Djeca nas mijenjaju na bolje - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

little fairy

Djeca nas mijenjaju na bolje

Ocenite unos
Uvijek sam bila samoj sebi najvažnija. Moja guza da se prva namiri a onda sve ostale. Takvo stajalište sam imala i što se slastica tiče. Jaoj.. Koji sam ja sladokusac, to je neviđeno! Sjećam se kako sam znala minutama stajati ispred polica u trgovini razmišljajući koju samo čokoladu da uzmem. Ja sam jednostavno imala potrebu za slatkim i ona me potjerala u trgovinu, a to što nisam znala što bih točno to mi je bilo najmanje važno. Nekako si mislim da me je i sam pogled na slastice hranio srećom, veseljem..

A tada.. Tada se moj život preokrenuo dolaskom jedne male pičaberice - moje kćerkice. Moj gugić je ispao veći obožavatelj slastica od mene. Preko noći se tako preokrenulo sve. Ono što je nekad bilo samo moje sada je postalo prvo njeno pa onda moje ali da definiramo to ljepše - postalo je naše. Neću zaboraviti jednu situaciju kad sam otvorila čokoladu i uzela jednu kockicu. Kako sam bila u nekom poslu, nisam obračala pažnju kojom brzinom ta čokolada nestaje njenom zaslugom.. Nakon desetak minuta - paf. Ostali su samo prstići umrljani čokoladom i mali krivac sa veselim sjajem u očima. Kako se ljutiti na obožavano biće? Ma njoj bih sve dala!

I dan danas znamo nas dvije zaigrati igru.. Igru pogađanja 'Ima li mama čokolade?'. Kako sam, rekla sam već, veliki ljubitelj slastica, tako uvijek imam nešto slatko pored sebe, doma ili na poslu. Pa čak i na kavu kad idem u mojoj torbi viri čokolada te sam po tome i poznata svojim prijateljicama. Ali da nastavim.. Znamo se, dakle, zaigrati..

- 'Mama, imaš li što slatkog?', pita moja malecka - još mi zvoni u ušima ta rečenica

- 'Hm.. Mislim da nemam.', odgovorim ja i šeretski ju pogledam

- 'Nemaš? Ma ajde da vidimo!', prihvati mala igru

Hop, hop, tup. Popenje se mala na stolicu i na radni stol i zaviri na regal na drugu policu..

- 'A-ha! A što je ovo???!', uzvikne mala te, sa osmijehom od uha do uha jer je pronašla naše blago, siđe prpošno sa stolice i pojuri meni sa dragocjenim blagom u ručicama.

Uvijek isti scenarij se ponavlja ali sa sretnim završetkom - osmijehom na njezinom licu ali i na mojem.

Lijepo je biti - mama.
Kategorije
Porodica , Život

Komentara