Jedna stranica nepisanog dnevnika - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

ZOE

Jedna stranica nepisanog dnevnika

Ocenite unos
Bila je subota, 13. septembar. Dosla si da se pozdravimo. Nosila si na licu cudan osmeh, i u rukama jos cudnije zamotan paket, koji sam trebala da ponesem sa sobom.
Nismo mnogo govorile, jer kuca je bila puna, a deca su bila, kao i obicno veselo bucna. Pogledi su nam se sretali, i samo ti i ja smo znale koje smo reci izmenjale u toj bucnoj tisini... kao da smo bile potpuno same...
Dani su okracali, ne volis nocu da vozis. Gladamo se... zagrljaj, cvrst i iskren, iskradena suza... Sedas u kola, a kisa pada kao da nikada nece stati. Stojim na kucnom pragu, i gledam kako tvoja kola uz pozdrav sirene polako klize niz moju ulicicu... levi zmigavac... pred tobom je put od oko 110 km, a predamnom onaj isti osmeh, cudan, zabrinut, setan, koji si donela sa sobom i ostavila.
U nasim fajlovima su fotografije, kao podsetnici na nase susrete, kratke i ispunjene. I nisam znala, i nisam ni mislila da ces mi nedostajati tako mnogo.
Zao mi je sto te nisam odvela do svetionika, jer vremena je bilo malo, a kisa nije prestajala da pada. Zao mi je sto te mozda nikada tamo necu odvesti, jer ko zna gde cu biti i ko zna gde ces biti. Ali verujem da cemo se opet sresti, na nekom drugom mestu. Do tada, nosim te u srcu i mislima, nosi me u srcu i mislima...
Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  _baba_
    Bila je subota 13. septembar. Dosla sam da se pozdravimo. Nosila sam na licu cudan osmeh i u rukama jos cudnije zamotan paket. Ostavila sam ti cudan osmeh, odnela si cudan paket, ostali su samo cudni dogadjaji sacuvani u memoriji racunara, podsetnik na jedno cudno i ludo leto tamo negde na kraju sveta.
    Videcemo se ponovo budi sigurna u to