StraŽilovo - od rodnog broda do brankovog groba - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Spoznaja Sina Srpskih Svetinja

StraŽilovo - od rodnog broda do brankovog groba

Ocenite unos
Duško Trifunović (1933 - 2006 )



Pesnik Duško Trifunović rođen je 1933.godine u selu Sijekavac, kraj Bosanskog Broda. Sa 24 godine prvi put je došao u Sarajevo da bi radio kao bravar, a kada je napunio 25-tu, objavio je svoju prvu knjigu pesama.
S jedne strane imali smo utisak da je prihvaćen, popularan pesnik, i da je dobrodošao", priseća se Trifunovićev prijatelj i poštovalac, Jovan Zivlak. S druge strane, imao je jednu vrstu unutrašnjeg nesporazuma sa svetom i, rekao bih, taman doživljaj tog sveta. To se vidi i u njegovoj poeziji i u njegovom životu. Čitaoci i javnost su teško prihvatali ili nisu hteli da vide jednu vrstu rezignacije, skeptičnosti i čak fatalizma u njegovoj poeziji, pa i njegovoj ličnosti. Neosporno je to osećanje pojačano iznuđenim dolaskom u Novi Sad, jer je morao da napusti Sarajevo i počne život u neprilično doba. Ne može se reći da nije bilo dobre volje u Novom Sadu prema njemu, ali to je prevashodno bila volja prijatelja i pojedinaca. Ne mogu da svedočim, ali pričalo se da su ga izdali nekadašnji veliki prijatelji. Meni se čini da je on bio suštinski usamljen. Živeo je poeziju."
Mislio sam da se zveri boje,
Ove vatre koja trag mi prati,
I to sam mislio;
A sad nosim kako mi ga skroje,
Po meni se ništa neće zvati."

(Pristao sam biću sve što hoće" , pesma Duška Trifunovića koju je otpevalo Bijelo dugme)
Sa ovim rečima slaže se i Pero Zubac, dugogodišnji prijatelj jednog od naših najvećih pesnika: Duško, ma koliko društven, bio je čovek koji voli samoću. Bolje reći osamljenost."
Da mi nije ove moje tuge,
Što mi snagu pred ljudima kuša,
S kim bih noći provodio duge,
Ostala bi pusta moja duša."

(Da mi nije ove moje tuge", pesma Duška Trifunovića koju je otpevao Zdravko Čolić)
Dusko Trifunović je prvenstveno pesnik, ali napisao je i nekoliko romana i drama. Preko trista njegovih pesama je komponovano, a najpoznatije su one koje su izveli Bijelo dugme, Zdravko Čolić, Arsen Dedić, Neda Ukraden i Vajta. 1958.godine dobio je Brankovu nagradu, a tih godina postao je i stanovnik Novog Sada i Sremskih Karlovaca (koji su tada bili jedan grad). 28.1.2006. godine preminuo je u Novom Sadu. U Sremskim Karlovcima na ispraćaju nikada niko, posle Branka Radičevića, na Stražilovu nije okupio više ljudi.
Jednog dana u godine teške
Kada sednem da saberem greške
Smeškaću se i hvaliti javno
- Beše ludo i nezaboravno."

(Ludo i Nezaboravno" - Duško Trifunović)
Dragan Matić
A izmedju ostalog, Duska cu pamtiti i po sledecem tekstu:
"Tada su svi vec poceli da dizu ruke od mene. Bilo im je previse moje jasnoce i dobrih namera. I brige za druge... To je bio vrhunac sedamdesetih godina. Moj urednik na TeVe po kuriru mi porucuje da mu se moja emisija ne svidja i da je skida sa repertoara. Urednik uredniku po kuriru... Predao sam knjigu pesama. Telefonom mi kazu da je "situacija" i da knjiga ne ide. Za roman su mi rekli da nema papira... Niko sa mnom ne govori. Sve same poruke iz trece ruke. Starih prijatelja sve manje, a za nove vise nemam vremena... Sve moje ljubavi pocinju da se povlace na sigurnije. Polako se povlace. Tajno. Da me ne povrede... Deca su moja - malena, vesela, pametna, ali bespomocna pred velikim svetom koji mene, a i njih uz mene ugrozava... Tih godina je bilo slobode svuda na pretek. Svuda i za svakoga. To je opasno. Trudim se da ne slutim rasulo... Da li da dignem ruke od svega ili da sacekam...!? Sacekao sam. Da vidim ko ce dokle. Koliko moze i koliko jos toga ima... Tog dana popoijem najzesce sto sam imao u kuci i sednem medju decu da ne bih plakao, i ukljucimo televizor... Cim se slika izbistri, preda mnom, koji suzdrzavam suze, zabruji pesma, poznata, ali nejasna - imaneKa tajnaveZa... Sto hiljada ljudi na Marakani peva sa Bijelim dugmetom: ImaneKa tajnaveZa... Sto hiljada pevaca izgovara u transu moje reci i porucuje meni nistavnom da tonemo skupa sa tom ladjom jer sam i ja deo njen... To je bio vrhunac sedamdesetih godina. Tih sto hiljada pevaca tog casa spasilo je jedan od mojih sto zivota...

