Spoznaja Sina Srpskih Svetinja

(S)UZNIČKE USPOMENE


(Oci moje divne�šta je s tobom sine
biješe tako čedan i tih ko čas večernji
i svi su govorili u glas od miline�
kako je srećan Senjaška Jesenjin)


Prošao sam sito i rešeto
U mladosti živio ko pseto
Al to nije pseto belosvetsko
Ja sam bio nešto kao sresko
I zbog oca sredskog načelnika
I šarova našeg štićenika.


Nisu htjeli da me zovu pjancem
Nisu htjeli a nisu ni smjeli
Zvali su me bećarom i lolom
Jer sam dobro stajao sa školom
A neveče dok pjevam po šoru
Zvečao je lanac na šarovu.

Šarov bi se otkinuo s lancem
Ko da zna da ima posla s pjancom
I ko da zna da mi galamimo
Da seoske lole probudimo.


Aki nema para za birtiju
Ukrademo kod kuće rakiju
Ja sam našu sisao kroz slamku
Da bi lakše zavarao majku
Jer je rekla gledajuć me mrko
Ja ću tebe zaklati sa srpom!


A kriva bi poslije bila baka
Jer bi na nju pala sumnja svaka
Jer znalo se da malo popije
Al iz flaše kada gosti odu
A ja onda legalno pijuckam
I u flašu nadosipam vodu.
To sem svađe nije bilo šteta
Umrije djed prije dvaest ljeta
Pa i baka prije skoro deset
A već ni ja ne pijem dvadeset.


Baš ko danas na Svetog Nikolu
Pa sad pišem mladima za školu
Kako sam se skinuo s bureta
A dva puna minirana s kućom
I sam Bog zna šta je tu sve šteta.


Luka Lune Jović



IZBJEGLIČKA JADIKOVKA


U Pančevu i pre rata imao sam Đu(B)ru brata
i kada sam izbegao kod njega sam stanovao
i plaćo mu sto maraka što sam imo pozajmljene
a on kupi sebi štene
hranio ga ko i mene pokraj svoje dične žene
ime joj je puno čara al je zovem Đubretara.
Plakala je, nemam para,
dobro i dvesta ću dati
poslala je brižna mati
pola meni pola bratu
on u firmi ja u ratu
i njegov ker izelica
kao i ja izbeglica.

Onda nam doseli mati
i ona će sinu dati
stan je na Đu(b)rino ime
izbeglica nema prava
da na sebe uknjižava.


Pođoh za Australiju
opet gorke suze liju
pa on će se obogatit
mi nemamo s čim gorivo platit
za dva stana i za kuću
tri auta i kamion
stradali smo mi ko i on.


Luka Lune Jović




MOLIM VAS DA ME NE PRIMJEĆUJETE



Neću se vraćati na dugo u prvih trideset godina života
kad sam radio svašta želeći da me primjetite
a primjetilo me samo nekoliko vas i možda Gospod
kad mi je potajno dao dar da razumijem
da će uskoro biti bolje da me ne primjećujete.

I ljudima i bratu bio sam kao brat Abel
Gospod je sigurno vidio da sam dobar stočar
koji nije psovao ni Njega ni neumnu živinu
kad se razbježi u strahu od voza ili stršljenova
već ih skupljao kružeći kao pas ovčar
osjećajući se nadarenim da s radošću pomaže.

I školu i knjige i pjesme učio sam isto tako
kod krava pod vedrim nebom u duge ljetnje dane
čitajući sve od bačenih novina pokraj puta
do dobrih knjiga kao da bi se namjerile i same.

Mislim da smo ovo što se danas zove informatičari
ranije bili mi prozvani kao gimnazijski tehničari
samo što smo mi sve što smo znali nosili u glavi
i lakše onda ispisivali na papir nego sad na računar.

Čekao sam na zaposlenje u firmi u susjednom selu
na spisku molioca zaokruženih crvenom bojom
od kadrovika kasnijeg zapovjednika ratnog štaba
pa i kad me partizanski direktor zbog oca zaposlio
šef ratnog štaba poslao me je na transportna kolica.

