timove, najzahtevnijih žanrova PC igara. Glasovne komande donekle popravljaju kurs kojim se igra kreće, ali su od ovako velike kompanije i očekivanja na veoma visokom nivou. EndWar ih jednostavno nije ispunio u potpunosti.


    Naziv igre: Tom Clancy's EndWar
    Žanr igre: RTS
    Razvojni tim: Ubisoft Shangai
    Izdavač: Ubisoft
    Datum izlaska: 24. februar 2009.
    Screenshot-ovi: Tom Clancy's EndWar


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: Intel Core 2 Duo E4400 2.0 GHz 3.0 GHz/ AMD Athlon 64 X2 Dual Core
    RAM: 1 GB Windows XP 2/ GB Windows Vista
    VGA: Nvidia 7800GS/ ATI 1800XT

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: Intel Core 2 Quad Q6600 2.4 Ghz/ AMD Quad-Core Phenom X4 9850
    RAM: 2 GB
    VGA: Nvidia 8800GTS / ATI 2900 Pro

    77/100 Solidno

    + Glasovne komande
    - Nedovoljno kompleksna igra

    Izvor: PCigre.com

  8. #23

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Dark Sector opis

    Godinu dana posle verzija za Xbox 360 i Playstation 3, Dark Sector stiže i za PC. Najavljen je pre čak devet godina, prvi put prikazan od 2004. godine, a razvijao ga je studio Digital Extremes (Unreal, Unreal Tournament). Očekivanja su očigledno bila na visokom nivou, što je u ovom slučaju za svakako iskusnu ekipu ipak bila prevelika prepreka.



    Spasavanje sveta, 101. poglavlje

    Hejden Teno (Hayden Tenno) je operativac specijalnih jedinica poslat na tajni zadatak u fiktivnu sovjetsku državu Lasria. Njegov cilj je jednostavan: eliminisati Viktora Sudeka, operativca iste organizacije, koji je zaražen nepoznatim virusom. Za njegovo širenje zaslužan je Robert Mezner, biološki terorista i glavni krivac pozadinske priče, koji svetu preti virusom Technocyte. Technocyte pretvara bilo koje živo biće u mutirano stvorenje čija je jedina svrha ubijanje, a pomoću njega Mezner namerava da regrutuje vojsku navedenih mutanata, pokori ljudsku rasu, osveti se... ukratko, savršeno se uklapa u kalup tipičnog antagoniste. Hejden nevoljno počinje svoju misiju i ubrzo nalazi Viktora, ali je njegov zadatak daleko od izvršenog. Od štaba dobija novi - sledeći na listi za odstrel je sam Mezner. Međutim, na putu do njega susreće se sa Nemesisom, koji ga zahvaljujući Technocyte-u olako savladava. Sledeće što Hejden doživljava je Nemesisovo metalno sečivo kroz njegovo rame, čime i sam postaje žrtva mutirajućeg virusa.

    Prvih dvadesetak minuta, koliko je potrebno da pređete ovaj uvodni deo, zapravo služi kao tutorijal kroz koji ćete se uhodati u mehaniku igre (a koja će vam odmah od prvog minuta biti poznata).



    Ako ste igrali Gears of War ili bilo koji sličan naslov, onda ćete se u Dark Sector-u osećati kao kod kuće. Nadaleko poznati cover sistem, glavni adut pomenutog Gears-a, očigledno je (ponovo) poslužio kao uzor pri koncipiranju mehanike. Na svakom koraku ćete nailaziti na strateški postavljene kutije, komade oronulih zidina i mnoge druge oblike zaklona iza kojih ste bezbedni od neprijateljske paljbe. Kombinacija „skoči u zaklon-pucaj-idi do sledećeg zaklona-pucaj“ je, kao propratni efekat ovakvog sistema, procedura koju ćete ponavljati od prvog minuta igre do odjavne špice. Monotonost ovakvog načina napredovanja kroz poglavlja bila bi ublažena do ivice nepostojanja da Dark Sector može da se pohvali radnjom punom intriga i obrta koja bi vas, efektivno, terala da odigrate sledeću deonicu, ili barem raznovrsnim neprijateljima koji se smenjuju u zavisnosti od sredine u kojoj se trenutno nalazite. Nažalost, to nije slučaj. Priča se po providnosti komotno može takmičiti sa paus-papirom: pitanja o Hejdenovoj prošlosti su opšteprisutna, ali se igra ni ne trudi na odgovori na njih, osim u par prolaznih navrata koji jedva da su vredni spomena. Krajnji efekat odaje utisak kao da su je autori skoro završili, da bi se par nedelja pre roka setili da tu fali i nekakva radnja koja bi sve povezala u koherentnu celinu, pa su u nedostatku vremena zbrzali osnovnu fabulu i nalepili je na igru. Bez postepenog odmotavanja klupka, igra se svodi na niz borbi protiv mnogobrojnih i klišeiziranih neprijatelja (dolaze u tri oblika: ljudskom, koji koristi klasično vatreno oružje, zaraženih ljudi, koji najviše liče na zombije i bore se hladnim oružjem, i nevidljivih mutanata, koji vas napadaju brzinom munje) i veoma lako postaje dosadnjikava. Međutim, Hejden ima keca u rukavu, koji praktično čini celu igru: glaive.

    Smrtonosni frizbi

    Uzimajući u obzir omot igre (na kojoj Hejden u ruci drži neku vrstu sečiva), mnogi će se verovatno iznenaditi kada se na početku nađu u ulozi elitnog operativca obučenog u crno. Međutim, kao što smo već objasnili, posle kratkog uvoda on biva zaražen virusom, a prvi oblik transformacije se javlja odmah: njegova desna ruka poprima novi oblik, čiji je sastavni deo sečivo koje drži na omotu. To sečivo se zove glaive, i najbolje se može opisati kao mešavina šurikena (metalne, naoštrene zvezde koja se koristi u raznim borilačkim veštinama) i frizbija, sa primesama bumeranga. Drugim rečima, glaive je nazubljeni komad metala koji možete bacati neograničeno puta jer će se uvek vratiti u vaše ruke.

    Ubijanje (čitaj: odstranjivanje udova uz obilno krvarenje) svega što se usuđuje da vam prepreči put se podrazumeva, ali kako napredujete kroz igru, glaive će postepeno dobijati na funkcionalnosti.

    Korišćenje ovog donekle inventivnog oružja na početku se svodi na puko gađanje protivnika, ali ćete vrlo brzo steći mogućnost da kontrolišete putanju jednom bačenog glaive-a. Dok je u letu, potrebno je da jednostavno ponovo pritisnete i držite dugme za bacanje, čime ćete dobiti punu kontrolu nad njegovim pravcem i tako izvesti prilično impresivne kombinacije (odsecanje glava protivnicima iza zaklona, zarivanje oštrica u više protivnika u jednom letu i slično), naravno, sve u usporenom vremenu. Primetili ste kutiju sa municijom, ali ne možete da dođete do nje? Nikakav problem: naciljajte je i pustite da glaive odradi svoje (doduše, dovodi se u pitanje kako rotirajuće sečivo može da "dohvati" drugo fizičko telo i prinese ga vama). Jasno je da ovaj multifunkcionalni "alat" predstavlja ništa manje nego okosnicu igre, što je pojačano činjenicom da je klasično naoružanje, koje protivnici ostavljaju za sobom, vezano za DNK korisnika, zbog čega će u ekstremno kratkom roku jednostavno ispariti. Jedini način da ovo izbegnete jeste da posetite crnu berzu, gde vas čeka osrednji izbor vatrenog oružja, kao i nadogradnje za isto (slično sistemu koje koristi Resident Evil 4).



    Osim solidno realizovane ideje za osvežavanje borbenog sistema u obliku glaive-a, Dark Sector nema puno toga čime bi mogao da se pohvali. Tehnička strana igre je, kao i bezmalo svi ostali aspekti, u najboljem slučaju na prosečnom nivou i ne zaslužuje negativne, ali ni pozitivne komentare. Ono što je najviše sprečava da bude nešto više od još jedne pucačine jeste oskudevanje u originalnosti. Sve što ćete videti biće vam i previše poznato. Istina, Dark Sector nije jedini koji se bazira na nadaleko utvrđenim osnovama, ali, za razliku od mnogih drugih, ovaj put je naginjanje ka nečemu što bi ga izdvojilo u beskonačnom moru sličnih naslova jedva prisutno. Glaive svakako vredi probati, ali seckanje međusobno sličnih protivnika će, bez obzira na sve, pre ili kasnije dosaditi. S obzirom da se radi o portu konzolne verzije, vredi naglasiti da je optimizacija urađena valjano, zbog čega ćete igru moći da pokrenete i na nešto slabijim računarima. Konačna presuda - Dark Sector je relativno dobra igra, ali je prisutna nezanemarljiva količina neiskorišćenog potencijala. Da su se autori kojim slučajem malo više potrudili, uspeh bi bio mnogo veći. Ovako je vlasnicima kućnih računara servirana igra koja se još na konzolama lako zaboravljala, a po svemu sudeći je tako i sa PC verzijom, uz godinu dana kašnjenja.

    Naziv igre: Dark Sector
    Žanr igre: TPS
    Razvojni tim: Digital Extremes / Noviy Disk
    Izdavač: D3 Publisher
    Datum izlaska: 23. mart 2009.
    Screenshot-ovi: Dark Sector


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: Pentium 4 3GHz / Athlon XP 64 2800+ MHz
    RAM: 1 GB za Windows XP, 2 GB za Windows Vista
    VGA: GeForce 6800GT / Radeon X1650 sa 256 MB

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: Core 2 Duo E8200 2.6 GHz ili AMD ekvivalent
    RAM: 2 GB
    VGA: GeForce 8600 / Radeon X1950 sa 512 MB

    70/100 Solidno

    + Glaive
    - Neoriginalnost, nedostatak pozadinske priče, monotonost

    Izvor: PCigre.com

  9. #24

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Mafia: The City of Lost Heaven



    Mafia: The City of Lost Heaven је видео игра оригинално прављена за Microsoft Windows која је издата 2002 године. 2004те године игра је портована и за конзоле: Sony PlayStation 2 и Microsoft Xbox. Игру је развио Illusion Softworks а издавач је Gathering of Developers. Игра носи рејтинг М ESRB које стоји за "Mature" (Одрасли) због јаког графичког насиља у самој игри.

    21. августа 2007, Take-Two Interactive је најавио излазак наставка оригиналне игре под називом Mafia II.

