Prošlost nas sjeti.. - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

little fairy

Prošlost nas sjeti..

Ocenite unos
Noć je. Vani svijetli ulična rasvjeta i baca svoje žuto svjetlo na ulicu, neočišćenu, prekrivenu snijegom. Snijeg blješti nekim magičnim šljokicama. Daje dojam usnulosti, dojam zagonetnosti.

Poziva van.

Mami.

Vraća me u prošlost. Davnu prošlost bezbrižnog djetinjstva, kad smo mi kikići živjeli za snijeg. Za neočišćeni snijeg na cesti. Netaknuti, utabani, bijeli. Kad smo jurili po njemu, kleli aute što su baš tada morali prolaziti cestom.. Jer smo se tako dobro zabavljali. Imali trke sa sanjkama, sklizali, grudali..

Prošlost.

Kakav televizor, kakav internet. Zimske radosti su bile te koje su nas uveseljavale. Snijeg nam je bio najljepši dar za Božić. Ništa drugo nam nije bilo potrebno. Ništa.

Mi smo znali uživati. Mi smo znali istinsku radost.

Fali mi. O daaaaa, još kako mi fali. Vratiti se malo u svoje doba. Pokazati novoj generaciji da nismo mi bili ti koji su bili zakinuti bez ovih novih tehnoloških otkrića. Pokazati što znači napraviti anđela u snijegu. Pokazati kakvo veselje izaziva pravljenje snijegovića. Naučiti ih kakav snijeg valja. Pokazati drugu stranu Božića.

Dobila sam bila poklon za Božić. Kao nekada davno. Čistu bjelinu.


Nažalost, nisam znala iskoristiti to. Zatrpana poslom i užurbanim načinom života, prošla je ta čistoća. Kasno sam se mrdnula, kasno sam se vratila u prošlost.

Šteta.

Ali znam.. Bit će prilike još. Vjerujem. Čvrsto.


Updated 28.02.2010 at 00:35 by little fairy

Kategorije
Život , Priroda oko nas

Komentara

  1. Avatar od  mirka7
    divno...zbog bjeline...i djetinjstva...i vjeruj
  2. Avatar od  Dusty
    I ja se ponekad sjetim istih tih zimskih radosti. Jako si dobro to opisala. Nije bilo toliko puno tehnologije i novotarija koju bi djecu držala u kući. Vani je bilo prekrasno. Ostajalo se koliko god se moglo, doma se išlo samo jesti i onda natrag na uživanciju.Grudanje, sanjkanje niz brijeg, snjegovići... A danas!? Danas kad vidim snijeg odma mi padne mrak na oči. Treba očistiti prolaz za auto, opasnije je voziti, zastoji. Još ako nemaš garažu pa očisti i auto, ugrij ga.
    Ipak, kad ne moram nikud volim gledati bjelinu, onu rano ujutro kada je preko noći zapadao snijeg i još je posve netaknut. Popodne, kad se vraćamo s posla/faksa vide se stotine malih tragova u snijegu, tragova malih čizmica i sanjki, poneki snjegović i maleni tabori koje su limači napravili u međusobnom grudanju. I samo se nasmijem tada jer me na trenutak vratilo u to zlatno doba. Dobra je slika i kasno navečer kad klinci spavaju a sniježne krpe nemilice padaju dodavajući nov sloj koji polako briše tragove njihove igre.

    Ove godine iskoristio sam snijeg i vratio se na tren u djetinjstvo. Radio sam snjegovića. Naravno, htio sam napraviti ogromnog ali nakon nekog vremena kugla je postala toliko velika da ju nisam više mogao odgurati do mjesta na koje sam htio pa sam usred livade ostavio nikad dovršenog snješka. Ne vjerujem da ga je itko uspio pomaknuti ili uništiti sve dok nije zatoplilo...