mirka7

Nedjelja i sunce.
Trava ozelenila.
U vazduhu novi zivot
osjetim...
i nestane sva tuga
razmišljam drugačije...
misao dobija svoju kristalno jasnu čistoću...
dok gledam trešnju rascvjetalu...
Koraci postaju nepodnošljivo laki
dok se krećem u susret nečem novom
neznanom...a znanom zapravo samo nemiru u meni...
koji me tjera da ne stajem...da idem...a znam
da je to sve ona pjesma...
nekako s proljeća uvijek meni doluta...
i sve je u pjesmi kazano...