Ja sam nigde
Autor:
, 23.10.2009 u 22:55 (2664 Pregleda)
Ne sećam se više ničega,zapravo trudim se da sećanje pretvorim u jednu vrstu muzeja malih,izbledelih stvari i smestim ih jednu kutiju od stakla.
Na toj kutiji poznaće se prsti svih onih koji bi da mi pokradu uspomene,razglednice ličnog vremena u jednom sasvim neličnom,neljudskom vremenu.
Ne sećam se više ničega,znam da je tako bolje.
Ja sam jedan emigrant na putu za nigde.Ako sretnete jednu osobu kako prelazi ulicu kao da ova i ne postoji,onda ćete znati koga ste sreli-mene.Kako biste bili sigurni da sam to zaista ja,pozovite me mojim imenom,a ako se ne odazovem,budite uvereni kako je to jer sam to upravo ja,a ne neko drugi.Odavno se ne odazivam na svoje ime,promenilo je mesto boravka i krenulo svojim putem kući koju sam izgubila.
Ja sam nigde.
Negde na rubu svesti o granicama koje me dele od ništavila.
Pomalo još uživam u jeftinoj nostalgiji izvesnih stihova-a onda ih bacim u otpad.
Ja sam nigde.
Molim vas,ne ostavljate pisma za mene.
Ne šaljite mi razglednice,osim ako na njima nisu brodovi,čak i onda kada nemaju oblik broda.
Ja sam nigde i oči su mi umorne.
Ja sam nigde i usne su mi suve.
Ja sam nigde i u savršenom sam skladu sa ljudima oko sebe jer ni oni ne znaju kuda žure.
Ipak,
ako postoji neko ko ide za Nigde,neka mi se javi.
Sačuvaću mu jedno mesto u dvosedu za putovanje do te stanice,do Nigde.