swba

Postoje dani kada se doza neke nostalgije pojavi niodkuda. Ali kad malo bolje pogledam unazad i nije bas da je dosla niodkuda. Srce vodi samo svoj zapisnik i zna tacno kad treba da nas podsjeti na nesto.
Danas je jedan od takvih dana. Dok sam se smarao na poslu nikako mi iz glave nije izlazila blesava druzina koju nadjoh lunjajuci netom. Sjedim sam i pokusavam da se koncentrisem na rad al misli ko zna gdje.
Kako smo samo znali da otpadamo svakodnevno, ubijajuci dokolicu samo tako. Davali smo imena novorodjenim bebama, drzali fige da je test za trudnocu negativan, smisljali podlosti kako da zagorcamo drugima zivot, narucivali med iz Grcke, ugovarali sastanke na nevidjeno i ko zna jos koliko drugih budalastina mi je promaklo iz sjecanja. A bilo je i onih ne tako veselih dana al' uvjek smo bili tu jedni za druge.
Onda pomislim cemu sve te misli odjednom. Nije da ne mislim ja na ekip'cu bar jednom dnevno al nesto je tu danas iskakalo iz normale. Na kraju shvatim da je danas ravno 2 godine da smo ja i ono blesavo stvorenje na metli objelodanili nasu vezu i podjelili radosti sa onima koje volimo.
Narode hvala vam sto ste tu... prava je sreca poznavati vas