Tamo neke godine nove
Autor:
, 01.01.2010 u 01:14 (1298 Pregleda)
Eh te nove godine.
Kao dlanom o dlan, nizu se jedna za drugom i onda u nekom delicu sekunde osetis kako si star, kako si mrtav za sva ta radovanja.
A secam se nekad ...
Sa kakvim ushicenjem sam ih docekivala, ispracala stare, pa onda u ponoc kad se kazaljke poklope, cvrsto zatvarala oci, sa vec pripremljenom zeljom, da mi ne odleti u toj prvoj sekundi Nove godine.
I koliko vere u toj nekoj detinjoj zelji.
I nadanja.
I srece, jer eto uspela sam da je pozelim u prvoj sekundi te neke Nove.
I kakvi su snegovi bili.
Prstalo je na sve strane,ali zima nije smetala, ni mraz, ni sneg kao stiropor krupan, ni vetrovi ...
Nista nije bilo bitno samo ta Nova ...
I taj docek.
I vatromet.
I konfete.
Baca li iko jos konfete?
Pitam se.
Ja se secam da mi je tata kupio neku malu masinicu i ja sam ih stancala danima u svim bojama, da imam da bacam gde god da krenem.
A eto i konfete su izumrle.
Stigle neke nove Nove godine.
Savremenije.
K'O je meni kriv sto sam staromodna i sto jos ono dete zivi u meni, sa zeljom spremnom u ponoc, za prvu sekundu, da ne umakne, jer ako ne pozelim dovoljno brzo, dovoljno jako, mozda se nece ostvariti.
Pricali mi ...
E tako, pa sretna vam i ova Nova