Ful Mun Ovr D Šumadija Hils
Autor:
, 09.08.2009 u 03:14 (1325 Pregleda)
...rasprostro je svoju srebrnu mrežu...
...ne, mi nikada nećemo biti zajedno.
To je tako, trenutak je bio i prošao, za jedan znam sigurno, drugi naslućujem. Noćas sam je gledao - da li je ona ono što tražim
melem
bič
praporac smeha
otkud znam...šta ja uopšte znam, osim da probam da se zakačim za oblak, tu i tamo...
...elem, mesec je bacio svoju mrežu
nad dinjama, ne toliko vellikim kao u ravnici Vojvodine
ali duplo slađim
nad lubenicama, čije je crveno srce manje od onih vojvođanskih
ali je duplo slađe
nad bagrenjem
i hrastovim šumama
u kojima su nekad živele vile i gremlini
pokoji trol možda
(bar tako kaže legenda
a legendu sam izmislio ja
ovog trenutka
jer ko može da mi zabrani da budem izmišljač legendi
o svojoj zemlji
nad svojom zemljom)
nad potokom koji preskočiš iz koraka a koji žubori
žuborom moga detinjstva
skrivenim znakovima prošlosti
nad visokim jasenovima gde šetaju senke
mojih predaka
jer tu žive
osetim ih ponekad
tačno u trenutku kad mi se zamagle oči i udahnem duboko bez razloga
oni mi šire pluća
i suzu
otkinu
ponekad
nad crvenim krovovima moga sela
ušuškanog u voćnjake
brežuljke
žbunove trnjina
Mesec srebri u očima
takva je noć
srebrna...
...lako je u njoj
voleti
boleti
nedostajati
dozivati
šaputati ...
...najteže je okačiti se za oblak
i pustiti da te nosi
gde god...
...to je najteže.
Kroz svo ovo srebro.