Ranojutarnja razmišljanja. Zaustavljeni trenuci proleća zalutalog u jesen ...
Autor:
, 19.10.2007 u 09:13 (3517 Pregleda)
Dunav pada
temperatura pada
kiša pada
previše padova
za naše male
izmučene živote
a nijednog koji bi nas zaistinski obradovao.
kiša se tokom noći prišunjala
stigla je tiho, neopaženo,
kao izvežban i iskusan lopov ...
ukrala nam je jesenje
jedva nagurane stepene,
na skali termometra,
proterujući poslednje dane
proleća zalutalog u jesen ...
ima prijatnih dana,
ima prijatnih ljudi,
ima prijatnih prostora
ima prijatnih razgovora ...
a ponekad je sve to na jednom mestu ...
ponekad kada se sretate
sa nekim sa kim se niste nikada videli
sa kim niste baš nešto puno ni razgovarali
obično nemate sliku, ni ton, pa ni blagu predstavu ...
o kasnijim trenucima,
onim posle stiska ruke,
i stereotipnog upoznavanja ...
puno detalja može da bude važno za neku priču ...
jedan od važnih detalja je prostor,
prostor u kome vlada mir, tišina, vanvremenost,
da, postoje takvi prostori
upravo takav jedan se nalazi u NS-u
na bulevaru preko puta stadiona
idealan za prijatan popodnevni razgovor
ovo nije reklama, ovo je samo gest zahvalnosti
ljudima koje ni ne poznajem
a koji su doterali i parkirali Vremeplov
u gužvu i vrevu grada
te njime zaustavili vreme
i poslužili ga nama na upotrebu.
da i jutros sam popio
dve jake i gorke kafe,
moraću razmisliti
da li ja imam nešto
sam protiv sebe ...