    Заплет:

    1938. године у граду Лост Хевену бивши припадник мафије Томас "Томи" Анђело улази у ресторан и налази детектива Нормана. Он затим прича са Норманом и убеђује га да му пружи заштиту пошто је издао локалну мафијашку породицу и сада га они желе мртвог. Норман пристаје под условом да чује сва имена, послове и све што је Томи радио за све те године са мафијом.

    Како Томи прича Норману, ми видимо шта он говори и игра се дешава пре његовог уласка у ресторан. Томи је пре био обичан возач таксија који је тешко зарађивао у Лост Хеавену, али био је срећан што је сиромашан и законит а не богат и незаконит. Био је на паузи, али је чуо јак ударац слупања аута. Двојица људи, Поли и Сем, дођу и успеју да побегну у Томијевом таксију, убивши непријатељске гангстере под влашћу дона Морела. Томи их затим вози до Салиери бара, где добија подебелу коверту са новцем за попраљање таксија.

    Сутра ујутру Томи одлучује да је боље не радити са мафијом јер то доноси опасност. Наставља возити такси, али на једној паузи нападају га двојица гангстера послата од стране дон Морела за освету што је помогао Полију и Сему да побегну. Како му је такси слупан, Томи успева да побегне до Салиери бара где Салиеријеви гангстеру убијају непријатеље. За узврат, Томи постаје њихов помоћник.

    Како време пролази, Томи прелази од обичног возача аута, преко човека за задатке до убице. Једном он штити шефа од смрти у луксузном ресторану. Морело је послао тај напад, а после га убијају, уништавају му клан и преузимају Лост Хеавен.

    На једном задатку, Томи, Поли и Сем узимају кутију са цигарама, али се испоставља да су унутра дијаманти. Схватају да их је Салиери варао и да сав новац који он поседује намерава задржати за себе и чак их не исплатити. Поли предлаже да опљачкају банку, али Томи и Сем одбијају. Такође се испоставља да су Салиери и Морело некада били компањони и радили за истог човека, што је доказано и фотографијом.

    Томи пристаје на Полијев предлог и двојица успешно опљачкају банку. Међутим, следећег дана Томи пристиже у Полијев стан и види га мртвог у локви крви. Зове га Сем у једну галерију и Томи иде тамо.

    Салиери је сазнао за пљачку и због тога је Поли мртав. Сем напада Томија са неколико људи, али их Томи побије, осим Сема. Сем бежи, али Томи не може да допусти себи да га убије. Напокон, Томи пуца и убија Сема са леђа.

    Ту се прича и завршава. Томи показује Норману фотографију са Салиеријем и Морелом. Посао мафије је проклет и зато он хоће да изда локалну породицу. Норман то подржава и Салиери је ухапшен. Томи сведочи на суду и Салиери је осуђен. Преко осамдесет гангстера је осуђено на доживотну робију или смртну казну и породица је потпуно уништена. Томи, његова жена и кћерка пребацују се у Европу са другачијим именима и почињу законит живот.

    Такође постоји и епилог, 1957. године који показује старог Томија седокосог и са брковима како залива цвеће испред своје куће. Ауто се зауставља и двојица га ословљавају његовим правим именом иако га је променио. Он потврдно одговара, а један од њих вади лупару. Обе цеви су испражњене у Томијево тело, а двојица убица успевају да одмагле. У последњој сцени видимо Томија из птичје перспективе, како лежи на локви крви и свом цвећу, мртав.

    Slike iz igre











    Поглавља:

    * Prologue (1938 )
    1930
    o An Offer You Can't Refuse
    o Running Man
    (Taxi Driver/Running Man - PS2 version)
    o Molotov Party
    o Ordinary Routine

    * Intermezzo 1 (1938 )
    1932
    o Fairplay
    (Fairplay/Race Day - PS2 version)
    o Sarah
    o Better Get Used To It
    o The Whore/The Priest

    * Intermezzo 2 (1938 )
    1933
    o A Trip to the Country
    o Omerta
    o Visiting Rich People
    o A Great Deal

    * Intermezzo 3 (1938 )
    1935 (1938 - PS2 version)
    o Bon Appetit
    (Buon Appetito - PS2 version)
    o Happy Birthday
    o You Lucky Bastard
    o Creme de la Creme

    * Intermezzo 4 (1938 )
    1938
    o Election Campaign
    o Just for Relaxation
    o Moonlightning
    o The Death of Art

    Из Википедије, слободне енциклопедије

  10. #25

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Prototype opis


    Nismo u prilici da često igramo igre kakav je Prototype. Većina današnjih igara se pravi po određenom ustaljenom principu ogromne linearnosti, sa što većim akcentom na grafiku, angažovanje renomiranih glumaca, kao i na agresivne reklamne kampanje, koje će ne baš tako sjajna ostvarenja ipak dobro lansirati na tržište. Prototype je drugačija igra, u kojoj primarno mesto zauzima sjajan gameplay, zanimljiva priča, konstanta nelinearna akcija i unapređivanje lika kroz igru koja je u stanju da vas zadivi na svakom koraku. Radical Entertainment je na sebe preuzeo veliki rizik jer se odlučio na razvoj nesvakidašnje igre, ali rizik se svakako isplatio, kao i naše dugo čekanje na igru. Prototype je konačno ugledao svetlost dana, a mi smo ga testirali i uverili se da je zaista vredan pažnje.



    Priča prati Alex Mercer-a, odnosno prototipa, mladića koji je prvi čovek programiran da postane supervojnik koji bi učesvovao u brojnim tajnim vojnim operacijama kao marinac SAD-a. Nažalost, eksperiment je pošao po zlu te se Alex probudio usred operacije prilagođavanja i poboljšavanja sposobnosti i uspeo je pobeći iz operacione sale, ali su ga izvan nje dočekali veliki problemi. Vojska plaćenika kontroliše čitav Manhattan koji će ubrzo postati najopasnije mesto za život zbog sukoba vojske i mutanata. Alex je najmoćniji i najsposobniji mutant, ali je zadržao i svoju ljudsku stranu (vlastito telo i um) te se poprilično razlikuje od zombija i drugih “čudovišta” sa kojima ćete se sretati tokom igre. Najveći problem za otkrivanje istine o mutantima je Alexova amnezija, te on ne zna ni ko je, ni kako je dospeo u ruke opasnih plaćenika kojima je služio kao pokusni kunić. Nije upućen ni u šta što se desilo u gradu, ali je odlučan da nađe krivce za sve ono što mu se desilo i da ih propisno kazni. Svesan svojih novostečenih mutantskih sposobnosti Alex kreće na put bez povratka u potrazi za istinom i krivcima koji su Manhattan pretvorili u najveći izvor virusa koji ljude pretvara u mutante. Kroz 31 misiju suočićete se sa brojnim opasnim mutantima, brojnim plaćenicima koji na raspolaganju imaju svo potrebno naoružanje koje služi za uništavanje svega što je zaraženo sa novim opasnim virusom.

    Protoype je akcijska avantura koja ima elemente karakteristične za arkadna ostvarenja, kao i elemente koje čine sandbox igre, a sve to je implementirano u jedno potpuno novu zanimljivu igru. Zbog iskustava sa prijašnjim igrama koje su bile neuspešan spoj žanrova mnogi igrači će pomisliti da je takav slučaj i sa Prototypeom, ali će se prevariti, jer je Prototype jedna od, nažalost retkih igara koja je sa velikim uspehom odlično iskombinovala nekoliko žanrova u jedan novi produkt. U skladu sa moćima kojima Alex raspolaže obavljaćete obavezne misije i sporedne zadatke u igri. Prostor gde će Alex pokazati svoje sposobnosti je New York City, tačnije Manhattan. Mapa je ogromna i predstavlja realnu sliku Manhattan-a, te su sve njegove znamenitosti zastupljene u igri (Times Square, Wall Street, Chrysler Building, Central Park…). Okolina je podložna uništavanju pa ćete u skladu sa potrebama zadataka izmeniti fizionomiju brojnih zgrada i ulica Manhattan-a. Pošto je čitav grad jedna celina, nema loading ekrana pri prelasku iz zone u zonu, što je zaista dobro, s obzirom na brzinu kojima Alex prelazi sve prepreke. Izvodićete opasne manevre po zgradama skačući sa jedne na drugu ili čak odjednom preskačući deonice od nekoliko metara i to na pozamašnim visinama. Zahvaljujući mutantskim moćima deonice od 500m sprintom ćete savladati u roku od nekoliko sekundi jer Alex trči mnogo brže od iznadprosečnog čoveka, a njegove akrobatske sposobnosti će vas često spašavati kada ste u klinču sa protivnicima. Moći jednog mutanta su sjajne za obavljanje ovako zahtevnih misija kao i za usputne mini igre, ali i za neobavezno izazivanje haosa. Treba napomenuti da Alex-u ne može naštetiti ni pad sa visine od nekoliko stotina metara, ali će takav pad prouzrokovati pravljenje velikog kratera na putu ili zgradama. Pored sposobnosti za neverovatne, nadljudske akrobacije Alex poseduje i druge, borbene moći koje ćete sa ponosom predstaviti svim ljutim protivnicima. Oštri mač, bič od nekoliko metara, ubojiti čekić, sposobnost bacanja predmeta težine nekoliko tona u daljinu su samo deo bogatog arsenala kojim Alex raspolaže. Ipak, da biste se mogli služiti svim navedenim moraćete obavljati misije kojima stičete experience poene koje ćete utrošiti na unapređivanje borbenih i akrobatskih sposobnopsti glavnog junaka, kao i na skalu koja prati njegove mogućnosti lečenja u borbi. Sve navedene sposobnosti će vam svakako trebati jer će sa svakim poboljšanjem Alex lakše pobeđivati protivnike, a i postizaće veće brzine kretanja i učiće nove manevre.


