'03. - Tribina "Crkva i savremene bolesti" nastavak II - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

'03. - Tribina "Crkva i savremene bolesti" nastavak II

Ocenite unos
Segmenti izlaganja dr Zorana Popadića, medikalnog onkologa

Grehom čovek je razlomio i sekularizovao svoje biće, izazvao kvar na svim nivoima očitovanja. U trenutku kad je zagrizao plod sa drveta spoznanja Dobra i Zla čovek je počeo da broji svodeći svet na ljudsku, korumpiranu meru. Broj je imenovanje praslike, ideje stvaraoca, on otkriva relaciju ospoljenog spram Jedan. Progresija brojeva je obnažanje Božanskih energija, Božjeg stvaranja. U činu ljudskog stvaranja nastaje surogat-svet u kome su pojave obeležene brojem, odnosno kvantitetom i kvalitetom odnošenja spram pseudotvorca.
Istupiti iz istorije moguće je u središtu čovekove egzistencije. Kvarnost ispoljena u sferama duha očitovana kao greh, razlomila je sliku u centru čovekovog postojanja. Kvarnost na nivou duše očituje se kao neznavilo, ludilo, u sferi telesnog kao bolest. Ali, ispravljanje kvara moguće je samo u tački u kojoj se lom zbio i projektovao na čitavo bitije. Ako sam u centar svoje imaginacije, životne mašte, a životni milje nastaje po slici koja se ovde ugnjezdi, smestio ma šta drugo osim lica Hrista, ljubavi Božije, Sofije, onda sam zatamnio svoje postojanje i patim, jer sam grešan, nisam budan i bolestan sam. Centar imaginacije prihvata u sebe sliku i plan spasenja tek pošto se izvrši očišćenje životne mašte, da bi se u činu iskupljenja tu smestila ikona Božija. Post je čin čišćenja. Post je egzorcizam. Žrtvovati strasti, odagnati demone koji žele da zagospodare i projektuju svoju moć na planu života. Obrvan strastima čovek ne vidi drugo sušto kao samosvojno i neponovljivo, već popredmećuje ljude pretvarajući ih u marionete u igri slavoljublja, vlastoljublja i koristoljublja. Zato je post neophodan čin. Nazivam to „Operacija ogledalom“. Strasti se dovode pred svoje suprotnosti i svako svojstvo nađe svoju meru., odnosno mesto u poretku ostvarivanja spasenja. Operacija ogledalom zove se pokajanje. Na prečistom oltaru žrtvovanih strasti čovek je pripravan za poistovećenje. U ponovnom obretanju radosti u osvešćenju duhovnog iskustva sagledavamo da je smisao bitija u osećanju njegove punoće i savršenosti.

nastaviće se

Komentara