Они које је свет преварио.....АРХИМАН ДРИТ. .. - Blog - VojvodinaCafe Forum
Pogledaj RSS Feed

Persefona

Они које је свет преварио.....АРХИМАН ДРИТ. ..

Rating: 6 votes, 2.33 average.
The English poet Thomas Chatterton was a mere 17 years old when he died in 1770 as a result of arsenic poisoning. Though he has come to be regarded as something of a patron saint to the cause of teenage suicide prevention, it will never be known if his death was an intentional suicide or the result of self-medicating to cure a venerial disease. Chatterton was the primary poet of the 18th-century Gothic literary revival, and had a great influence on the Romantic Movement. He became notorious as a result of a hoax in which he convinced many of his contemporaries, including Horace Walpole, of the authenticity of a number of forged poems supposedly written by a 15th Century monk whose existence Chatterton had invented.

Најтрагичнији облик смрти је самоубиство. Самоубица сам брише себе из живих. Међутим, ни мртви не желе да га приме. Раније самоубице нису биле сахрањиване на гробљима, њихове гробове није осењивао крст, на надгробном камену нису паљене свеће. У стара времена самоубице су сахрањиване негде поред пута, далеко од људских станишта као да су их људи терали од себе као губавце.

Шта приморава самоубицу на то да оде из живота, као што се излази на капију туђе куће? Шта приморава човека да тражи слободу у смрти као што сужањ тражи слободу од окова? Због чега живот за њега постаје неиздрживо и безизлазно мучење? Узрока и повода има много, али ако је свако самоубиство злокобна песма душе отпевана ђаволу сва она су прожета и обједињена једним лајт-мотивом који пролази, као јецај кроз ову осуђену гомилу, фантазмагорију болом изобличених лица, мрачну симфонију људских душа, кроз овај црни реквијем очајања, овај лајт-мотив је губитак наде.

Човек је поистоветио себе са земљом, осим овог живота он не види ништа, жели срећу, али среће нема, свет није у стању да му да оно што ни сам нема. Човек може да нађе срећу само у ономе што је сродно његовој души, а његова душа није од земље, већ је од неба. Његова машта и страсти стварају илузију постојања, али се она руши, сусревши се с реалношћу. Овај констраст између умишљеног и стварног, који човек доживљава као рушење свих нада, као обману, као трагикомедију, чији лик је он постао, претвара се у његовој души у убеђеност у то да је живот лаж и грумен боли, а вечност - зјапећа празнина.

Прича се да шкорпион кад бива ухваћен удара отровним репом себе у главу како би се избавио од непријатеља и сопствени отров пушта у себе самог. Тако и самоубица жели да побегне од противречности и страдања, од разочарења и срамоте, од обмане и душевне боли у исто тако илузорну, као што је био његов ранији живот, метафизичку празнину. За њега живот и смрт мењају места: он исто толико жуди за тим да умре као што други желе да живе. Среће у овом животу нема, али метафизичке празнине - црне провалије у којој би се гасили осећање и свест, у којој би се човек растворио претварајући се ни у шта - такође нема и човек прелази у област оног мрачног и богоборног духа, кроз који је смрт дошла на земљу.

У самоубиству могу да присуствују два фактора: или неверовање у Бога или мржња према Богу - треће није могуће. Или самоубица сматра да је живот случајност, искра која се сама пали у мртвом простору космоса, или ако пак верује у Творца овог света, Њега сматра виновником зла. Зато је самоубиство апсолутно одрицање од Бога.