    Vrlo brzo ćete se početi “saosećati” sa Alexom i njegovim problemima, i uvek ćete imati motiv da nastavite dalje sa istraživanjem i obavljanjem misija koje će mu doneti odgovore vezane za njegovu prošlost i za događaje koji su ga zadesili te ga pretvorili u mutant-čoveka koji deluje kao istrenirana mašina za ubijanje. Alexov karakter je zaista teško odrediti jer se on bori za istinu kao i za uništenje virusa koji teroriše grad, ali u toj borbi neće uzmicati ni pred čim, te će jednostavno zgaziti sve što mu zasmeta, bili to protivnici ili nedužni građani, ali će takođe uvek biti tu kada pomoć zatreba njegovim malobrojnim prijateljima. Misije u kojima ćete se truditi da dobijete odgovore i experience poene variraju od klasičnih misija ubij X protivnika i donesi Y predmeta, pa do veoma zanimljivih misija kao što su uništavanje zgrada zaraženim virusom koji ugrožava grad i pratnja tenkova do mesta borbe, ali i spašavanje vojnika iz žarišta borbe uz pomoć helikoptera. Istina je, u igri možete upravljati tenkovima i helikopterima, a postoji i veoma zanimljiv način na koji ćete to naučiti. Alex ima još jednu veoma zanimljivu i odveć korisnu sposobnost koja olakšava obračune sa teškim protivnicima. Naime, svakog prolaznika i protivnika možete oboriti na zemlju, te za nekoliko sekundi preuzeti kontrolu nad njegovim telom i umom tako što će uz pritisak odgovarajućeg tastera Alex bukvalno preuzeti telo i oblik žrtve i samim tim dobiti sve informacije koje žrtva poseduje. Ova osobina je veoma bitna kada se želite inflitrirati u protivničke redove zbog potreba misije. Jednom kada savladate tenkistu i pilota helikoptera te im preuzmete telo, naučićete i kako upravljati njihovim vozilima, što će se pokazati veoma bitnim, jer određen broj misija obavljate upravo uz pomoć navedenih vozila. U igri ćete imati i nekoliko saveznika poput vaše sestre čiji vam stan služi kao glavni štab, ali i doktora koji vam pomaže da otkrijete poreklo virusa, a takođe vam pomaže pri odmotavanju klupka istine.

    Manhattan će sa svakom novom misijom brojati sve veći i veći broj zaraženih ljudi, a sukobi će se voditi na ulicama između mutanata i plaćeničke vojske, a vi ćete biti bitan faktor tih sukoba i u borbama ćete gledati vlastite interese. AI protivnika bitno varira jer vojnici raspolažu skupim vozilima i moćnim oružjem i uvek napadaju u velikim grupama, ali će biti dovoljan jedan precizan napad da se trajno rešite vojnika. Za uništavanje tenka će vam biti potrebno malo više vremena zbog moćnog oklopa, dok su helikopteri najteži protivnici od strane vojske jer će vas neprestano napadati i na vas ispaljivati granate koje pričinjavaju veliku štetu, ipak uz malu pomoć akrobatike i granata za Alex-a ni helikopteri neće biti prevelik izazov. Mutanti su drukčiji protivnici, ima ih znatno manje nego vojnika, ali su zato moćniji i zadavaće vam više muke, jer poseduju veliku brzinu i koriste svoje sposobnosti podjednako dobro kao i vi. Pri tome su glomazni pa će na vas nasrtati svom svojom težinom. Ponekad će u žaru borbe biti veoma konfuzno jer se borite i protiv vojske i protiv mutanata, pa nećete znati koga prvo da napadate.


    Grafika ne prati današnje standarde, pa ćete primetiti grube teksture i mutne animacije mutantskih protivnika. Pošto se radnja odvija na ogromnom području bilo bi nerealno očekivati vrhunsku grafiku, ali ipak su neke stvari koje se tiču estetike mogle biti kvalitetnije urađene. Efekti odbijanja svetlosti na prozorima su dobro napravljeni i u njima ćete uživati dok budete leteli sa zgrade na zgradu, mada će vam odvlačiti pažnju dalje od horizonta na kojem ćete videti maglu iako je dan. Kada se popnete na zgradu zagarntovan vam je užitak, jer ćete se diviti arhitekturi Manhattan-a, ali ćete brzo primetiti brojne navedene nedostatke. Treba naglasiti da se sa napredovanjem kroz igru Manhattan menja, jer će brojne zone postati meta destruktivno raspoloženih mutanata, a na građevine uticaj vrši i virus koji se veoma brzo širi. Grafika nije za podcenjivanje, mada se razvojni tim mogao više potruditi oko sitnih detalja I tekstura objekata. Animacija glavnog protagoniste je odlična, što je veoma bitno s obzirom na sve ono što morate proći sa Alexom kroz čitavu igru. Efekti eksplozija automobila i zgrada su najbolji element grafičke podloge, izgledaju spektakularno i prilično realno, a često ćete biti u prilici da gledate ekspolizije velikih razmera, a za većinu istih ćete i sami biti zaslužni.

    Zvučna podloga je svakako najlošiji segment igre. Da biste iole čuli zvuk u igri moraćete pojačati zvučnike do te mere gde bi druge igre proizvodile neugodan, preglasan zvuk. Zbog ovoga problema ćete zaista slabije pratiti glavnu priču koja je prikazana u ne baš spektakularnim cut-scenama, ali ćete problem sa zvukom delimično rešiti ukoliko preuzmete zakrpu odavde. Ovaj patch će samo donekle rešiti problem sa zvukom, jer samo rešava problem sa jačinom, ali ne i sa kvalitetom zvuka. Glumac koji je Alex-u pozajmio svoj glas je zaista sjajno obavio svoj posao. Alex je svesan situacije u kojoj se nalazi, pa često govori zabrinutim glasom, ali se ne ustručava povisiti ton kada vodi oštre konverzacije sa svojim protivnicima. Što se tiče glasovne glume drugih likova njihovi glasovi deluju tako nezainteresovano, kao da pričaju o potpuno nebitnim stvarima, a u stvari se bore za vlastiti život u postkaliptičnom New York-u. Zvučna podloga je bez sumnje najslabije urađen element igre.



    Prototype je nesvakidašnja open-world igra čiji je prvi i najvažniji element svakako maestralan gameplay, koji će svakom ljubitelju dobrih akcijskih avantura doneti sate i sate vrhunske zabave. Skakanje i izvođenje vratolomija po zgradama Manhattan-a i uništavanje okoline sa pratećim svetlosnim efektima kao i brojni načini za eliminisanje protivnika su zaista nešto što vredi isprobati. Revolucija na polju izvođenja i izbor misija od kojih je 95% vrhunski dizajnirano, sistem unapređivanja lika kao i ogromno prostranstvo koje treba istražiti su najbitniji elementi koji čine Prototype onim što jeste. Ukoliko zanemarimo grafiku koja pomalo kaska za današnjim standardima i lošu zvučnu podlogu, dobijamo naslov AAA produkcije koji bi svaki igrač trebao imati u svojoj kolekciji. Prototype je vrhunska igra koja će biti uzor mnogim nadolazećim igrama slične tematike, te se unatoč grafičkim i manama zvučne podloge može smatrati jednom od boljih akcijskih avantura u poslednje vreme. Sigurni smo da ćete uživati igrajući ovo sveže, fenomenalno gaming ostvarenje.

    Naziv igre: Prototype
    Žanr igre: Akcijska avantura
    Razvojni tim: Radical Entertainment
    Izdavač: Activision
    Screenshotovi: Prototype
    Datum izlaska: 9. jun 2009.


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: AMD Athlon 64 X2 3800+ ili Intel Core 2 Duo 1.86 GHz
    RAM: 1GB XP/1.5GB Vista
    VGA: nVidia GeForce 7800 ili ATI Radeon X1800

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: Athlon 4000+ ili Intel ekvalintet
    RAM: 1.5GB XP/2.5GB Vista
    VGA: nVidia 8600GT ili ATI ekvalintet

    88/100 Impresivno

    + Maestralan gameplay, open-world igra, interesanta priča, veliki izbor mutantskih moći, sistem unapređivanja lika, igra vremenom postaje sve bolja, parkuranje po ulicama New York-a, sporedne mini igre, mogućnost stvaranja opšteg haosa, preuzimanje oblika drugih likova
    - Grafika nije na nivou današnjih naslova, problemi sa zvukom, nekoliko teških misija

  11. #26

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Tom Clancy's H.A.W.X opis

    Tom Clancy, američki novelista poznat po svojim vojno orijentisanim delima, igračima je ipak poznatiji iz moderne industrije video igara. Sve je počelo osnivanjem studija Red Storm Entertainment, kojeg je kasnije preuzeo Ubisoft. Prošle godine Ubisoft je napravio korak dalje kupovinom imena Tom Clancy, iz čega se odmah rodila mogućnost da se pojavi Tom Clancy MMOG. Za svima nam poznato ime vežu se naslovi kao što su Rainbow Six, Ghost Recon, Splinter Cell , EndWar i najnoviji član porodice, H.A.W.X., koji spada u žanr arkadnih aviosimulacija. Na njemu je radio Ubisoft Romania čije smo sposobnosti mogli videti u igri Blazing Angels, takođe avio žanra.



    Tom Clancy’s H.A.W.X. je vremenski smešten između prve igre iz G.R.A.W. serijala i EndWar-a. Igrač je u ulozi Dejvida Krenšoa (David Crenshaw), bivšeg pilota američke vojne avijacije koji je povučen iz penzije da radi za Artemis Global Security, privatnu vojnu firmu koja je na usluzi bogatim klijentima.
    Priča, nažalost, nije vrhunska, ali se na kraju ipak može zaokružiti, a i ne može se očekivati mnogo od nje zbog same izvedbe igre. Vi ste u vazduhu i uništavate sve što vam je naređeno, dok za uspešno završene zadatake dobijate animirane scene u kome vaše male akcije rušenja lovaca i potapanja brodova neverovatno proširuju priču do svetskih razmera.
    Priča ide kroz 19 misija koje su dobro organizovane i odigravaju se na različitim delovima sveta. U prvih nekoliko misija upoznaćete se sa igrom, različitim tipovima protivnika, prijatelja i zadataka na terenu. Svaka ima neki specifičan zadatak i zahteva drugačiji prilaz, što razbija monotoniju i činjenicu da je jedino što možete raditi u avionu ispaljivanje raketa i bombi. Prisutne su tipične misije pratnje, bombardovanja, infiltracije i čiste borbe, a ponekad su zahtevi ograničeni i vremenom.

    H.A.W.X. je više arkada nego simulacija pa je upravljanje lako, kontrole su rešene dobro u izvedbi tastature i miša, a, naravno, postoji i podrška različitih kontrolera.
    Na izboru vam je preko 50 veoma detaljno napravljenih licenciranih aviona pa svako može naći nešto što mu se sviđa.
    Postoje dva režima upravljanja koji čine suštinu igre, a to su „Assistance ON“ i „Assistance OFF”.

