… popodne, posle jednog treninga na Paliću, kada sam razmontirao jedrilicu, istuširao se i seo da odigram partiju preferansa, prišao mi je Mokuška i rekao da posle partije, navratim do njega da nešto vidim... ajd' , reko', znam da je uvek imao dobrog domaćeg vina... završili partiju i ja klaj-klaj do njega... odveo me je u dvorište do boxa gde je držao Bisu... Bisa je bila mešanac kavkaskog ovčara i mađarskog kuvasa... izuzetno pametna kuja uz koju su prohodali oba Mokuškina sina... pitoma, mirna al' ne d'o ti Bog da digneš ruku na nekog od ukućana... ondaK si ga na'eb'o... pogledam ti ja u box a unutra 10ak pufnica koje mašu repom i kevću... Bisa došla do mene i liže mi ruku... ja je češkam iza uveta i raščupavam joj dlake na glavi... kaže mi Mokuška:
-parila se sa Frodikinim labradorom i eto... uzmi jednog kojeg hoćeš... vakcinisani su i očišćeni od glista-
... gledam po boxu i zapazim jednog koji sedi mirno u uglu i gleda me u oči...
-uzeću onog... Bagzi Melona-
-Bagzi Melon?-
-onog u ćošku...vid' ga kaki je ... crno-beli k'o mafijaške cipele-
... donese on Bagzija i da mi ga u ruke... uhvatio sam ga ispod prednjih šapa i prineo licu... plašljivo me je pogledao, njušnuo a ona mi je olizao nos......e, to je bila ljubav na prvi pogled, miris i liz...... ubacili smo ga u kartonsku kutiju od cipela br. 42 ... prošvercovao sam ga u prepunom busu do Subotice... mama se frapirala...
-šta si mi doneo tu džukelu?-
-da ti pravi društvo i da čuva kuću-
-ti ćeš se brinuti o njemu-
-OK, mama-
... veče... pustio sam ga u dvorište a umesto kućice sam doneo jedno drveno burence u koje sam postavio majicu u kojoj sam bio tog dana... kako smo pogasili svetla, tako je Bagzi počeo da cvili i da zavija... pustio sam ga da cvili jedno desetak minuta a onda sam ga uneo u sobu i ubacio kod mene u krevet... zahvalno me je lizao po licu a onda se sklupčao kod nogu i smirio se... probudio me je cvileći... izneo sam ga u dvorište... nespretno se odgegao do ruža i piškio...
-alal vera majstore-
... kada je obavio radnju, dogegao se do mene i seo gledajući me... podigao sam ga i opet kod mene u krevet...... svakodnevno sam ga šetao ... naučio je na povodac a posle sam komotno, mogao da ga vodim bilo kuda i bez povodca... mama nije čula pa smo umesto zvona imali signalna svetla u svim prostorijama u kući... za vreme nekih restrikcija, Bagzi je umesto da laje, kada je neko bio na kapiji, došao do mame i njuškom je gurkao i gledao u pravcu kapije... bio sam se oženio... odselio iz kuće... razveo... vratio se kući... prošlo je oko 13 godina... jednog dana je bagzi pratio mamu do prodavnice... ritual koji se svakodnevno ponavljao... kada je mama bila na kasi, kroz izlog je videla Bagzija kako laje i gleda u njenom pravcu... izašla je iz prodavnice... Bagzi joj je olizao ruku i odjurio prema kući, koja je bila jednu ulicu dalje od prodavnice...to je bilo poslednji put da je videla Bagzija... danima i nedeljama sam krstario ulicama, išao stazama po parku gde sam ga šetao, nisam uspeo da ga nađem... čak ga ni komšije nisu videle... posle dve godine sam ponovo doneo neko kuče... naučio je sve što i Bagzi ali Bagzija nikada neću zaboraviti... to je bila ljubav na prvi pogled, miris i liz...