У човеку живи грех: то је наказно чудовиште које обитава у дубини његове душе. Међутим, човек као образ Божји тежи ка лепоти. Страсти му цртају грех у замамном обличју, али затим наступа горко унутрашње прозрење. Оно што му је изгледало предивно управо пред његовим очима постаје наказно, ружно. То је конфликт скривен у души, који човек стално доживљава. Ако нема стимуланса да се бори с грехом и страстима, човек не зна за друго унутрашње стање осим смењивања преваре и разочарења, насладе и празнине, привида среће и његовог нестанка. Карактеристично је то да знатан део самоубица управо међу људима који су опевали земаљску лепоту, који су јој служили као свом идолу, који су у њој тражили срећу. Кумир је глинена или камена статуа покривена позлатом: он блиста из даљине, а од честих додира позлата спада с њега. Можда је због тога највише самоубица међу алкохоличарима и песницима.

Песници су гурмани земаљске лепоте. Они не да се просто препуштају страстима: страсти су извор њиховог наданућа, боје њихове палете; они желе да искусе све страсти, да их виде у свим нијансама и тоновима како би их оваплотили у својим стиховима. Песници су у души пагани, оно што припада Богу они приписују свету и човеку, зато се у њиховом срцима спаја чежња за идеалом и незадржива тежња ка греху коју они украшавају као мртвачки сандук златним брокатом.

У поезији се сједињују два начела: реч и музика, као имитација музике служе рима и ритам. Кад слушамо музику наш ум је неактиван, он као да замире, прелази у пасивно стање. Човек не може да доживи музику на нивоу свести, она делује на оне дубоке струне људске душе који приморавају емоције и страсти да звуче. Музика више од било које друге уметности овладава човековом душом и паралише његову личну вољу. Ако ум и воља делују човек престаје да слуша и осећа музику. Хармонија ритма обузима човека, очарава га и он доживљава стихове будући погружен уз помоћ њихове музике у стање некакве хипнозе, доживљава словесно ткиво поезије кроз танане асоцијативне везе које се налазе у области чула.

Поезија гаси дух (разуме се, говоримо о световној поезији), али чини осећања тананима и пластичнима. Због тога трагичност живота - смењивање душевних полета и падова песници могу да доживљавају веома болно. Хајне је писао:


Међутим, ево, иако сам збацио ове рите,

Иако нема позоришне старудије,

До сада ме још боли срце,

Као да играм драму!



И оно што сам вештачким болом сматрао,

Показало се као бол живи, -

О Боже! Ја сам смртно рањен, играо,

Гладијаторову смрт представљајући!



Бодлер је себе поредио с Икаром који је пао на земљу. Живот без Бога се претвара у апсолутну превару. Они који служе овој превари постају њене жртве. Повремено као пијаница који се пробудио у блату, они виде да су страсти замка за душу и осећају пакао у себи. Међутим, немају куд да беже. Небо је за њих затворено. Они виде само облаке, који пливају по плаветнилу, - хладне сенке далеког неба, и због тога се пут пред њима раздваја, као на раскрсници: или да поново иду у свет ранијих страсти и илузија, или у небиће, где човек жели да се избави пре свега од самог себе.

Многи песници су живот завршили самоубиством. Још већи број је покушавао да то учини. И готово код свих повремено у стиховима звучи права чежња за смрћу. Самоубиство песника је последица одбацивања Бога и опијања земаљском лепотом. Песници су као винари наливали врели напитак страсти у златне пехаре и кристалне чаше филигранских стихова, али су затим осећали да је њихов укус - прљавштина из септичке јаме. Шта им је преостајало? Да мрзе Бога, и још... да очарано гледају облаке који као острва из бајке плутају по преврнутом океану изнад земље.

Из гробова самоубица се откида црни пламен проклињања Бога, Који их је створио и света који их је преварио, то је молитва ђаволу. Изнад гробова самоубица је вечита ноћ. Од ових страшних гробова допире хладноћа, тако понекад као да ледена рука стеже срце човеку који се одједном нашао на самој ивици дубоке провалије без дна.