    Assistance on je osnovni način upravljanja gde imate izbor između nekoliko kamera, kao što je pogled iz trećeg lica, sa nosa aviona ili iz kokpita sa funkcionalnim instrumentima. Kod ovog režima je bitno da se avion nalazi u nekoj vrsti ograničenja, kao što i samo ime nagoveštava, u smislu da ne možete izvoditi kompleksne manevre, a uz to i ne postoji mogućnost staliranja aviona. Da ne bude sve tako crno, kada već imate pomagala koja ne puštaju da vam avion izmakne kontroli, postoji jedan element koji se zove ERS (Enhanced Reality System). Kada upalite ERS ispred vas se pojavljuje virtuelni tunel koji proračunava i navodi vas na odabranu metu. U slučaju da jurite drugog lovca, ERS vas navodi u presretanju, ako je na vas ispaljena raketa pokazuje vam „escape tunnel“ kojim je možete izbeći, isto tako, može vas navesti na teško dostupne ciljeve na zemlji u slučaju da su između zgrada.


    Za assistance off opet počinjemo od kamere jer je ona ključna stvar između ova dva režima letenja. Fiksirana je na pogled iz dalekog trećeg lica gde je u fokusu vaša meta i kamera prati nju, ali i održava vaš avion da šeta po celom vidnom polju. Ovo je predviđeno za bliske borbe kako bi imali bolji uvid u situaciju. Kamera filmskog karaktera oživljava blisku borbu i čini je spektakularnijom. Naravno, isključena su sva kompjuterska pomagala aviona pa je tako prepušten vama i vašim sposobnostima. Postoje još dve podgrupe, a to su normal i expert assistance off. U slučaju da se teško snalazite u ovom režimu, možete koristiti normal, u kome ne možete napraviti ceo obrt, što čini upravljanje nešto lakšim. Za potpunu kontrolu tu je expert sa kojim je moguće obrnuti avion za ceo krug, a samim tim je i kontrola nad njim mnogo veća. Posle izlaska igre veliki broj igrača se javio sa željom da se ubace i druge kamere u ovaj režim (one iz assistance on) jer, nažalost, postoji samo jedan pogled, što ponekad može predstavljati problem: ne vidite gde vam je usmeren avion jer je kamera daleko. Ubisoft je izjavio da se to neće desiti jer je kamera, kao i ceo ovaj režim, namerno napravljena na ovakav način. Tako je po velikom broju igrača jedna od mana igre kamera u assistance off režimu ili, ako se formuliše na drugi način, nemogućnost pogleda iz kokpita ili trećeg lica pri potpunoj kontroli nad avionom. Ako se izbace htenja ljudi koji su nezadovoljni igrom jer nije onakva kakvom su je zamislili, može se slobodno reći da je razvojni tim odradio odličan posao u realizaciji elemenata igre onako kako su ih i zamislili.

    U misijama će vas pratiti i dva prijateljska aviona kojima se mogu izdati osnovne naredbe napada ili odbrane, a ako nađete par prijatelja za igru možete zajedno prelaziti misije u kooperativnom modu. Osim toga, možete igrati i protiv drugih ljudi online ili u LAN-u. Kao što je bio slučaj sa EndWar, i H.A.W.X. poseduje kontrolu glasom ukoliko imate mikrofon.
    Pre početka misije možete birati težinu na kojoj ćete igrati, a to mogu biti normal, hard ili elite. Posle toga birate avion i tip naoružanja koji ćete poneti. Protivnici nisu previše teški niti pametni, u bliskim borbama se stvari mogu zakomplikovati ,ali ukoliko ovladate assistance off režimom nećete osetiti izazov.
    Napredovanje kroz igru se ne vrši samo prelaskom misija. Počinjete od 1. nivoa. Za svaku uspešno završenu misiju dobijate određeni broj poena u zavisnosti od težine na kojoj igrate koji se akumuliraju i povećavaju vam nivo, a osim toga dobijate ih i za svakog uništenog protivnika i ispunjavanje specijalnih uslova. Što veći nivo postignete, tim ćete više aviona i tipova naoružanja za njih otključati.

    Grafika je veoma impresivna, avioni su prelepo napravljeni, teren odiše lepotom, što nije ni čudo, jer su se koristili satelitski snimci koji su još izdignuti u 3D sa nameštenim zgradama i šumama. Uprkos svim detaljima igra radi veoma glatko i nije zahtevna u poređenju sa današnjim igrama, može se pokrenuti i sa SM2.0 grafičkim karticama, što je sada već prava retkost. Podržava DX10 (i 10.1) sa kojim se dobija bolja slika u poređenju sa DX9. Još vredi naglasiti da se u DX10 režimu avioni ne pojavljuju kao poliedri kada letite kroz oblake što deluje smešno. Glavna zamerka koja se može pripisati grafici je razmera terena i aviona, koji su i do 3 puta širi od piste za sletanje, i dizajn drva, koja su sačinjena od svega nekoliko piksela, što iz blizine ne izgleda lepo. Muzička podloga je prihvatljiva, ali se ne može računati na nju kao na faktor koji dočarava bolju atmosferu.


    H.A.W.X. je prijatno osveženje za žanr i ljubitelje avionskih igara koje pruža mnogo zabave offline i online. Postoji nekoliko elemenata koji su mogli bolje da se urade, kao i uvek. Način igre je izvanredan, ali atmosfera i priča pomalo kvare celokupni utisak. Igra je dobra, ali ima neiskorišćeni potencijal. Ako pogledamo samo ovaj žanr, onda svakako spada među najbolje i vredi je probati.

    Naziv igre: Tom Clancy’s H.A.W.X.
    Žanr igre: Simulacija letenja
    Razvojni tim: Ubisoft
    Izdavač: Ubisoft
    Screenshotovi: Tom Clancy's H.A.W.X.
    Datum izlaska: 17. mart 2009.


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: Intel Pentium 4 2. 0 GHz/ AMD Athlon XP 2000+
    RAM: 1 GB Windows XP / 2 GB Windows Vista
    VGA: 128 MB sa Pixel Shader 2.0 podrškom

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: Intel Core 2 Duo 6320 / AMD Athlon X2 4000+
    RAM: 2 GB
    VGA: 256 MB sa DirectX 10.0 podrškom

    83/100 Impresivno


    + igrivost, veliki izbor aviona, grafika, mala hardverska zahtevnost, retkost na PC platformi
    - priča, odnos veličine aviona i terena, muzička podloga

  12. #27

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    The Sims 3 opis

    Kada je 2005 na tržište izašao The Sims 2 kao naslednik originalnog Sims-a gaming svet je padao u histeriju. Čekalo se u redovima za kupovanje kopija fenomenalnog naslova, a čak su i večiti skeptici morali priznati da je Maxis napravio sjajan posao sa svojim najnovijim ostvarenjem. Četiri godine kasnije trend se nastavlja u istom smeru, izlaskom najnovijeg nastavka najpopularnije igračke franšize ikad. Dame i gospodo, predstavljamo vam The Sims 3!

    Odmah po završetku instalacije The Sims 3 primetićete novine i unapređenja. Pri pokretanju igre ulazite u tzv. “Game Launcher” koji vam pored ulaska u igru omogućava i registrovanje na službeni The Sims 3 sajt, gde kao registrovani član dobijate određene beneficije kao što su novi dodaci za opremanje kuće, brendirana odeća, skoro svakodnevni updateovi u vidu patcheva kao i interakcija sa drugim Sims igračima širom sveta. Mnogi igrači su pozdravili ovaj dodatak, prvenstveno zbog mnoštva opcija i različitih interakcija sa drugim igračima i samim tim lakšeg delenja iskustava iz igre.

    Ukoliko ste igrali The Sims 2 pri ulasku u glavni meni nećete biti suočeni sa drastičnim promenima jer je zadržan skoro isti sistem kao i u prethodniku. Moći ćete odabrati da li želite kreirati vlastitog lika ili ćete pak igrati sa nekim od postojećih, da li želite početi sa gradnjom vlastite kuće ili kupovine već napravljenih i sl. A za sve elemente postoje detaljna uputstva. Igranje započinjete odabirom već postojećih karaktera ili kreiranjem vlastitih, a ako se odlučite za drugu, mnogo izgledniju varijantu očekuje vas zaista vrhunski “character creator” sa mnoštvom opcija i mogućnosti gdje ćete bez problema pustiti mašti na volju pri kreiranju sims likova. Naime, ovaj kreator je bogatiji i raznovrsniji od bilo kojeg Sims kreatora do sada. Pored standardnih stvari i osobina koje možete odabrati (kosa, lice, boja očiju, odeća...) u trojci postoji i gomila naprednih mogućnosti, te ćete biti u prilici napraviti lika koji će biti vaša virtuelna kopija uz samo malo više zalaganja i vremena.





    Kada jednom svom liku date ime i prezime, odaberete pol i dobnu starost počinje prava zabava sa kreiranjem kako fizičkih, tako i psiholoških osobina likova. Fizički parametri koje možete podešavati su mnogobrojni i raznovrsni, pa ćete sami određivati muskulaturu i visinu vaših likova kao i crte lica, boju očiju, razne vrste i tehnike šminke, pa čak i doterivati lice opcijama koje pomalo podsećaju na tretmane botoksom. Po prvi put ćete moći birati da li želite da vaš lik bude vesela i razigrana mlada osoba ili da bude formirana mlada ličnost srednje dobi, ove stvari možda na početku nisu tako bitne, ali pri građenju karijere i zasnivanju porodice ovakve osobine igraju veoma bitnu ulogu. Jednom kada završite sa određivanjem fizičkih osobina vašeg sims-a, lagano ćete preći na drugi deo, koji je estetski, a taj deo uključuje izbor odeće, obuće i nakita kao i drugih ukrasnih stvarčica koje vaš sims može posedovati.

    Izbor odeće u igri je fenomenalan, a varira od klasičnih majici, dukseva, farmerki, atlet odela, suknji, pidžama pa do američkih kačketa. Konačno je svaki komad odeće/obuće moguće obojiti u zasebne boje i njihove nijanse će time stvoriti produkt koji odgovara baš vama. Jedina mana je odsustvo ozbiljnih brendiranih kreacija kao i mali broj različitih modela „jeans” pantalona. Obuća je, ipak manje zastupljena od odeće, ali bez brige, većina popularnih vrsta obuće je integrisana u igru. Izbor se prostire od klasičnih cipela i patika, pa do kožnih cipela i obuće za trčanje. Od nakita, koji je prvi put deo Sims serijala odlučivati ćete između brojnih modela luksuznih satova, naušnica i narukvica, sve do elegantnih rukavica i prstenja. Kao i odeću i obuću, i nakit ćete moći modifikovati po svojim afinitetima bojeći ih u različite boje. U igri postoji i pozamašan broj naočara, neki modeli su za sunce, dok su neki modeli namenjeni simsima sa slabijim vidom, mada su i naočare još samo jedan estetski dodatak.
    Kada jednom svom liku date ime i prezime, odaberete pol i dobnu starost počinje prava zabava sa kreiranjem kako fizičkih, tako i psiholoških osobina likova. Fizički parametri koje možete podešavati su mnogobrojni i raznovrsni, pa ćete sami određivati muskulaturu i visinu vaših likova kao i crte lica, boju očiju, razne vrste i tehnike šminke, pa čak i doterivati lice opcijama koje pomalo podsećaju na tretmane botoksom. Po prvi put ćete moći birati da li želite da vaš lik bude vesela i razigrana mlada osoba ili da bude formirana mlada ličnost srednje dobi, ove stvari možda na početku nisu tako bitne, ali pri građenju karijere i zasnivanju porodice ovakve osobine igraju veoma bitnu ulogu. Jednom kada završite sa određivanjem fizičkih osobina vašeg sims-a, lagano ćete preći na drugi deo, koji je estetski, a taj deo uključuje izbor odeće, obuće i nakita kao i drugih ukrasnih stvarčica koje vaš sims može posedovati.

