Noćna mora zvana banka (part three) - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Necromancer

Noćna mora zvana banka (part three)

Ocenite unos
Sajt je rastao, morao sam da menjam server. Sačekam da mi stigne ček, odem da ga unovčim, sve prođe bez problema, osim što mi je gospođa na šalteru bila izuzetno antipatična i odbojna. Mislim da su osećanja bila obostrana. Deo odmah uplatim na karticu, deo zadržim kod sebe.

Vratim se kući, krenem da tražim gde da parkiram sajt, nađem neke ok, razmenimo par mailova, reko to je to. Odem da naručim, kartica odbijena. Pokušam ponovo, svaki put odbijena. Kontaktiram ih, objasnim u čemu je problem, kažu da ne mogu ništa da mi pomognu, nego da se konsultujem sa svojom bankom. A pod nogama gori, server na izdisaju, članovi nervozni, raspad sistema. Ulećem u banku, prvi slobodan šalter, a sa druge strane gospođa sa početka priče.



- Dobar dan, izvolite.

- Dobar dan. Pokušao sam da obavim online transakciju, kartica mi je odbijena, jer sumnjaju da je lažna.

- Tu vam ja ne mogu pomoći, možete da nazovete Visa podršku u Beograd.

- Izvinite, karticu sam uzeo kod vas, prema tome vi zovite Beograd, jer sam ugovor sklopio sa vama, a ne sa njima.

- Žao mi je, zovite Beograd.

(Onaj osećaj kada želiš da preskočiš pult i zadaviš je!)

Nazovem podršku, kažu nije do njih ništa, kartica je ispravna, to što kod nekih ne može da prođe, imaju visok nivo zaštite. Izgubih ja tu jedno sat vremena, pošaljem ovima mail, kažu da ne mogu da menjaju nivo zaštite, već da mogu da im uplatim offline. Šta da se radi, prepišem podatke i nazad u banku kod iste gospođe.

- Dobar dan, ovo su podaci, treba da uplatim neki novac u Ameriku.

- Ti podaci treba da budu odštampani, a ne pisani rukom, jer to ide u arhivu.

- Pa prepišite ih pobogu, ima 5 redova!

- To nije moj posao.

Ne znam kako sam se suzdržao da ne napravim veću scenu od dubokog uzdaha i škripanja zubima.

Treći put napuštam banku, odlazim da prekucam i odštampam. Telefon ne prestaje da zvoni, svi se iscimali da mi pomognu i nađu karticu, opšti haos.

Vraćam se sa papirom, a u banci red kao da se deli novac. Čekam i čekam i odlepio od čekanja, krećem da molim ljude da me puste preko reda. Neki me pustili, neki ne, stižem konačno na red, naravno kod gospođe.

- Evo izvolite, da li je sada u redu?

- Nije. Gurate se tu preko reda, vidite kakvu ste gužvu napravili.

- Ama ženo ne guram se, pustili me ljudi, ajde da završimo sa ovim, gori mi pod nogama.

- Nemojte da mi unosite nervozu, dajte mi novac i podatke.

- Evo izvolite.

I čujem je kako gunđa.

- Podiže, pa uplaćuje, ne zna ni šta hoće, samo mi oduzima vreme....

I kreće detaljno proveravanje svake novčanice, zapisivanje serijskog broja, a ko uz onu stvar, novčanice od 10$. I to tako traje...

- Niste bili tako temeljni u pregledu pre dva sata kada ste mi ih davali, da ne mislite možda da su se u međuvremenu profalsifikovale? Pobogu dajem vam iste one novčanice, šta ih toliko zagledate, nisu u pitanju milioni dolara!

- To je moja dužnost, prestanite da budete nervozni i ponašajte se pristojno.

Nakon nikoliko nivoa provere, konačno se pokrene. Kreće da kuca sa jednim prstom, više nabada nego što kuca i to traje i traje i traaaaaaje, a meni nije dooooobro. Kada je konačno završila i uzela mi pare, daje mi papir da potpišem, a uplata već prošla. Uzimam papir, gledam i ne verujem.

Kao država je navedeno United States of Amrica. Grad Oklakoma. Naziv banke takođe pogrešan. Račun nisam ni stigao da pogledam, jer je roletna učinila svoje.

- Gospođo, da li ste vi normalni?

- Molim?

- Pitam vas da li ste normalni. Dao sam vam papir sa krupno odštampanim podacima koje samo treba da prepišete, bez da koristite sive ćelije, a vi ni to ne umete da uradite?

- Slušajte gospodine, dosta mi je vas je za danas, niste vi jedini na svetu, nervozni ste, napravili ste gužvu, nezadovoljni ste i samo nešto zakerate.

- Pod 1 - nervozan sam jer imate usranu karticu koju stranci tumače kao falisifikat, pod 2 - gužvu ste napravili vi jer ste usporeni i smotani i nesposobni, pod 3 - nezadovoljan sam ovakvom uslogom i vašim neprofesionalnim ponašanjem i pod 4 - vaša nepismenost nije zakeranje. Da li ste vi svesni da Amrica nije isto što i America. Majka mi je računovođa, ako šta znam, znam da ako se pogreši jedno slovo u nazivu ulice preduzeća, to više nije isto preduzeće, a vi ste pogrešili i državu i grad i jebeni naziv banke. Smem da se kladim da ste pogrešili i broj računa i ne budu li pare na ispravnom računu u roku od odmah, tužiću vas za napravljenu štetu!

Žena ustaje sa stolice, naslanja se na pult i kreće da vrišti na mene!

- KAKO VAS NIJE SRAMOTA DA STE TOLIKO NEVASPITANI, MARŠ NAPOLJE!

Druga roletna mi pada na oči.

- Da se nosiš ti u tri pizde materine i bolje je biti nevaspitan, nego glup i nepismen! Sada mi zovi svog šefa, jer tebe više neću da gledam i da mu pokažem kakve idiote je zaposlio.

U tom momentu počinje da plače i da me psuje. Gledam i ne verujem. Polovina ljudi u banci popadali od smeha, druga polovina ujeda od nervoze. I ne znam šta da radim. Stoji pored pulta, plače, mumla nešto, reko od ovoga nema leba, krenem da uzmem papir koji mi je dala da potpišem i da nosim kod šefa, ona mi ga otima iz ruke, cepa i odlazi u nepoznatom pravcu. Ja u šoku. Nakon par minuta pojavljuje se neka osoba koja je sredila transakciju i koju sam nakon toga zamolio da mi ugasi račune. Prilikom gašenja računa pitali su me i za razlog, samo sam im rekao da napišu ime i prezime dotične gospođe.

I pređem u OTP. Da ne ureknem, svaki put je plaćanje prolazilo, jedino što kod njih ne unovčavam ček, jer im je provizija bezobrazno visoka i ček se proverava dva meseca. Ček unovčavam u Komercijalnoj i onda idem u OTP.

Komentara

  1. Avatar od  alsindjic
    Da,evo citajuci tekst,sav se stresam.
    Skoro uvek kad odem u banku,imam neko sranje.(izvinjavam se na izrazu)uzas.
  2. Avatar od  nenad.bds
    Nepravda!
    (Mislim prema bankama, nisu one najgore - velika je konkurencija gde će te više živaca izgubiti!.)
  3. Avatar od  Zblj
    Zabavno i poucno.Svaka cast