Nedostajes ...
Autor:
, 03.04.2010 u 23:27 (2328 Pregleda)
Kao tracak svetlosti, koji sam ugledala na kraju tunela.
Kao svez povetarac.
Kao iskra, koja donosi nadu.
Dosao si.
Koliko je samo godina proslo, jeseni i leta su se smenjivali.Koliko je samo bilo drugih ociju,nekih drugih osmeha i mirisa.
I nadanja.
I beskraja.
I ulica, onih, kojim smo koracali.
I svetiljke stare,nase.
Uvek nase.
I nijedan nije bio ti.
Lose kopije.
U svakom sam te trazila.
A godine su prosle.
I nisam se nadala, tebi, opet.
A proslo je.
Odavno je proslo.
Ili smo hteli da prodje, da pustimo zivot da nas nosi.
A kako se on samo sa nama vesto igra.
Lomi nas,rastavlja i sastavlja na putevima , nama nepoznatim.
Kao dva piona na tabli vecnosti.
Poput kosave, rasturas i lomis ono sto se zvalo zaborav.
A godine su prosle.
I otkud ti na raskrnicu ovog mog sveta da zalutas?
Nisi znao ...
Ili si znao, a cutao.
Ili si pustio da prodje ... da probamo da prodje.
A nije me proslo.
Takav jos nije rodjen, pod ovim svetom nebeskim.
Ne za mene.
Gresili smo.
Inatili se.
Dve ponosne budale.
Iste.
Zato i nije islo.
I znas ... pamtim.
Sve pamtim.
Ne moze vreme da ukrade uspomene.
Ovo sto boli, nikad proci nece.
A ti i ja, mozda ... u nekom drugom zivotu, pod nekim drugim nebom, zagledani u neke druge zvezde.
Rekli smo, zauvek.
Rekli smo, vecno.
Rekli smo,da cemo ziveti svoj san.
Rekli smo,bez suza.
Rekli smo, bez lazi.
Rekli smo, tiho.
A nismo pomislili kako ce biti.
Izvini.
Nemas me, nemam te.
Ostaje nam secanje i ona slika na zidu jedne sobe.
I grad, nas grad.
I ulica.
I sve ono sto smo imali, sto smo rekli i precutali.
Znam da znas.
Znam da te boli.
Znam da nema nas.
Znam da nam necu dati sansu.
Samo nedostajes.
Tvoj smeh, tvoj glas,tvoje oci.
Jos me nisi prestao i nikad neces prestati.
Samo ucim da zivim neki drugi zivot i disem neki drugi vazduh.
I ... izvini za onu noc.
I one dane.
I moju oholost.
Izvini i za sve sto sam uradila.
I sto sam bila prokleto ponosna.
Ti znas i ja znam ...
To je dovoljno.
Ali nedostajes ...