Savannah

Place mi se. Mogla bih redom poslat sve u materinu bez da trepnem dvaput, ali nece iz mene van. Nagomilalo se i samo kap fali da prelije casu, a kise ni 'okle. Kazu da Bog natovari onima koji umiju da nose...
Citaj: magare osta magare.
Utopit cu se veceras u samosazaljenju. Koje li ironije. Takvi mi inace najmanje mirisu...
Vidjeh sebe veceras iz sasma drugog ugla. Nekada slika govori vise od tisucu rijeci i dzaba je, neda se nacrtati osmijeh gdje ga nema niti mozes poraz brojati pod pobijede...Ma ne krivim te ni za sto. Nikoga zapravo ne krivim. Kako ono govore? Sto te ne ubije, ojaca te. Ajme sto se razbacujem veceras zivotnim filozofijama i pametujem. Previse pametujem. Da mi je staviti misli u okvir, da ne gradim od strahova zidove .
Ponekad kada napises slovima ono sto te plasi taj strah izgubi masovne obrise i lakse ga "opipas" i probavis...Bojim se da nisam u stanju zadovoljiti svacije prohtjeve. Eto. Na moju zalost strah je jos uvijek ovdje i pise listu stvari koje me cekaju na dnevnom rasporedu i nedaju mi da pobjegnem...
Ma sve je to PMS. Pred i post i medju krvarenje...