Za kraj ...
Autor:
, 13.08.2009 u 15:45 (1423 Pregleda)
I opet tuga i ja ...
I opet ples u krug ... do beskraja.
Kasikica srece i more tuge, zar uvek mora tako?
I ovaj ponos sto vucem tezak ko breme sad gusi.
Milion pitanja mi se vrzma po glavi, odgovore ne vidim ili ne znam da citam znakove.
Znao si da me imas na dlanu.
Znao si moje principe,znao si da protiv svega idem, ali protiv sebe, to je vec prica druga ...
Sve si znao i uprskao.
I ne vredi ni taj srceparajuci osmeh, ni to volim te oslikano u ocima, ni proslost, ni buducnost.
U ovom trenutku, sad u delicu, si me razocarao i nista nece biti kao pre.
Kad karika pukne,jednom, puci ce opet ...
Znam sebe, o vrlo dobro.
Kad volim, ja volim onako detinje iskreno,ne trazim nista, a dajem sve ...
Kad sam povredjena, tu je kraj, ne oprastam,ne mogu ... i necu.
Borba je danas gotova, tuga me je savladala u samo nekoliko brzih pokreta, a ti si izgubio.
I juce i danas i sutra ...
Necu da mucim sebe,okrecem novi list, gde nema mesta za tebe.
Stize septembar i ja sam odlucila.
Idem.
Tamo je moj dom,moji preci, nesto moje.
I taj grad bice moj ... nekad.
I snaci cu se, smejacu se nekim novim ljudima, ispracacu neke nove vozove.
Ne trazi i ne zovi me tamo vise nema one lude.
Ni broj isti nije.
Ni ja vise nisam ista.