Konci sudbine - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Mesečarenje

Konci sudbine

Rating: 12 votes, 1.33 average.
Mali Žeca večeras vodio na klopu.

Sećam se njegovog brata Saše, mislim da smo bili šesti osnovne kad je umro. To je bio moj prvi istinski susret sa smrću. Sećam se da su pričali da je spavao, i da je majka ujutru ušla da ga pozove za školu. Nije se probudio. Nikad više.

Sećam se da smo sutradan organizovano otišli na sahranu, ono - redovi dva po dva, kao super nam je - gubimo časove. Sećam se stare kruške koja je zlokobno nadvijala svoje polusasušene grane ispred ulaza u kuću. Sećam se njegovog bledog lica, belog, i pomislio sam kako više nikad neće braniti protiv nas, i bilo mi je žao. Nisam plakao. Ali jeste mi bilo žao, i postao sam svestan da kad neko ode u carstvo senki, nema ga više. Nikad.

Njegov ćale, inače težak alkos i sitan lopov, sazidao mu je kuću na groblju. Kasnije jse ispostavilo da je, zajedno sa svojim zetom, u nju sakrivao ukradene stvari. Užas. Ubila su ga drva, pala na njega sa prikolice.

Žeca ima dve starije sestre. Jedna se udala još dok je bio klinac, a drugu sam i ja poznavao, i bili smo jako bliski jedno vreme. Kasnije se udala u Banja luku. Elem, izgubio sam ga iz vida godinama. Tu i tamo sam čuo priče da je ok klinac, pošten i fin.

Kad smo došli na vlast u opštini, otvorile su se razne mogućnosti, i razni ljudi su tražili da im pomognemo. Žecu je moj drug Milan prvo ubacio na benzinsku pumpu. Očajno radno vreme i mizerna plata. Kad se ukazala prilika da počne da radi kod mene u pošti (kao poštar), odmah sam ga zvao.

I tu počinju naše muke sa njim. Odlagali smo mu vojsku jedno 4 puta (mislim da su poslednjeg stigli i do generalštaba), ja sam se dobrano potrudio da ga na strog ali pravičan način naučim poslu, usput smo ga koleginica i ja neštedimice hvalili kod direktora, kad je prešao u selo do mojega ( :smeh: ) bili su oduševljeni njegovim radom. Nekako u to vreme, lokalni poštar lopuža konačno popije otkaz, i raznim kanalima izurgiramo za Žecu, i dobije rešenje za stalno.

On je jedan pametan, i kulturan, i ljubazan, i pošten, i smotan stvor. I ima dugu kosicu. I kao šlag na tortu, ta pošta ubuduće će imati samo jednog radnika, koji je sve: od upravnika do čistačice. Pogađate ko je dobio rešenje za to mesto. :)

Zašto sve ovo pričam? Večeras sam ga gledao, i slušao njegov priče, i srce mi je bilo puno, i osećao sam se dobro, šta dobro - superkalifradžilistikekspialidoušnasto sam se osećao.

Predivan je osećaj kad stvari idu pravim pravcem, kad se komadići uklapaju u celinu obasjanu suncem, kad ti svojom rukom postaviš neki na svoje mesto.

Neizrecivo sam srećan što umem da se radujem tuđoj sreći.

Malo sam i ponosan na sebe i svoje prijatelje.

Nema ničeg lepšeg nego kad činiš dobro, i svojim očima vidiš kako ono raste, i grana se dalje, i dalje.

I tako, ja sam malo zadovoljnosrećan.

Egositičkizadovoljnosrećan.

:stid2:
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  kohili
    Hunter-e,
    zašto ne pokušaš da ''razbiješ'' na delove ovaj kroki i svaki deo obradiš tako da na na kraju dobiješ jednu pripovetku?Ima tu dosta materijala neophodnih za obrt za radnju koja teče.
    Ako nisi o tome razmišljao do sada,počni da razmišljaš.
  2. Avatar od  love hunter
    Lenj sam, draga Kohili.

    Ja sam jedno lenjo stvorenje koje dođe ovde, rafalno izbaci svo što mu je u glavi i ne obrađuje to dalje.

    Ali počeću da razmišljam.

    :)