Priča zlatnog bora - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Dragan-che

Priča zlatnog bora

Ocenite unos


Zlatibor je jedinstvena i posebna planina, mesto od Boga darovano mnogim blagotetima. Vazduh na planini vekovima unazad sinonim je za zdravlje. Priroda gde se lek može naći na livadi, pašnjaku, u šumi. Mesto gde se voda može popiti sa izvora, a prava poslastica ubrati u šumi. Tako lep, zdrav i poseban, Zlatibor je iznedrio interesantnu i retku vrstu drveta, poseban bor koji predstavlja autohtonu vrstu ove planine.

Davnih dana, dok je zlatiborskim pašnjacima mirisala zova, dok turizma i gostiju na zlatnoj planini nije bilo, u vrletima planinskog sela Murtenica rasli su posebni borovi. Posebni po boji, izgledu, veličini i lepoti. Posebni po tome što su postajali jedino na Zlatiboru i nigde više na celom svetu. Razlikovali su se od običnih borova po zlatnoj boji iglica, koja se savršeno uklapala u zlatno žutu okolinu pašnjaka i livada.

Jedan od najstarijih primeraka ove, veoma retke botaničke vrste, nalazio se u selu Seništa, a njegova starost procenjivana je na preko 200 godina. Krajem XIX i početkom XX veka posećivali su ga i istraživali velikani srpske nauke, dr Josif Pančić, dr Lujo Adamović i botaničar Kosta Urošević.

Na obroncima planine Murtenice, u selu Negbina, 1935. godine, šumarski inženjer Salih Omanović pronašao je dosta mlađi primerak zlatnog bora. Kao izuzetno retka pojava ova specifična vrsta bora vremenom je izazivala sve veću pažnju javnosti, naročito u naučnim krugovima. Kada su zlatnom boru botaničari posvetili zasluženu pažnju, ovaj zlatiborski biser dobio je i svoje posebno latinsko ime Pinus Silvestris Vegeteria Zlatiborica.

Kako se u prošlosti današnja teritorija Zlatibora nazivala potpuno drugačije, zlatni bor odigrao je veoma važnu ulogu u formiranju današnjeg imena planine. Do sredine XX veka ceo prostor današnjeg Zlatibora nosio je naziv Rujno, po cvetu Ruj koji je rastao u ovim prostorima. Već od 1855. godine Rujno izlazi iz zvanične upotrebe, a zamenjuje ga naziv Zlatibor. Ovdašnji stanovnici, naročito oni starije dobi, smatraju da zlatno ime planina duguje upravo jednoj od najlepših vrsta drveta koja raste samo na ovoj planini.

Da su ovi borovi mogli da pričaju, možete li zamisliti kakve bi samo divne priče to bile. Šta bi rekli o božanstvenim zalascima sunca iza zlatiborskih brda. Sigurno bi se pohvalili i lepotom planine kada je obasja prvo jutarnje sunce. Otkrili bi tajnu slatkog šaputanja čobanice, koja sedeći pod zlatnim granama sanjari o voljenom. Ispričali bi priče o doživljajima hajduka koji su se u burna vremen krili u nedrima planine. Zviždali bi na vetru melodiju frulaša i u svakom pokretu grana čuo bi se žubor bistrih potoka.

Danas je priča o zlatnom boru neiscrpna tema celog Zlatibora. Svuda se o zlatnom boru priča, raspredaju se legende i deo je života svakog zlatiborca. Nažalost, stari primerci zlatnog bora odavno su izumrli, ali je pre izumiranja bor uspešno presađen i tako je od nestanka sačuvana ova retka dragocena vrsta. Danas su jedina dva mesta na Zlatiboru gde možete videti zlatni bor dvorište Turističke organizacije Zlatibor i dvorište biblioteke Ljubiša R. Đenić u Čajetini. Iako se razlika u boji četina između običnog i zlatnog bora vidi tokom cele godine, jesen je godišnje doba kada je zlatno žuta boja iglica najviše izražena.

Na svima nama ostaje amanet minulih vremena da se o zlatnom boru staramo na najbolji način i da ga sačuvamo od nemilosrdne sudbine izumiranja koja je pogodila brojne biljne vrste. A ako ste pravi ljubitelj Zlatibora i želite da priču zlatne planine udahnete punim plućima, zašto se ne otisnete na autentičan izlet i šetnju pašnjacima i livadama u potrazi za zlatnim borom. Nikad se ne zna, možda baš vi pronađete još neki.

Komentara