Melodija - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

euridika

Melodija

Ocenite unos


Njih dvojica, pred supermarketom ispred koga prakiram moj biciklić, tamo je na sigurnom, mislim, njih dvojica i dve harmonike...

Svako jutro mi dan počinje sa tom melodijom, i u neko doba, kada se vraćam, dočekuje me neka nova poznata muzika i dva harmonikaša. Ne može se od sebe pobeći gdegod da si, probudi u meni neku žicu koja uvek iznova zaigra. Znam ih, fizionomija se ne uklapa sa ovim plavookim vitkim holandezima, nekako su drugačiji i setni. Zarađuju tamo za život svojom pesmom, ponekada se pomere u neki prometniji deo grada, uglavnom vikendom, kada je sav svet napolju... I opet me pozdravi neka tužna južna nota. Ponekada nešto rusko, uglavnom nešto što može da se smesti na jug naše zemlje, ili možda Bugarska... Znamo se već dve godine, oni mene ne, ali ja njih jako dobro, i osetim kakav im je dan, i oboje svaki moj, nekako neznajući da to rade... Pitam se, osete li ovi meštani tu melanholiju koja tuče iz svakog milovanja tih harmonika od hiljadu milja.

Ne mogu da procenim, da li su srećni, gde su im životi, može li se tako uz muziku i dušu u dalekom svetu. Ne usuđujem se da priđem i priupitam za zdravlje junačko i za život. Kukavičluk stari pobedi. Možda su stvarno srećni...

Updated 17.10.2007 at 18:38 by euridika

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  SQUAW
    Često uhvatim sebe kako posmatram ljude koji posmatraju neke naše fizionomije po autobusima. Bile su dve, sećam se, preslatke. On sa namazanim noktima na nogama u ženskim papučicama, sveže podšišan na skroz kratko, sa belom, na obe strane bušnom harmonikicom koja proizvodi samo jedan jedini ton, tek eto da svira nešto, i ona musava, sa šeširićem za parice tercira mu uz - Nekeee pticeeeee nikaaaad ne poleeeteeeeeee (ta im je omiljena, najtužnija)... ja izvučem iz ušiju moju muziku, jer njihovu ne želim da propustim, lica koja ih gledaju i daju pare ili se prave da ih ne vide ne želim da promašim... e ja se za neka od tih lica zamislim, svašta na njima možeš da pročitaš. Možda su srećni.

    Ove moje dve fizionomije su porasle i verovatno promenile liniju ili delatnost, sad se vozaju neke druge, ali se lica onih koji ih posmatraju ne menjaju. Sa fizionomijama ili bez njih u blizini, nose svoje sivilo kroz dan u kojem ih čeka i topao krevet i supa sa rezancima i šampon za kosu i cele cipele. Možda su srećni.
  2. Avatar od  euridika
    Svet je onakav kakvim ga obojiš, zato ne prilazim, zato što sam svesna svoje fizionomije i što se bojim da bih nekoga uvredila ako bih ga pitala kako mu je i da li se muči. Sivilo nosimo sa sobom, opet onako kako smo sagrađeni, neko siromah i srećan, neko sve a ništa, a neki negde između.

    Posmatranje mi jedna od omiljenih delatnosti, i nikada se ne postavljam na nepristojnu distancu od posmatranih, tu smo ja i oni u istom košu sa potpuno istim karakteristikama, malo nam se razlikuju početne vrednosti, ali to nismo mogli da biramo, mogli smo samo da se guramo dalje i zauzimamo pozicije koje trenutno imamo...

    Kada kažem da su možda srećni mislim da to stvarno želim, ne sudim, pitam se, i uvek u glavi ona stara:"A ko si ti da se pitaš?" Pa se opet pitam... Takva mi fizionomija, malo srećna, malo ne
  3. Avatar od  simke
    Užasava me činjenica koliko smo nemoćni i mali pred nepravdama i nedaćama koje vladaju na ovom svetu ...
    naše moći su skoro ništavne,
    mi imamo tako malo da bi nahranili planetu
    toplinom, nežnošću, osmehom, brigom ...
    ali dajemo onoliko koliko možemo,
    delimo sve što se može podeliti,
    pomažemo onoliko koliko se može pomoći ...

    Prva pesma koju sam postavio na ovom forumu je:
    Ljudi Sjenke
  4. Avatar od  euridika
    Nemoćni pred nepravdama i nedaćama koje sami pravimo, vrtimo se u krug sa planetom koja nas još trpi, ali neće dugo.

    Imamo malo za nekoga, za nekog drugog sve, toliko o relativnosti i relevantnosti. Sve zavisi od referentnog sistema u kome se nalazimo, i koliko i zašto nas nešto zanima ili ne, valjda...
  5. Avatar od  alokin74
    ti si jako tuzna. zasto???

    vrati se kuci sto pre.

    pozdravljam te.
  6. Avatar od  euridika
    Ma nisam Samo naiđe ponekada pa otkucam, pa onda prođe. Valja taj papir, tastatura više od mnogo čega... Zapažamo, piskaramo, družimo se, tako nekako...

    Kod kuće sam ja, ovo je sada moja kuća

    Hvala