    Izbor odeće u igri je fenomenalan, a varira od klasičnih majici, dukseva, farmerki, atlet odela, suknji, pidžama pa do američkih kačketa. Konačno je svaki komad odeće/obuće moguće obojiti u zasebne boje i njihove nijanse će time stvoriti produkt koji odgovara baš vama. Jedina mana je odsustvo ozbiljnih brendiranih kreacija kao i mali broj različitih modela „jeans” pantalona. Obuća je, ipak manje zastupljena od odeće, ali bez brige, većina popularnih vrsta obuće je integrisana u igru. Izbor se prostire od klasičnih cipela i patika, pa do kožnih cipela i obuće za trčanje. Od nakita, koji je prvi put deo Sims serijala odlučivati ćete između brojnih modela luksuznih satova, naušnica i narukvica, sve do elegantnih rukavica i prstenja. Kao i odeću i obuću, i nakit ćete moći modifikovati po svojim afinitetima bojeći ih u različite boje. U igri postoji i pozamašan broj naočara, neki modeli su za sunce, dok su neki modeli namenjeni simsima sa slabijim vidom, mada su i naočare još samo jedan estetski dodatak.

    Ako vas je deo sa estetskim modifikacijama sims-a oduševio, još niste došli do najzanimljivijeg dela kreiranja likova, a to je definitivno odabir njihovih psiholoških predispozicija i osobina koje su najbitinji element pri kreiranju sims-a i igraju najvažniju ulogu u napredovanju vaših sims-a u toku igranja, zato je najbolje da ove osobine birate pažljvo,a ukoliko želite, akcenat možete staviti na odabir osobina koje vi posedujete u stvarnom životu jer ćete onda približno videti kako biste prošli da ste u Sims okruženju.

    Kada jednom uđete u podmeni za biranje osobina vaših sims-a jednostavno ćete biti zapanjeni ogromnim izborom osobina i psiholoških poigravanja koji su implementirani u igru. Za početak ćete odabrati pet afiniteta, odnosno stvari koje su interes vašeg sims-a i koje će ga najviše zanimati u životu. Izbor afiniteta se kreće od: kompjuterskog stručnjaka, gitariste, pisca romana, sportskog tipa, porodičnog čoveka, avanturiste i sl. Nakon ovih osobina koje usrećuju i ispunjavaju život vaših sims-a, na red dolaze i predispozicije koje bitno utiču na njihov životni put i napredak u karijeri, tako i na uspehe na intimnom planu, u ove osobina ulaze: sreća, zavodničke sposobnosti, ambicioznost, želja za napredovanjem, unutarnja snaga, emocionalnost, kao i brojne druge. Takođe, bićete u mogućnosti birati želite li da vaš sims u ljubavi bude veran ili ne, da li preduzima inicijativu za otpočinjanje romanse i sl. Nakon određivanja psiho-fizičkih elemenata birate životnu želju vašeg sims-a, a neke od mogućih želja su i zasnivanje porodice, odlazak u svemir, upoznavnje slavnih ljudi i sl.



    Nakon što odredite sve fizičke i psihološke karakteristike sims-a ili više njih spremni ste za početak avanture u idiličnom The Sims 3 gradiću koji nosi naziv “Sunset Valley”. Sa početnim sredstvima od $16.000 birate između useljavanja u već postojeće kuće ili ipak želite ići u drugom pravcu, te se odlučujete za kupovinu vlastitog zemljišta na kojem ćete napraviti kuću iz snova po vašem ukusu. Ako se odlučite za kupovinu već postojeće kuće pred vama je još jedna dilema: da li želite da je vaša kuća opremljena nameštajom i time skuplja ili ćete je uzeti po jeftinijoj cijeni, a nameštaj ćete kasnije sami obezbediti. Izbor je na vama, ali i na finansijskim sredstvima kojim vaši sims-i raspolažu.

    Život započinje u kući u koju ste se uselili, a na samom početku ćete primetiti da umesto dosadašnjih osam, postoji šest skala sa potrebama koje trebate ispunjavati, a to su: sitost, fiziološke potrebe, energija, društvene potrebe, zabava i higijena. Potreba za zabavom je jedna od najvažnijih jer bitno utiče na raspoloženje sims-a, kao i na njegove performanse na poslu. Bitno je naglasiti da sims-i ovaj put poseduju i dozu samostalnosti, pa ako im ne zadovoljavate neku od potreba često će sami uraditi šta je potrebno da bi je zadovoljili. Kao i u stvarnom životu, da bi vaš sims opstao u svom svetu potreban mu je nekakav izvor primanja, a taj izvor primanja najčešće je posao, a kao alternativa može poslužiti i pisanje romana i pesama, mada je potrebno dosta vremena da se steknu sposobnosti za kreativan rad. Pravi posao ćete kao i u dvojci tražiti putem novina i interneta. Neki od zastupljenih poslova su: sportska karijera, biznis karijera, kuvarski zanat, medicinski poziv, mafijaška delatnost, kao i nove sveže karijere poput rok pevača.

    Svaki posao zahteva određene veštine koje se stiču i usavršavaju vremenom, ali i mukotrpnim radom, a nekada ćete brže napredovati u poslu i usvajanju novih znanja jer ste ambiciozniji od drugih. Slično kao u prethodnim nastavcima i ovde je slučaj da u određeno vreme po vašeg sims-a dolazi službeno vozilo i odvozi ga na posao, sa razlikom da ćete donekle imati uticaj da kontrolišete ono što vaš sims na poslu radi. Kontrolisaćete ga i izdavati mu naredbe da li treba da radi punom snagom ili da se ne trudi previše, da li da izgrađuje odnose sa svojim radnim kolegama ili da bude kao samotnjak, da li će biti blizak sa nadređenima... Pored navedenog, dobijaćete i brojne poslovne ponude sa strane koje su raznovrsne, a mogu vam doneti solidnu zaradu i poslužiće vam kao odskočna daska za dalje građenje karijere. Ove ponude mogu se odnositi na obavljanje sitnih poslova za branšu kojoj pripadate, špijuniranje protivnika kao i pojedine aktivnosti u slobodnom vremenu koje utiču na vašu poslovnu poziciju. Ponekad je korisno da vaš sims pročita knjigu o svom zanimanju i time lakše usvaja nove veštine i shvati poentu poziva za koji se opredelio.

    Meni za kupovinu novih stvari i nameštaja je potpuno redizajniran i obnovljen, a su sada svi elementi koji mogu poslužiti jednoj svrsi postavljeni u određenu grupu (npr. svi kuhinjski elementi su u jednoj grupi nameštaja). Takođe, kada kupujete određeni komad nameštaja on se prikazuje kao 3D objekat, ćime jasno vidite sve njegove strane. Celokupan namještaj je dostupan u nekoliko boja pa će svako naći svoju odgovarajuću nijansu. Treba napomenuti da je u odnosu na The Sims 2 u trojci broj stvari koje možete kupiti redukovan, što svakako neće tako ostati jer se već sada sa službenog The Sims 3 sajta mogu skinuti nove stvarčice i brojni dodaci. Po prvi put u Sims serijalu (ne računajuči ekspanzije) bićete u prilici da kupite vlastito prevozno sredstvo, autmobil ili bicikl. Broj automobila u igri je solidan te su zastupljeni sportski automobili, terenska vozila i luksuzne limunzine. Sa svojim limenim ljubimcima odlazićete u društvene objekte, u park, kao i na posao.

    Kod gradnje objekta većina stvari se nije promenila pa i dalje imamo iste alatke za izgradnju kuće, ali postoji bogatiji broj ograda, zidova, boja za tepete i raznih ukrasa za dvorište. Postoji i veliki broj raznog drveća, cveća i zimzelena pa ćete od svog dvorišta lako napraviti prava mala remek dela. Kao i u prethodniku i sada možete praviti bazene u kojima vaši sims-i rado provode slobodno vreme. Ovaj put, maksimalan broj spratova kuće koje možete izgraditi je podignut na pet, što je znatno bolje nego u prethodniku.

    Interakcija sa drugim simsima iz okruženja je znatno unapređena, društveni život je znatno zastupljeniji nego u dvojci. Pošto sada imate uvid u celi komšiluk jednim klikom ćete, u realnom vremenu bez učitavanja pozicije odlaziti kod komšije na čašicu razgovora ili pića. Imaćete solidan izbor tema o kojima možete razgovarati sa drugim simsima, i uvek ćete ih moći nasmejati kao i oni vas. Što se tiče društvenih aktivnosti ovde nije kraj, jer sada vaše sims-e možete odvesti i na koncert filharmonije kao i na mnogobrojne društvene manifestacije sportskog i kulturnog karaktera na kojim će upoznavati druge sims-e i sa njima sklapati prijateljstva, a možda i nešto više.

    Grafika je ukorak sa vremenom i prati moderne trendove po pitanju fizike i tekstura u igri. The Sims 3 pokreće moćan engine pa ćete morati biti spremni na povremene zastoje ukoliko imate slabiji računar. U igru je konačno implementiran efekat duvanja vetra i često ćete primetiti kako se drveće u vašem dvorištu njiše zbog blagog povetarca. Modeli likova i objekata u igri su i više nego dobri, a jedina zamjerka ide na slabije dizajnirane objekte u daljini koji izgledaju mutno, ali to ne utiče previše na krajnji utisak. Sims-i prave grimase u zavisnosti od raspoloženja, a gestikulacija pri hodu i konverzaciji im je gotovo savršena.




    Za zvuk igre bili su zaduženi profesionalni muzičari koji su svoj posao maestralno odradili,a u igri je zastupljen pozamašan broj pesama (izmišljenih naravno) iz brojnih muzičkih žanrova. Glasovi sims-a su na zadovoljavajućem nivou,a zvuci iz pozadine su i više nego realni i odašilju zvuk idile jednog predgrađa.
    The Sims 3 je igra koja je nadmašila svog prethodnika na skoro svim poljima te je unela veliki broj novih elemenata i funkcija u gameplay. Obiman kreator sims likova je savršeno urađen, a u njegovu izradu je uložen ogroman trud. The Sims 3 vrlo brzo stvara zavisnost, i često ćete za monitorm provoditi dosta vremena koje će vam u trenu proleteti. Kvalitetan gameplay i brojne opcije za stvaranje i napredovanje su odlično predstavljene, pa ćete se vrlo brzo prepustiti čarima koje ova igra pruža. The Sims 3 je fenomenalna igra, koja će inovacijama u izvođenju i brojnim poboljšanjima u odnosu na prethodnika naći put do igrača širom sveta.


    Naziv igre: The Sims 3
    Žanr igre: Simulacija života
    Razvojni tim: Maxis
    Izdavač: Electronic Arts
    Datum izlaska: 3.jun.2009.
    Screenshot-ovi: The Sims 3


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: Pentium 4 2.0GHz / Athlon XP 64 2000+
    RAM: 1GB XP/1.5 Vista
    VGA: GeForce 6600GT ili ATI 9800XT

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: Pentium 2.4GHz ili AMD 2400+
    RAM: 1.5 XP/2GB Vista
    VGA: GeForce 7600 GT ili ATI X1800+

    86/100 Impresivno

    + Unapređena grafika u odnosu na prethodnika, detaljan kreator likova, razne mogućnosti pri građenju karijere, svet funkcioniše u realnom vremenu, redizajniran meni za kupovinu stvari, vlastita prevozna sredstva, kvalitetna zvučna podloga
    - Manjak novih stvari za opremanje kuće, prebrzo starenje likova, nemogućnost upravljanja vozilima, ponovo Sims bez mogućnosti smene godišnjih doba

  13. #28

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    A Vampyre Story opis

    Autumn Moon Entertainment, sa veteranom point & click avantura Bilom Tilerom (Bill Tiller), nedavno je završio rad na svom prvom naslovu, A Vampyre Story. Hoće li ova igra uspeti da razmrda avanturiste i dokaže da u svetu PC igara ima mesta za nešto što ne uključuje ogromna oružja i spasavanje sveta?


    Vampir protiv svoje volje

    Curse of the Monkey Island, The Dig... stariji fanovi point & click avantura će na svako spominjanje ovih naziva verovatno uzdahnuti i prokomentarisati o zlatnim danima njihovog omiljenog žanra, kada su dva dugmeta miša i moždane vijuge bile dovoljne za potpuno uživanje u avanturama raznih likova, bili oni gusari, motoraši, štreberi ili policajci. Ovaj period ujedno je bilo i vreme kad su se brojna imena izdvojila i polako stekla status legende, a kada je reč o avanturama, Bil Tiler se među grafičkim dizajnerima istakao po predivnim pozadinama, pa mu je A Vampyre Story praktično prva igra tokom čije izrade je učestvovao u svid delovima razvoja. Rad na spomenuta dva naslova, a pogotovo na Curse of the Monkey Island, njemu je bila usputna stanica ka razvijanju sopstvenog, prepoznatljivog grafičkog stila - predivna, rukom crtana grafika (dvodimenzionalna, naravno) je, jednostavno rečeno, njegov zaštitni znak.

    A Vampyre Story, koju je razvio sa ne toliko davno osnovanom kompanijom Autumn Moon, u najavi je preko četiri godine. Kada su se pojavile prve informacije o igri, fanovi su prosto poludeli, jer su u njoj videli povratak legendarnog Tilera na velika vrata. U moru prosečnih avantura sa naglaskom na grafici koja koristi najnovije efekte, sklanjajući aspekte kao što su priča i gameplay u drugi plan, A Vampyre Story je predstavljao kap vode usred pustinje. Izlazak je prvobitno planiran za 2006, pa za 2007, i na kraju za 2008. godinu, da bi u poslednjem mesecu 2008, na opšte zadovoljstvo sve većeg broja fanova, igra konačno ugledala svetlost dana.

    Upoznajte Monu de Lafit (Lafitte), francusku opersku pevačicu vitkog stasa i predivnog glasa. Mona je oduvek želela da bude operska pevačica, a budući da je mlada, zgodna i uspešna, privukla je pažnju obožavalaca, među kojima se našao i izvesni baron Šraudi fon Kifer (Shrowdy von Kiefer). Baron Šraudi se u Monu zaljubio na prvi pogled i, pošto nije mogao sebi priuštiti propuštenu priliku sa njom, odlučio je da je kidnapuje i zarobi u svom dvorcu u Draksilvaniji. Međutim, ni to nije bilo dovoljno - da bi bio siguran da će Mona uvek biti pored njega, smislio je da će morati da bude kao on - vampir. Svoj novi (ne)život Mona u početku nije uopšte htela da prihvati, i ubeđivala je samu sebe da je krv koju redovno pije ništa drugo nego "slano vino", što je lajtmotiv koji je prisutan u celoj igri.



    Međutim, Baronova idila je iznenada prekinuta kada je postao žrtva lovaca na vampire. Mona je u njegovoj nesreći videla priliku da pobegne iz višegodišnjeg zatočeništva i vrati se u Pariz, njenoj karijeri operske pevačice. U tome će joj pomoći slepi miš Froderik, ali i mnogi od sporednih likova, koji su, u najmanju ruku, maštoviti - fontana koja će biti raspoložena za razgovor kada joj oslobodite usta od nabujale vode, pacovi sa akcentom mafijaša i policajac koji pokušava da nadmaši svog brata u herojstvu su samo neki od likova koji će Moni pomoći tokom njenih putešestvija kroz Draksilvaniju. Dijalozi su među prvim prednostima koje će vam igra predstaviti, i glasovni glumci bi se bez ikakvih problema mogli ovim poslom baviti u budućnosti. Za razliku od mnogih drugih slučajeva, ovde svaki red izgovorenog teksta deluje maksimalno uvežbano i, prosto rečeno, profesionalno. Nažalost, drugu stranu predstavlja upravo Mona, čiji kreštav glas i često preteran francuski akcenat po kvalitetu odskače od ostalih. Da nije ovakvog očiglednog propusta, ovaj aspekt igre bi se sigurno mogao okarakterisati kao savršen.

    Možda bude korisno

    Interfejs igre je sličan, ako ne i isti kao rešenje koje smo imali prilike da vidimo u naslovima Full Throttle i već spomenutom Curse of the Monkey Island. Klik na levo dugme miša će Monu poslati na obeleženu lokaciju, desno dugme priziva inventar, a interakcija sa okolinom i predmetima se vrši putem "diska" sa četiri osnovne komande (tu ćete naći dugmad 'pick up', 'use', 'talk to' i 'fly to' sa kojim se Mona pretvara u šišmiša, kako to već priliči vampirima), koji se prikazuje ako držite levo dugme miša pritisnuto. Više puta oproban i uspešan sistem je poboljšan prečicama - desnim dugmetom se između dva ekrana (kada se kursor pretvori u strelicu) krećete za tren oka, dok tasterom space možete preskakati linije dijaloga i ubrzati Monino lagano šetanje. Korisni dodaci, svakako, ali treba uzeti u obzir da preterano korišćenje tastera space tokom dijaloga može dovesti do nepredvidivih posledica, koje se najčešće manifestuju tako što se rečenica prekine, ali se animacija lika nastavlja kao da i dalje priča. Duhovite rečenice vas čekaju posle maltene svakog klika mišem, ali na trenutke Mona kao da se previše trudi da humor održava na konstantno visokom nivou. Koji god predmet da pogledate, ona će iz petnih žila aludirati na određeni deo popularne kulture ili čak drugih avantura, ili će barem da vam servira kratku opasku.

    Inventar - u ovom slučaju kovčeg - sadrži ikonice za predmete koje ste sakupili. Ništa novo, osim jedne male, ali bitne novine: Mona će određene predmete, koji su preveliki ili preteški, umesto da odbije da ponese sa sobom, zapamtiti i smestiti plavičastu ikonicu u inventar. Kada dođete do mesta gde ovakav predmet treba da iskoristite, Mona će se tek tada vratiti do njegove lokacije i pokupiti ga. Funkcionalnu vrednost ovakva novotarija možda i nema, ali je svakako dobra ideja koja ustaljenoj šemi daje malo svežine.



    Očekivano, grafika je mešavina prelepih i detaljno izrađenih dvodimenzionalnih pozadina i trodimenzionalnih likova. Svaka lokacija vrvi od detalja - oblaci polako klize sumračnim nebom, dim kulja iz dimnjaka... okolina deluje izuzetno živo, što atmosferi svakako ide u korist. Iskusna ekipa koja čini postavku kompanije Autumn Moon se već godinama bavi ovim poslom, što je neosporno urodilo plodom - tehnička strana igre je za svaku pohvalu. Korišćenjem kombinacije 2D i 3D grafike je omogućeno da zahtevnost bude na niskom nivou, pa vam tako neće trebati ni izbliza moderan računar da uživate u igri. Jedina zamerka jeste nedostatak opcije za podešavanje rezolucije, koja je zaključana na 1024x768.

    To be continued

    Posle svega navedenog, ostaje glavno pitanje: da li je A Vampyre Story adekvatan nastavak igara na kojima je Tiler radio? Ukratko rečeno - jeste. Fanovi starijih avantura će dobiti upravo to što su i tražili - prepoznatljivu grafiku i humor, interesantnu priču, ne previše teške zagonetke i likove koji će sve to kompletirati. Sa druge strane, igra bi se svakako mogla preporučiti i onima koji su novi u svetu P&C avantura. Iako je relativno kratka (može se preći za desetak sati čak iako vam je ovo prva avantura u životu), činjenica da je pravljena tako da ima barem jedan nastavak umnogome ublažava, ali ne i opravdava nedorečenost koja ostaje posle odjavne špice. Mona je krenula put Pariza, ali da li će do cilja stići i da li će uspeti da nastavi karijeru, saznaćemo tek u nastavku, o kojem, za sada, nema nikakvih detalja.

