Nezavisnost ovisnosti - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

izabelitta

Nezavisnost ovisnosti

Ocenite unos
Bila je muzika i imala različite oči. Pank u levom, džez u desnom. Smrt za ovejane rokere nosila je u ušima. AC na jednoj, DC na drugoj minđuši.
Kad bi joj neko dospeo do grudi, mogao je iznutra čuti drhtavo uzbuđenje Libertanga.
Mnogi su proprsnuli od te energije, i pre nego što im je u uho šapnula: the best is yet to come.

Otpevaj mi temu Šostakovičevog Valcera br. 2, pre nego što uđeš, molila je svakog zadihanog nesluhistu nad sobom, i potom se razočarano izvlačila iz postelje. Mrzela je sve njihove zblanute izraze, izgovore, ljutnju, preklinjanja. Odlazila bez reči. Na oči stavljala lenonke, na uši slušalice pune Dilana.
Iz svakog stana je izlazila hodajući unazad. Kao da se vraća kroz film. Kao da se premotava na početak koji je svaki put bio sve dalji. Povređivala se. Ali stizala. Lečila uz Melody. Gardot. Ta riba je znala kako se ustaje.

Prepoznala ga je slučajno. U supermarketu. Kada je muzika krenula sa razglasa, reagovalo je celo njegovo telo. Refleksno. Neverovatno spremno za taj kliz. Diskretno se zanjihao, glavom klimnuo pesmi u znak prepoznavanja, i izveo stavljanje paradajza u kesu kao davno uvežbanu koreografiju. Nije odolela. Prišla mu je i uhvatila ritam. Pogledao je sa zanimanjem i nasmešio se. Poklonio joj je paradajz. Prihvatila ga je pažljivo kao da je lomljiv. Retka sorta. Endem sudbinske naklonosti.
Igrali su. Igrali su se...

On:
Yeah o yeah you seen me walk
On burning bridges
Yeah o yeah you seen me fall
In love with witches...

Ona:
And you know my head is held
Inside by stitches
Yet you know I did survive
All of your lovely sieges...

Oči su im razmenile lelujava krešenda. Andante romanissimo: vatra, točak, gitara i vino. Misli im se oparalelile u tercama, kao dve čerge s istim vašarom na cilju, na kojem se sreća zarađuje pijano opevanim bolom. Opaljivanje harmonije u čelo, baby..., zaustila je da kaže, ali...
Ljubavi, uzela sam pileća krilca, još nam treba pavlaka, pa da idemo, zacvrkutala je mlada žena ulazeći u reski falš. Njima. Celoj situaciji.
On je prihvatio kolica, uhvatio ženicu pod ruku i krenuo. Usput je sa police uzeo flašu viskija, okrenuo se, i tužno rekao: Alkohol.

Zažmurila je. Ostatak pesme je provela u tom instant mraku, nesvesno gnječeći paradajz u ruci. Pomislila je kako bi bilo kad bi Gogol Bordello izveo Ne Me Quitte Pas, u ritmu dvojke. Hajdemo nazad, prošaputala je svojim kaubojkama, po kojima su se male crvene semenke suzno blistavile. Klizile lagano. Ravno do dna.
Pogledom punim mržnje je potražila zvučnik s kojeg je dopirao instrumental I Will Survive i poželela da ga udavi.



Updated 13.10.2010 at 13:02 by izabelitta

Kategorije
Nekategorizovano

Komentara

  1. Avatar od  euridika
    Divno, životno, realno, slušala sam nju i njega i nju uz njega i potajno se nadala da se neće završiti ovako. Ali samo ovako jeste život, na marginama uglavnom. Sve dok se sanja i libertanguje, može se.