Surogat-svet - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Tišina

Surogat-svet

Ocenite unos
Previše pijani pijanista. Iscenirani Betoven. Ali, užitak je pratiti zalaganje muzičara i igru instrumenata. Ta muzika je tek na mahove isključiva, zaglušujuća, čulaosvajajuća. Inače, skromno se povuče u treptavu, inspirativnu pozadinu čovečjeg razmišljanja. I vazda se ima utisak da u koncertnoj dvorani pored vas sedi gospođa koja naokolo diskretno pogledava lica, mašući pri tom glavom u hvatanju nečega što liči na iskrivljen odjek ritma sa scene. Klimatanje glavom podseća na dobro uvežbanu, rutinski izvedenu ulogu. Iza vas neko zašušti, nestrpljivo odmotavajući bombonu. Klavirski solo izveden sa strasnom izveštačenošću koja utuli svaku pomisao o čednosti, provocira da se počešete iza uva. Ali, treba ostati miran da sopstveno grebuckanje ne zagluši tarenje čarape o čarapu dok susetka premešta nogu s noge. Najednom, svi se trgnu i počnu da plješću. Valjda iz navike.
To je scenario doživljaja pri prvom susretu s ovim krajem. A kad se ovde vraćate nakon dužeg odsustvovanja, utrobu zaposedne grčenje, ali ... nije to bolno, više je osećaj gladi, kao sećanje na čudnovat susret s nepoznatom devojkom čiji lik vam dohodi u snove, dok u zapećku noći stojiš sam, ranjiv, otvoren tihim brujanjem sete u grudima, daleko od ljudi, stvari, daleko od nametljivog grada. One koji su ovde rođeni pohodi čežnja nalik onoj za majčinim grudima i mirisom njenih jedrih bedara, koja je nalazila oduška skrivena ranim godinama. Žeđ za poznatim nebom, zidovima, uglovima, gradskim budžacima, prozorima detinjstva. Odmotava se klupko duše u povratku svom začetku i čovek za trenutak nađe svoje oči.
Nekad je opštiti sa smederevskim pejsažem bilo kao slušati duhovnu muziku u vizantijskoj tradiciji. U antifonom pojanju, tvrđava, oglašavajući se iz jedne, a crkva iz druge pevnice, predvođeni Dunavom domestikom (horovođom), kao isokrat držali su ison ili osnovnu notu, dok su vinogradi kao protopsalt (glavni pojac) izvodili glavnu melodijsku liniju. Bilo je to bogoljubivo, monofono pevanje nezapamćene dubine i snage, bez razmetanja i neiskrenosti. O tome govore melodije Kir Stefana Srbina koji je verovatno ovde živovao i stvarao (XV vek) melodije za jedan glas. One danas otkrivaju lik tadašnjeg kraja. Zapadna je crkva uvodeći polifono pevanje i upotrebu instrumenata u crkvenu muziku, razorila njenu suštinu i svetost, opovršnila je izvodeći je iz srca u gonake svetoljublja, lakoumlja i gordosti. A šta znači gorditi se do li odagnati dušu s visinskih pašnjaka celomudrenosti u torove strasti.
Tzv. napredak, pohlepa, zavist, iskrčili su vinograde. Lice Smedereva naruženo je ožiljcima od vrelog gvožđa. Predeo, uzoholio se gordeljivac, peva polifone melodije jedva još slaveći velikog Tvorca. To su glasovi u slavu sveta čovečjeg. "Poznanje je pored iskušenja". U trenutku kad je zagrizao plod s drveta spoznanja čovek je počeo da broji svodeći svet na ljudsku, korumpiranu meru. Broj je imenovanje praslike, ideje stvaraoca, on otkriva relaciju ospoljenog spram Jedan. Progresija brojeva je kazivanje o povratku u Jedan, ona je obnažanje Božjeg stvaranja, govor praslika na limbusu života. U činu ljudskog stvaranja nastaje surogat-svet u kome su pojave obeležene brojem, odnosno kvantitetom i kvalitetom odnošenja spram pseudo-tvorca, spram čoveka.
Patvorina ne prihvata odgovornost za svoje delanje, ili nedelanje. Čovek koji živi ne samo okružen već pastišom i osvojen, sam postaje bezličan, neodgovoran, uvek neko drugi biva kriv za sopstvene pogreške. Zajednica se gubi i pretvara u bezličnu masu. Caruje nadmenost, obezbožena, pusta lucidnost. Krivotvorina je nečasna jer ne proishodi iz Boga, već iz sujete, samodopadanja razuma.

iz knjige "Mal-normal", Zosim Popac

Komentara