Dobrovoljno sam se prijavio sedamdesete u vojsku
da izbjegnem popis Srba za protjerivanje iz sela
i kud će suza već na oko poslao me u Prizren
dušmanin moga oca u pješadiju na Prokletije.

Sad vidim zašto smo jurili na albansku granicu
i na marševima se ukopavali baš u Mališevu
gdje je najprije i nastavljeno devedeset i devete
ono što je tu započelo još četrdeset i šeste
i zašto su mi u gradu kao vojnom poštaru i kuriru
govorili da je ovo glavni grad sjeverne Albanije.

Vratio sam se kući i apisao sam pismo direktoru
da sam jedini sa gimnazijom transportni radnik
i rasporedjen sam na neke bivše devizne poslove
za onog je tad komunista garantirao da nije fašista.

Zauzvrat ostao je kao Srbin u debeloj hladovini
na liniji gdje nije bilo ni nemira ni rata
a njegovi sinovi protjerali mog nećaka
čak u Australiju gdje još čeka da dodjem i ja
sa pjesmom Sidnej Pert i Melburn daljina velika
Australija je sada zemlja Krajišnika.


Sad mi je sin izbjeglica i student u Njemačkoj
kupio ovo orvelovsko osmo svjetsko čudo
s kojim u uglu na guglu obilazim zemljinu kuglu
i lakše mi je bilo sve ove pjesme nositi u glavi
nego ih ovako slati po forumima sve do Australije
gdje ih je Panta objavio i u maloj zbirki pjesama
i preveo na engleski pjesmu Molba za useljenje

Mi smo izbkeglice već šesnaest godina
i nemamo više ništa u Hrvatskoj
ja Srbin supruga Hrvatica i sin miješan
tražimo svoje mjesto pod suncem.

U Adelaide imamo tri familije mojih rođaka
koji bi željeli da i mi dođemo tamo
i žale što smo već dva puta odbijeni
i žele da još jednom pokušamo.

Ako Bog da da bude treća sreća
i da nam odobrite useljenje
mi vam obećavamo vjelnu zahvalnost
zahvalnost spašenih rad i poštenje."


U forumima sam naišao na našeg pjevača
u Švicarskoj Dragoljuba zvanog der Serbe
koji je otpjevao do sada četiri moje pjesme
a najveći rod suprugin brat u starom kraju
oslikao ih sa pijancima iz Jesen u Slavoniji
i kaže sad možeš takve naći u svakoj kući.

Odoh vidjeti po svom penzionerskom ceremonijalu
da li je stiglo šta iz buduće majčice Australije
a onda klikom u gmail i web.de isto u praznu poštu
i kad nema ništa za copy pa šta onda vrijedi i paste
osim da započnem pjesmu...ostani gdje si jer ni za
gdje si nisi...kad nakon dvadeset godina završim
ovu predratnu...Molim vas da me ne primjećujete...

pa ni ako budem ovdje jeo za švedskim stolom
priča se da će uvesti kontejnere iz Švedske
al bar se neću prekrstiti u novoj crkvi
guglisti registrovanoj u Kanadi...
u ime oca i sina i svetoga duha ...
enter!.


Luka Lune Jović



NEMAM VIŠE S KIM NI PROTIV KOGA


( naslov iz istoimene knjige Branimira Johny Štulića Azre
�na poziv da održi koncert u pulskoj areni za 130 000 eura
...ne pjevam na okupiranim teritorijama)


Reci meni dramaturže Spale
Proslavljeni vojvodo i druže
Pod barjakom od na punđi ruže
Za pjesnike što se zbirkom hvale
Što nas nema ni na listi brale.


Na komentare nema odgovora
E nešta se poduzeti mora
Odoh ja do foruma kod Ljube
Da mi se još pjesme ne pogube.


Stavit ću ih sve pod jedno slovo
Virtuelne zbirke STRAŽILOVO
Od rodnog Broda do Brankovog groba
I sa ovim hrišćanskim pjesmama
Bogu dušu Bog je jošte neće
Al ni zbirke bez Božije volje
Bez nevolje nema bogomolje.


Luka Lune Jović