Updated 21.08.2010 at 20:41 by dankaBg

Kategorije
Društvo oko nas , Filozofija

Komentara

  1. Avatar od  tetkaD
    citat
    "Живот без Бога се претвара у апсолутну превару. Они који служе овој превари постају њене жртве. Повремено као пијаница који се пробудио у блату, они виде да су страсти замка за душу и осећају пакао у себи. Међутим, немају куд да беже. Небо је за њих затворено. Они виде само облаке, који пливају по плаветнилу, - хладне сенке далеког неба, и због тога се пут пред њима раздваја, као на раскрсници: или да поново иду у свет ранијих страсти и илузија, или у небиће, где човек жели да се избави пре свега од самог себе"
    Moradoh ovo citirati i reći da je za mene a verujem mnoge ,ili bolje reći ceo svet samoubica još nedefinisana reč.
    No ovo što si ti pisala je bilo neko drugo vreme.A sada je suprotno ni Sveštenik nema pravo da sahrani sirotana(da li je sirotan),,opet dilema i sa koje god tačke i koje god naučne pretpostavke kreneš ostaje bez Božijih reči.
    Samoubice različitih profila:,bogatih,boema,siromašnih,naučnika,lekara, ma svih profesija svako ima pravo na samoubistvo.
    Da,i jesu li hrabri ili sebični što ostavljaju iza sebe druge da se pate,njih nema i nije ih briga za ostale.
    A ja uvek imam običaj da kažem treba pružiti mali prst životu i izboriti se.
    Znam da sam otišla u opsajd,reći ćeš mi da sam malko pogrešila ,zato nastavi sa pričom o samoubistvu,velika je to zagonetka.
    Naravno o modernom samoubistvu,verovanju ili neverovanju u Boga.

    I njih je na neki način svet prevario.Neostavljaj prazninu jako sam znatiželjna,uvek me je to kopkalo,a ti si prava osoba da meni a verujem i ostalima to razjasniš.
  2. Avatar od  dankaBg
    ,,,moderno samoubistvo..Ovo je jako interesantna kvalifikacija...nikada nisam razmisljala na ovaj nacin...staromodno samoubistvo..moderno samoubistvo...

    Covek treba naci sebe usred tudjeg koje se ubacilo u njega..uselilo..intruder-uljez...,koje ga je opkolilo sa svih strana,,A,tudje to je svakako greh,pa onda strast..nemir...ali na tom putu,covek se cesto susrece sa takvim greskama gde, da bi se oslobodio ''nanesenog mulja'' covek rusi ne samo greh ..vec i sebe unistava..svoju neponovljivost,Bogom datu licnost....
    I sve se sve vise udaljavamo od svog tvorca ...nekad smo delili svet na hriscanski i paganski ..danas hriscanski sve vise lici na ogromnu pustinju .gde su se samo retke nekakvim cudom sacuvale male oaze i mestimicno ispod kamenja i peska slutimo da ce nici mozda nekakva zakrzljala trava...


    Mi se nalazimo u stanju nekakvog beznadja,kao da se svet priblizava katastrofi koju je nemoguce spreciti...Oduzet nam je glavni zivotni stimulans-nada...Teska se tama spusta na zemlju i omotava je crnim pogrebnim pokrovom...Cini se da ce citava zemlja biti uvucena u ovu katastrofu...a covek pojedinac ..luta lavirintima dusevnog beznadja ..nesposoban da se zaustavi i potrazi svoj davno izgubljeni trag...Postoji li izlaz iz ovakvog stanja?Postoji li sposobnost duhovne reanimacije...Moze li se,ako ne vratiti,a,ono bar,usporiti taj proces eskalacije zla...

    Samoubistvo je svedocanstvo coveka pred vecnoscu da je zivot za njega besmislen i apsurdan...

    Neki vide srecu u tehnickom napretku i smatraju tehnoloski razvoj zemlje zemaljskim rajem,kao da izobilje kompjutera i masina moze vratiti na zemlju ''zlatni vek Saturna'' Ali i ovde se dogadja opsta degradacija coveka -on se razvija jednostrano ...Civilizacija ne samo da raskida savez sa kulturom...nego joj se i suprostavlja... Civilizacija na silu odvaja coveka od sredine,od prirode,od drugih bica...on izdaleka ima izgled kao dvorac,unutra je komforna tamnica...