Novi Sad, 15.01.1992."


BRODSKA HIMNA


Nekad u davno doba preko dalekih gora
prvo je ovamo došla šarena ptica roda
Dugo je kružila sama iznad ove ravnice
između Vučijaka i gore Motajice...

Stizali sa svih strana iz svog starog
kraja, kroz mnoga vremena burna
do novog zavičaja.
Slušali bajke ljudi nošeni letom ptice
između Vučijaka i gore Motajice...

Džinovske rasle šume, bujala barska
trava, pričali bajke o svijetu
velika mutna Sava.
Slušali bajke ljudi nošeni letom ptice
između Vučijaka i gore Motajice


Hiljade čuda

U svetu ovom sa hiljadu čuda
svaki čovek živi svoje drame
I moja pesma neka pođe tuda
u svemu tome ima nešto za me.

I baš me briga i sve me se tiče
jer pesma koja dolazi iz tame
i reči njene na molitvu liče
u zvuku njenom ima nešto za me.

U ruci koja maše ili preti
u noći kad su zvezde tužno same
u suncu koje nikad neće umreti
u svemu tome ima nešto za me.



Patnja


Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.

Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće

Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više



Priznao sam


Priznao sam da si bolja
Laskao sam tvome hiru
Samo da te prođe volja
I da pustiš me na miru

Nisi bila zagonetka
Izdalo me tajno čulo
Sve je s tobom od početka
Mirisalo na rasulo

Zar ti nije bilo dosta
Pusti me ne kvari
Idi gledaj svoja posla
A mene zanemari

Pred tobom je izobilje
Iza tebe je pusto
Al setićeš se opet mene
Kad ti bude gusto...


Srećan


Povlačim se u svoju samoću
tamo gde su ljudi moga kova
tamo gde se teško živi noću
od tišine i opasnih snova

Digao sam ruke od skandala
od prošlosti i pogrešnih zelja
od lepote izvora svih zala
od ljubavi i od prijatelja

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.



Velike vatre

Prvo sam znao ko sam
A onda krenuo svuda
Gde ima i gde nema
Što usamljeni traže

Od svega digao ruke
Kroz zverka na oprezu
Kroz pojas mrtve straze
Krenuo u tu jezu

Što god sam goreo duže
Manje sam grejao zna se
Velike vatre služe
Da male vatre gase



GREŠIO SAM

Grešio sam mnogo, i sad mi je žao
i sto nisam više, i što nisam ludje
jer, samo će gresi, kada budem pao
biti samo moji - sve je drugo tuđe.

Grešio sam mnogo, učio da stradam
leteo sam iznad vaše mere stroge
grešio sam, jesam, i još ću, bar se nadam
svojim divnim grehom da usrećim mnoge.

Grešio sam, priznajem, nisam bio cveće
grešio i za vas, koji niste smeli,
pa sad deo moga greha niko neće
a ne bih ga dao - ni kad biste hteli.



Budi jaca pa mi se osveti

Necu vise da se igram toga
Nesto mi je drugo na pameti
Cini nesto od zivota svoga
Budi jaca pa mi se osveti


Dosjeti se svake moje mane
Svega sto si nekad znala kleti
Naljuti se kad pomislis na me
Budi jaca pa mi se osveti


Zaboravi da te volim zarom
Od koga se moze umrijeti
Obraduj me samo jednim darom
Budi jaca pa mi se osveti


Pristao sam bicu sve sto hoce


Pristao sam biću šve sto hoće
Evo prodajem dušu vragu svome
I ostaću samo crna tačka
Poslije ove igre kad me slome
Kad me mirno slome
Pristao sam biću sve što hoće.

Mislio sam da se zvijeri boje
Ove vatre koja trag mi prati
I to sam mislio
A sad nosim kako mi ga skroje
Po meni se ništa neće zvati
Po meni se ništa neće zvati.

Zablude sam, evo, prestao da brojim
Nemam kome da se vratim kući
Dokle pjevam dotle i postojim
Prijatelji bivši, prijatelji budući
Pamtite me po pjesmama mojim
Pamtite me po pjesmama mojim.



Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  izabelitta
    Dirnuo me tekst "Ludo i nezaboravno". Nađe se uvek neka tajna veza koja ume da nas spoji sa lepšom stranom sveta...
  2. Avatar od  spoznaja
    Hvala Ti...I Bogu Hvala Sinko...Pjesnik Penzioner U Mirovini...U Lijepom Gradu...Gradu Novom Sadu....Jesam Dodjos...Ali Nisam Prodos))