Podeli tugu, kao i srecu... - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

ZOE

Podeli tugu, kao i srecu...

Ocenite unos
Ne znam, da li ce mi posle ovoga iole biti bolje, ali imam neodoljivu zelju da ovo napisem, da podelim s nekim, kao sto sam sa vama delila i radost, i lepe trenutke, i usamljenost... i bili ste tu, strpljivo verni...
...29. septembar, govor S.Zekavice kojim se oprostio od svog najboljeg prijatelja, a od mog brata, a ja u tim trenucima nisam bila u stanju niti sta da slusam, niti sta da cujem. Nekoliko dana kasnije, doneo mi je kopiju...

"Vec koju noc me iz sna trgne secanje na jedno vece. Tada smo se uoci Nebojsinog odlaska na operaciju nasli, kasnije ce se ispostaviti, nazalost poslednji put da otpevamo neke davne pesme iz vremena u kome nismo razmisljali da zivot cine i ovakvi trenuci. No, oni dodju i onda se negde izvuce tvoj listic, a to ne bude loto, nego dijagnoza, i dijagnoza bude presuda, konacna, "drugostepena".
U ovim nasim sivkastim svakodnevicama sto nam lepe cetvrtke na ponedeljke, pa sve manje zivimo, a sve vise zivot otaljavamo, kao retki bljesci ostaju neki lepi trenuci i u njima neki dragi ljudi... poneki miris... pokoja pesma. I kao da je predosecao da nece predugo trajati, Nebojsa je takve trenutke ziveo bez zadrske, punim plucima... da bi ga ona, na kraju, onako mucki izdala.
Neko vreme se necemo vidjati, nesrecni moj prijatelju... Zato sad kreni polako, ruku pod ruku s tisinom... Na tom putu nema putokaza... samo se drzi svetla... I ne osvrci se... Mi cemo te vec stici."

Pitam se, citajuci ovaj tekst, po kozna koji put... opet i opet... koliko je istine u ovim recima i koliko smo svi mi deo nje...
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara