Kakav poraz... - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Persefona

Kakav poraz...

Ocenite unos
'Uh,al,je ovo zamrseno,zar ne''?Poraz,pa jos ...trijumfalan...bas zbrkano,ali dobro-objasnjivo!
U prvom momentu ,cini se, da su i pobeda i poraz lice i nalicje jedne te iste medalje,i da su jedno drugom neophodni,kako bi imali smisla.
Medjutim,zivot ih stalno demantuje jer i jedni bez drugih cesto opstaju.A,da postoje trijumfalni porazi,istina je !

Antoan de Sent Egziperi...:''Poraz,to je osecanje zamora,nekoherentnosti,dosade'',napisao je ,''a,iznad svega -uzaludnosti.''

(31. jula 1944. godine Antoan de Sent Egziperi, francuski pisac i pilot, vinuo se ka nebu po poslednji put da bi se stopio sa zvezdama koje je toliko voleo. Autor Malog princa" nestao je isto onako kao što je i živeo: misteriozno, burno, pokušavajući da otkrije Smisao života" pomoću Vetra, peska i zvezda".)

http://www.creemaginet.com/sajt/anto...eri-biografija

Gotovo svaki trenutak poraza bi se zaista mogao opisati osecanjima,o kojima govori Antoan, sem kad je ''poraz slavan''...

''Vise bih voleo casno da izgubim'',kaze jedan Sofokleov junak,'',nego da dobijem na prevaru''...

Istinu zbori ovaj mucenik,istinu koja i danas, vazi(mada sve manje..ljudi pokusava da sve pretoci u pobedu ,ne birajuci sredstva,makar to nekoga i ''zivota stajalo'')

Covek,ipak,najteza razocaranja dozivljava onda ,kada mu je pobeda bila nadomak ruke, i to jeste zaista,jako mucno stanje,a,narocito u zavisnosti o tezine koju je ''nada'' nosila na svojim plecima...
Znaci,pokusati,a ne uspeti ''za mrvicu'',teze je nego uopste ne pokusavati!(seti te se mnostva primera u vasim zivotima ,jos iz detinjstva...)

Ali u onom momentu kada shvatimo da smo ipak ucestvovali ,razumecemo da postoje razne vrste pobeda ,i da su najupecatljivije bas te, koje su nam izmakle...

Svako od nas u svom dovrsenom ili nedovrsenom karakteru,odslikava ono sto tokom zivota zeli i tezi da bude ,a oplemenjuju ga upravo nasi pokusaji,a ne samo nasi uspesi...

Oni,pa jos i rizici uz njih ,nastaju kao onaj neophodni,i propusteni edukativni stimulans koji su nasi roditelji mozda neznanjem,ili slucajno propustili,a sve u cilju ostvarenja nasih ciljeva i zamisli...

Iz Sofoklove tragedije:''Ako propustis prijateljima,izvojevao si pobedu''!

Mogucnost i nacin da shvatimo ko su nam prijatelji,i da li ih uopste imamo!
Ideja dobrih poraza-oni iz kojih ucimo ili dajemo ili dopustamo boljem da nadjaca-veoma je vazna.

Evo Spinoze:''Oruzje nikada ne moze da nadvlada um,vec samo velikodusnost i ljubav...ako dopustite da vas one nadvladaju,to je velika pobeda sama po sebi,jer je odgovor na ono sto je najbolje.''

Uvideti da je neki argument ispravan i prikloniti mu se,ili razumeti da je tudj cilj pravedan i ukloniti se s puta,takodje je trijumfalan poraz.

Grejling veli da ,poraz uvek predstavlja priliku cak i onda,kao sto se to precesto desava,kada losa ideja nadvlada onu zaista bolju.

U takvim slucajevima zaista je tesko podneti poraz,kao i neuspeh koji se moze pripisati obicnoj kosmickoj nepravdi,kada je coveku uskracena izuzetna prilika zbog nekog nepovratnog udarca koji nema nikakve veze sa njegovim naporima-kao sto su bolest ili gubitak,rat ili ekonomski krah.

Medjutim,nista se ne desava,a da nema neku pouku ili da ne otvara nove puteve ka buducnosti.

Znamo mi,da su najteze lekcije obicno najbolje,mada je potrebna hrabrost da to priznamo!

Postoje ljudi koji zaista tokom svog zivotnog puta prosto lete iz poraza u poraz,ali zaista i tada po nekom Bozijem,ali i kosmickom pravilu, i po pravilu svega sto ''mrda'' na ovoj planeti,po zakonitostima postojanja i egzistencijalnim pravilima ,je nuzno da shvate da se taj ciklus negde i nekada ''mora''prekinuti(zavisi,sta je za koga poraz,sta pobeda...cesta je zbrkanost tih situacija)...

Neophodna je i nuzna prijemcivost , proverena saznanjem, utemeljena misao koja upucuje na to ,da je jedini pravi poraz-dopustiti da nas neuspeh svlada...

A,mi to nikako necemo i ne zelimo..i uvek ono..zavisi sta je za koga poraz...(Imala sam pacijenta koji je dolazio sa pricom da se oseca porazeno jer mu se neka,po redu, peta devojka iz drustva ''nije dala''...mada se potrudio odmah da kompenzuje taj osecaj tvrdnjama o ''donzuanizmu''lane...koji naravno racional.kao pobedu...ne videci na vrhu lestvice ''maticu poraza''njegovog zivotnog puta..i ne videci emocionalnu provaliju nad kojom se nadvio...jer sve do tog momenta ,on je sebe video kao velikog,uspesnog, ''maco decka''...)..

Updated 28.09.2010 at 23:48 by dankaBg

Kategorije
Društvo oko nas , Filozofija

Komentara