...Za one koji jesen preziru i jedva je cekaju, za one koje jesen ucuti i raspline... - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

flekica

...Za one koji jesen preziru i jedva je cekaju, za one koje jesen ucuti i raspline...

Ocenite unos
Osecam da cutnje nadolaze jesenje...
Optacu popucale rane skorih nadmetanja.
Lece ih ceznjivim listovima zalfije
i potapaju sve zanose leta
setnim kupkama opore zali.
Ne smem dati oduska
svojim tuznim postapanjima
u jarcima zametenim zlatotenim lutalicama.
Svilenaste nejakosti mojih uzivanja pospanih
ova jesen ne sme
lozama vrtoglavim jos vise da obeskraji.
I obelodani.
Niti sme da provodadzijski
zvukom berbe zvonkog vina
obznani neprijateljskim logorima
ogorcena priznanja vrletno praznoga srca...

Osecam...
Gorde dokolice oktobarske objave svestrane
sporog ritma
nece me usreciti.
Poderace one ine nostalgicne koturice
u meni
na hiljade novih.
Srusice nasipe preostalih suzdrzavanja.
Popustice mekusne brane bledunjave
podignute bronzanom rukom
prve jeseni.
Nece izdrzati
kada se bujica umuklih taloga besanosti
namnozi pred toplim pljuskom secanja...

Osecam da cutanja naviru jesenja...
U boji kamilicinih kapi...
Sukna mog sna se trose
duboko u nedrima rasplamsalog neba.
Dan mi preskace zalutale otkucaje srca...

Osecam da cutalastva nadiru jesenja...
Pozanajem to po stamenim silama,
radosnicama,
koje sumnim jecajem isparavaju iz mene.
Pucketaju.
Slutim to pogledom
rasutim po neobuzdanoj tisini
sto miris reske prozracnosti
a slatkocu utihlog sunca ima.
Vec mogu da je smernu osetim,
vatreno-ceznutljivu i sumovitu,
onako cedno nenametljivu,
bez kocopernih
ranih zalazaka
na novembarskoj pucini tuge
sto se osipa ko uzegla prasina
meni na trepavice...

Osecam cutstvovanja jesenjih navale...
Ona dolazi.Mozda...
A mozda sam je se samo beskrajno uzelela,
tugaljiva...
Zasluzila sam samomucenicki, najzad,
da se prepustim slasti potajnoj,
slasti zaturenoj letom,
pokopanoj neumornom noci,
ozloglasenoj slasti jesenje tuge,
tako nemerene, a predivne tako.

Jesen je u meni citav vek od godine
cucala. Kupila se revno snazeci.
I odupirala se uverljivo, trzala se pokatkad,
cekala da konacno se ugleda vani,
da odraz svoj senovit i obao
meni ociglednoscu opravda.
Evo je sada...
Izlazi.Il' stize.Kako bilo...
Naliva se...
Preliva me...

Updated 26.02.2010 at 00:27 by izabelitta

Tagovi: Jesen
Kategorije
Kultura i umetnost , Poezija

Komentara