    Naziv igre: A Vampyre Story
    Žanr igre: Avantura
    Razvojni tim: Autumn Moon Entertainment
    Izdavač: Crimson Cow
    Datum izlaska: 21. novembar 2008.
    Screenshot-ovi: A Vampyre Story


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: 1,6 GHz
    RAM: 512 MB
    VGA: GeForce FX / Radeon 9500 sa 256 MB

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: 2 GHz
    RAM: 512 MB
    VGA: GeForce 6xxx / Radeon 9800 sa 512 MB

    88/100 Impresivno

    + Glasovna gluma, grafika, težina
    - Preterano korišćenje humora, iritantan glas glavnog lika, nedorečenost

  14. #29

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Gothic 3: Forsaken Gods opis


    JoWood je tokom godina stekao neželjenu reputaciju kompanije koja izdaje nedovršene, nedovljno testirane igre, koje su kao posledica traljavo odrađenog posla prepune bagova. Novom pridošlicom u serijalu Gothic, ova austrijska kompanija je snažno potvrdila da je stečena reputacija sasvim zaslužena. Trine Game Studios, indijski razvojni tim koji se latio nezahvalnog posla razvoja dodatka Forsaken Gods, samo je učinio situaciju još gorom.



    Forsaken Gods dodaje veštačku ekstenziju na jedan od tri moguća završetka Gothic-a 3. Sasvim neprirodno, priča se nastavlja i silom produžuje kako bi pružila podlogu za još dvadesetak sati igranja. Bezimeni heroj dobija novi zapis u dnevniku i avantura može da počne. Posle borbe protiv živih i neživih zmajeva, proterivanja bogova i svih herojskih dela učinjenih od vremena prve igre, prirodno je očekivati da heroj bude uvažavan i naširoko poznat u zemlji u koju se vratio da zavede red. Nažalost, sama glavna priča i njeni zadaci učiniće od igrača klasičnog potrčka, voljnog da učini sve kako bi ispunio svoju misiju. Od zatvorenika koji želi da pobegne iz zatvorske kolonije i spase svoju kožu, preko nesuđenog heroja, protagonista serijala je u svom najnovijem izdanju evoluirao u beskompromisnog patriotu, spremnog da se lati mača, ali i jezika, protiv svih onih nepogodnih za bivstvovanje u savršenoj zemlji koju on stvara. Nedoslednost u glavnoj priči i samom karakteru glavnog junaka neizbežna je posledica promene razvojnog tima, koji se po iskustvu, ali i po kulturološkim normama razlikuje od onoga koji je začeo serijal.

    Izdavač je sa dodatkom obećao unapređenje više elemenata koji su mučili originalnu igru. Najvažniji od njih su unapređenje borbenog sistema, ispravljanje mnoštva bagova i korekcija tehničkog aspekta igre, odnosno manja hardverska zahtevnost i veća stabilnost. Nijedno od navedenih obećanja nije ispunjeno. Štaviše, dodatak je prepun bagova, a njihov nivo zavisi od ćudljive naravi nemačkog Genome engine-a u indijskoj izvedbi. Može se dogoditi da bagovi osakate igru do neigrivosti, pa je učitavanje jedne od prethodno sačuvanih pozicija neminovno. Priča i zadaci su apsurdno linearni i njihovo uspešno ispunjavanje zavisi od striktnog poštovanja pravila korak po korak duž prave linije. Ukoliko preskočite jedan korak na zacrtanoj putanji ili ubijete naizgled nevažnog NPC-a, postoji velika mogućnost da ćete prekinuti tanku nit glavne priče i samim tim je učiniti nemogućom za kompletiranje. Kao što je to bio slučaj sa originalnom igrom, i Forsaken Gods je pre izlaska dobio zakrpu, a nakon nekoliko dana još jednu. Ipak, nedovoljno za obim i broj bagova prisutnih u igri.


    Borbeni sistem ostao je isti u odnosu na original, sa dodatkom izdržljivosti za protivnike i njenog povećanog uticaja na igrača. Dobra strana ovog dodatka jeste smanjeni intenzitet i broj udaraca koje protivnik može da zada za kratko vreme, što rezultuje manjim brojem smrti. Negativna strana jeste što posle par udaraca ni igrač neće biti u mogućnosti da zadaje nove udarce. Što je oružje jače, igrač će se brže umarati, pa je potrebno unapređivati izdržljivosti, što, ironično, kao krajnji rezultat daje sistem čije elemente treba unapređivati kako bi dostigao onaj u originalnoj igri.

    Igrivi svet je smanjen tako što su severne i južne regije izbačene, odnosno pregrađene i nedostupne, pa je ograničen na područje šumovite i zelene Myrtane. NPC-ova sa kojima je moguće govoriti je malo, a samim tim i zadataka koje možete preuzeti. Svet i gradovi u njemu su naseljeni trgovcima, kojih ima u nerealno velikom broju, građanima, ratnicima i ostalim generisanim NPC-ovima, koji su tu samo da bi popunili prazninu. Nelogičnosti je mnogo, počev od zadataka, njihovih objašnjenja, dijaloga, pa sve do predmeta koji ne bi trebalo da budu u igri. Balans između nivoa igrača i protivnika gotovo da ne postoji, a samim tim ni problem savladavanja bilo kog protivnika u igri. Forsaken Gods nagrađuje igrača šakom i kapom, pa tako neće biti bojazan za opremom ili novcem. S obzirom da se NPC-ovi ne bune kada kradete iz njihovih kuća, vrlo brzo ćete sakupiti kvalitetnu opremu koju je vrlo lako naći.

    Genome engine je dobio osveženje u vidu HDR osvetljenja, što čini boje razgovetnijim i toplijim. Sa druge strane, udaljenost na kojoj se pojavljuju objekti je dodatno smanjena, pa će predeo u daljini gde se nalazi šuma biti prikazan bez ijednog drveta sve dok se ne približite i objekti ne počnu da se isrctavaju. Što se tiče hardverske zahtevnosti, Genome je i dalje gladan sirove snage i neće popustiti pred slabijim konfiguracijama, i pored dve godine starosti i navodnog zatezanja koda od strane razvojnog tima. Za razliku od vizuelne prezentacije, muzika nije doživela nikakve promene, ali je glasovna gluma, jednom rečju, očajna. Pored loše glume, često će se dešavati da će jedan NPC imati rečenice izgovorene od strane nekoliko različitih glumaca.


    Forsaken Gods je teško preporučiti. Ipak, zabavu će naći neki od onih igrača koji su se zabavili uz Gothic 3, s obzirom da počiva na istim temeljima. Igraće ga najzagriženiji fanovi serijala i oni sa debelim živcima i visokim pragom tolerancije prema bezobrazluku. JoWood je u saopštenju za javnost priznao grešku i uputio izvinjenje fanovima serijala zbog izdavanja "nezadovoljavajuće" igre. Međutim, taj potez nam liči na izvinjenje patološki nevernog muža svojoj lakovernoj ženi uz reči kao što su: neću više nikada, popraviću se, obećavam...

    Naziv igre: Gothic 3: Forsaken Gods
    Žanr igre: RPG
    Razvojni tim: Trine Game Studios
    Izdavač: JoWood
    Datum izlaska: 21. novembar 2008.
    Screenshot-ovi: Gothic 3: Forsaken Gods



    Minimalna konfiguracija:
    CPU: 2 GHz Intel P4
    RAM: 1024 MB
    VGA: DirectX 9.0c kompatibilna

    Preporučena konfiguracija:
    CPU: 3 GHz Intel P4
    RAM: 2 GB
    VGA: NVIDIA Geforce 6800, ATI X1600

    40/100 Podnošljivo

    + Kostur originalne igre
    - Bagovi, nedoslednost serijalu, nikakva unapređenja...

  15. #30

    Odgovor: PC i PSP igre - opisi

    Gothic 2 Night of the Raven opis


    Ukoliko ste jedan od zaljubljenika u RPG žanr, Gothic 2 Gold, odnosno Gothic 2 sa ekspanzijom Night of the Raven, verovatno zauzima visoko mesto na vašoj listi omiljenih igara. Nemački razvojni tim, Piranha Bytes, koji je još prvim Gothic-om pokazao da spada u majstore pripovedanja, prezentovao nam je još bogatiju i izazovniju avanturu. U ovom, po svojim mehanizmima neočekivano realističnom svetu, očekuju vas i tipični fantazijski elementi: magovi, pirati, skriveno blago, prastare ruševine, orci, trolovi, kosturi i zmajevi. Na vama je samo da dokažete da ste baš vi heroj koji može da spasi svet od predstojećeg zla.



    Iako je priča direktan nastavak događaja iz prvog Gothic-a, on nije uslov za igranje. Na svom putu susrešćete desetine likova iz prethodnog dela, koji će vas, ukoliko želite, podsetiti odakle se znate i prepričati najbitnija dešavanja. Kao jedan od zarobljenika u rudarskoj koloniji, uspeli ste da porazite legendarnog Sleeper-a, srušite magijske zidove svog zatvora i pustite na slobodu gomilu robijaša, koji sada pokušavaju da se uklope u društvo. Xardas, moćni crni mag, spasio vas je iz ruševina Sleeper-ovog hrama; međutim, cela zemlja je u opasnosti jer organizovana vojska orkova spremna za napad ima i zmajeve za saveznike.

    Prvo suočavanje sa svetom u Gothic-u bilo je prilično bolno – udarac pesnicom u lice. Gothic 2 vas malo nežnije dočekuje, ali samo zakratko. Iz Xardas-ove kule ćete se sami zaputiti u Khorinos. Kao i ranije, ne možete preći ni par metara a da ne naletite na neku opasnost, ali mudri dizajneri iz Pirahna Bytes vas nisu ostavili potpuno bespomoćne. Tačno, nemate ni oklop ni svoje moćno oružje iz prethodnog dela, izgubili ste magijske moći, a par vukova i goblina ispred vas deluju kao prevelika opasnost. Srećom, Gothic uvek drži otvorena vrata saradnji sa ljudima na koje nailazite, pa ćete usput, rešavajući prve zadatke, dobiti i zaštitu onih u čiju korist radite. Ovo je jedan od najbitnijih aspekata Gothic-a – razmena usluga. Ukoliko nekome treba vaša pomoć, budite sigurni da ćete za nju biti i nagrađeni – plenom, zaštitom, pratnjom do neke lokacije, informacijama… Iako ne postoji družina koju igrač vodi, ovi privremeni partneri pokazaće se kao vredni saveznici na početku vaše avanture. Jednom ostvareni kontakt, u zavisnosti od toga da li se postavite prijateljski ili ne, znači i korak napred ka saradnji sa frakcijom kojoj dati lik pripada. Samo imajte na umu posledice – pojedine suprotstavljene grupe imaju suprotne ciljeve i neće blagonaklono gledati na to što pomažete suparničkoj strani. U nekom trenutku ćete, ipak, da bi priča napredovala, morati da se pridružite nekoj od frakcija, a tu ćete uglavnom odlučivati između svojih afiniteta i brzine kojom bi ona doprinela vašem uzdizanju u društvu i napredovanju ka ostvarenju ciljeva, odnosno konačnom obračunu sa silama koje prete ovom kraljevstvu.

    Informacije koje saznajete od ljudi s kojima imate kontakt veoma su bitne. Na primer, s obzirom na pretnju od bandita i odbeglih robijaša, neko obučen kao vi teško da će moći da prođe kroz kapije grada. Razgovorom sa ljudima na koje nailazite na putu dobićete više opcija za prevazilaženje te prve prepreke: podmićivanje stražara, pretvaranje da ste farmer ili pomoćnik alhemičara, propusnica. Ovakav sistem očuvan je kroz celu igru, često u kompleksnijem i suptilnijem obliku, a sloboda da sami izaberete način kako da postignete željeni cilj glavna je odlika Gothic-a.



    Zadaci koje završavate, kao i savladavanje neprijatelja donosi dragoceno iskustvo, koje se pretvara u poene za učenje. Njih možete iskoristiti tek kada nađete trenere koji vas nečemu mogu naučiti. Osim što ćete moći da steknete nove veštine, kao što su šunjanje, obijanje brava, alhemija, kovanje oružja i obrada koža, možete naučiti kako da uspešnije koristite oružje, ali i da trenirate spretnost ili snagu. Osim toga, možete unaprediti magijske veštine i naučiti da čitate stare mistične tekstove na kamenim tablicama. Zavisno od pravca u kome se razvija vaš lik, stil borbe će se razlikovati, ali će likovi biti podjednako uspešni u borbi ukoliko ne trošite uzaludno poene za učenje. Naime, nemoguće je maksimalno istrenirati sve veštine, pa je bitno fokusirati se na one koje su vam najbitnije. Ovde se krije i razlog zbog koga ćete Gothic 2 verovatno poželeti da pređete iznova nakon što ga jednom završite – ima mnogo mogućnosti za razvoj lika, a zbog različitih puteva kojima možete rešiti quest-ove, drugačije borbe i više grupacija kojima se možete pridružiti, igra će ipak ostati zanimljiva i sveža.

    Borba je prilično jednostavna, a sa svakim uloženim poenom u učenje borbenih veština ona postaje sve lakša i efikasnija, jer će ratnici otključavati nove poteze mačem, strelci postajati precizniji, a magovi dobijati razornije čini. Osnovni atributi mogu se uvećati i korišćenjem biljaka koje nalazite istraživanjem ili spravljanjem napitaka korišćenjem alhemije. Do oklopa ćete doći samo mukotrpnim radom – naime, samo najjednostavniji mogu da se kupe, dok ćete ostale morati da zaslužite, završavajući zadatke i čineći usluge članovima frakcije kojoj pripadate. Magično prstenje i medaljoni takođe utiču na vaše sposobnosti. Magične scroll-ove mogu koristiti i ratnici samo ako imaju dovoljno mane – mogu, recimo, baciti vatrenu loptu na protivnika da bi ga povredili pre početka borbe mačevima. Međutim, magične rune mogu koristiti samo magovi odgovarajućeg magijskog kruga, što znači da morate napredovati da bi imali pristup onim najmoćnijim.


    Svet u Gothic-u je uređen veoma realistično. On živi i bez vas, a kao svedoci toga sitni tragovi koji vam nagoveštavaju buduće questo-ve rasuti su svuda po njemu. Neobavezan razgovor otkriće krađu u kojoj je policija nemoćna da uhvati lopova, a nešto kasnije i sami ćete dobiti zadatak da nađete ukradeni predmet i uhvatite počinioca. Gothic verno plete mrežu svojih intriga i svaka priča vezana je za neku drugu, koja je još više produbljuje, držeći vas u uverenju da vaši postupci imaju dalekosežnije posledice nego što trenutno možete da predvidite. U njemu, vaša uloga je da se tek dokažete i niko vas neće na samom početku smatrati za heroja i prijatelja. Prijateljstvo i savezništvo se stiče, a za to vam treba vremena, dobre volje i spretnosti. Napolju, van sigurnosti grada i farmi, vrebaju zveri koje nećete moći da savladate dok dovoljno ne napredujete. Iako ste slobodni da se krećete gde god poželite još na samom početku, uskoro postajete svesni da ste samo jedna karika u prirodnom lancu ishrane, pa ćete svoje pustolovine verovatno ograničiti na manje opasna područja i držati se utabanih staza. Kasnije, kada vam postanu dostupni portali, moći ćete da trenutno putujete do određenih lokacija, ali je i dalje imperativ što više istražiti okolinu jer će vam otkriti brojne tajne, mnogo plena i protivnike čijim ubijanjem stičete iskustvo.

    Ponašanje NPC-ova je za svaku pohvalu. Građani preko dana obavljaju svoje poslove, razgovaraju, trguju, a predveče piju u krčmi, puše, odmaraju kod kuće. Farmeri čuvaju ovce, braneći ih od vukova, obrađuju zemlju, a uveče sede uz logorsku vatru. NPC-ovi ljubomorno čuvaju ono što poseduju pa će pokušaj krađe, šunjanje, obijanje ili izvlačenje mača biti protumačeno kao neprijateljska aktivnost. Neprijatelji se često kreću u grupama, a u borbi, AI će naterati vašeg protivnika da napada, ustukne od udarca ili ga blokira.

    Inventar je neograničen, što znatno olakšava nošenje celokupnog plena do trgovca kome možete da ga prodate. Iako oduzima od realizma, bar ne nameće igraču zamorno trčkaranje po velikoj mapi u pokušaju da maksimalno zaradi. Problem je jedino u načinu na koji je inventar (ne)organizovan: oružje, napici, scroll-ovi, biljke, razni predmeti, mape, oklopi, nakit i novac su jednostavno redom natrpani, bez mogućnosti da pregledate samo one koji vas interesuju. Sistem prečica je veoma koristan, jer ćete onda imati brzi pristup određenim magijama, napicima i oružju, što inače nije moguće.


    Grafika nije bila vrhunska u vreme kad se igra pojavila, ali teško da će nešto grublje modelirani NPC-ovi sa šakama stisnutim u pesnice ili animacije koje se često ponavljaju oduzeti mnogo od neverovatnog doživljaja. Dizajn mape je, međutim, izuzetan. Myrtana je prelepa zemlja, u kojoj visoke planine i litice smenjuju doline, vodopadi i jezera, prastari hramovi su skriveni u dubokim šumama, kanjoni i stene postepeno prelaze u plažu, a na svakom koraku postoje skrivena mesta i opasne pećine koje treba istražiti. Što je najbitnije, svet je detaljan i uverljiv. Na svojim putovanjima naletećete na kampove bandita, opljačkane trgovce, ostatke razapetih ljudi koje su goblini mučili, par scroll-ova i prsten kao jedini trag nesrećnika koga je pojela zver. Ukoliko ste igrali prethodni deo, povratak u dolinu rudnika gde je bila zatvorska kolonija doneće pravo iznenađenje – u prepoznatljivim predelima desila se neverovatna transformacija: nekadašnji kamp pun je paladina pod zasedom orkova, a u udaljenim krajevima mape nekoliko moćnih zmajeva doneli su sa sobom čak i promenu klime i potpuno preobrazili teren u okolini.

    Problem koji je igra stvarala na starijim mašinama proističe iz potrebe za velikom količinom RAM-a jer se učitava skoro cela ogromna mapa, pa se na savremenim kompjuterima ne javlja. U Gothic-u 2 postojali su bagovi koji su se ticali propadanja kroz pod (što je nekima obezbedilo pristup frakciji u čije redove još nisu zaslužili da uđu), ali su sa ekspanzijom Night of the Raven ovakve greške ispravljene.

    Sporo napredovanje lika i poteškoće u savladavanju neprijatelja ne treba da vas brinu, jer ćete kasnije lako nadoknaditi propušteno i hrabro zakoračiti u najopasnije predele Myrtana-e. Kao i u prvom delu, igra će na početku novog poglavlja prezentovati i nove, jače neprijatelje, pa će uvek biti sasvim dovoljno izazova. Night of the Raven donela je svetu Gothic-a 2 ono što nijedna ekspanzija ranije nije ni pokušavala: sasvim je preobrazila prethodu avanturu, dodajući na svakom koraku novine i promene, koje su još više obogatile igračko iskustvo. Nova lokacija na mapi donela je dve nove frakcije i misterije koje obećavaju još desetine sati istraživanja, učinivši Gothic 2 Gold vrednom kupovine čak iako ste već igrali original bez ekspanzije.


    Naziv igre: Gothic 2: Night of the Raven
    Žanr igre: RPG
    Razvojni tim: Piranha Bytes
    Izdavač: JoWood
    Datum izlaska: 20. januar 2005.
    Screenshot-ovi: Gothic 2: Night of the Raven


    Minimalna konfiguracija:
    CPU: Pentium III 700
    RAM: 512 MB
    VGA: DirectX 7 kompatibilna sa 32 MB
    Preporučena konfiguracija:
    CPU: CPU Pentium III 1.2Ghz
    RAM: 1 GB
    VGA: DirectX 7 kompatibilna sa 64 MB

    + Ogroman svet, AI, nelinearnost, replay vrednost, unapređivanje lika, frakcije
    - Sporo napredovanje lika, teksture, grubi 3D modeli

    Izvor: PCigre.com

Strana 2 od 3 PrvaPrva 123 PoslednjaPoslednja

Slične teme

  1. Kartanje - Pravila i opisi kartaških igara
    Autor Digi-Grobar u forumu Hobi - Uradi sam
    Odgovora: 29
    Poslednja poruka: 07.08.2015, 20:26
  2. Pravila i opisi društvenih igara
    Autor Digi-Grobar u forumu Hobi - Uradi sam
    Odgovora: 4
    Poslednja poruka: 31.01.2015, 04:55
  3. Zmajeve dečje igre
    Autor Kitty u forumu Novi Sad
    Odgovora: 6
    Poslednja poruka: 25.05.2012, 18:15
  4. Kladionice, igre na sreću, nagradne igre...
    Autor Necromancer u forumu Društvo oko nas
    Odgovora: 47
    Poslednja poruka: 31.03.2010, 18:54
  5. Igre
    Autor Necromancer u forumu Predlozi, pohvale i kritike
    Odgovora: 45
    Poslednja poruka: 07.06.2009, 18:39

Tagovi za ovu temu

Vaš status

  • Ne možete pokrenuti novu temu.
  • Ne možete poslati odgovor.
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoje poruke
  •