    Ako zver stavite u kavez i stvorite joj najbolje uslove ,iskljucivsi joj samo jedno-slobodu,ona ce uginutio...Covek u gradu je lisen slobode,potcinjen tehnickim ritmovima...To je covek,koji se gusi od informacija i to onih vestackih i prefinjenih...Zivot u ,u vrtlogu,u stalnoj zurbi,zivot pod pritiskom i u buci,koja deluje na coveka kao otrov...i opstanak u ekstremnim uslovima.... a atmosfera zasicena strastima i bezumljem..polagano ...dominira takav osecaj...svi smo zarobljeni njime..valjalo bi ispitati izdrzljivost dusevnu...i telesnu ..naravno?!

    I jos..Tehnicka civilizacija je otela coveku prirodu...Ona ju je strpala u parkove i nacionalne parkove i pokazuje je savremenim ljudima kao eksponate muzeja...Covek oseca svoju organsku vezu sa zemljom,biljkama,zivim stvorenjima,planinskim potocima,vekovnim drvecem..ali on uvek ostaje kao tudja gromada-monstrum,napravljen od stakla i betona...

    A,demonski impuls koji zivi u dubinama covekovog srca,nikada nije bio budniji...Ovo je vreme takozvanih ekvivalenata samoubistava(veliki broj samopovreda,hronicno inistavanje zdravlja prekomernim pusenjem,uzimanje droga,alkohola,kockanje i izvestan broj telesnog sakacenja nastalog zbog neuspelog pokusaja samoubistava...)nesvesne potrebe takvih osoba za samokaznjavanjem,odnosno samounistenjem...
    Ovde su i oni koji pokusavaju da pronadju kompromis izmedju zelja za zivotom,u kojoj se cesto krije i potreba za kaznjavanjem i plasenjem drugih i zadovoljenja od delimicnog ,ali produzenog kaznjavanja samih sebe... ,

    Kazu da ogromni vodopadi privlace ljude sa slabom psihom...kod njih se pojavljuje neobjasnjiva zelja da se bace u vodopad kako bi se predali sudbonosnom talasu...tako isto izgled zmije opcinjava i sebi privlaci zveri... I ovde ,mi vidimo nesto slicno beg u bolest,haos,bezdusje...Karakteristican je size mnogih filmova- osvajanje zemlje od strane vanzemaljaca,eksplozije zgrada,grude trupova...Ovde se podsvesni osecaj duse oblaci u simbole i likove-to je ocigledno sagledavanje da su zemlju osvojili demoni..

    Dosljaci sa onog nevidljivog sveta ,iz onih tamnih bezdana koje mi nazivamo adom i paklom...To je osecanje da treba nekuda bezati,da su gradovi osvetljeni elektricnim plamenovima,-klopka u koju su naterali ljude ,ogromno groblje duha...I ovde ce mnogu pronaci svoj zivot u smrti......

    Dovoljno za ovu noc...
    Updated 23.08.2010 at 03:09 by dankaBg
  3. Avatar od  dankaBg
    Samoubistvo je svedocanstvo coveka pred vecnoscu da je zivot za njega besmislen i apsurdan...

    Zivot....ali sta je zapravo taj zivot!?..negde sam procitala da je sustina zivota ''u prozdiranju samog sebe''..zivot se hrani zivotom..Pa kako onda samoubistvo...trebalo bi stvari pogledati drugacije..malo vise ljudskosti...vise ''poezije i melodije''u odi smrti...romantizma u apsurdnosti zivota... jer ne smemo se zavaravati time sto jedemo samo
    biljke..i one su takodje zive...znaci sustina zivota je ..vec napisah...

    U nekim legendama zmije se pominju kao vinovnici prvoga gtreha..da ne idem bas u mitologiju..ali zaista,mnogo puta zmija ce predstavljati simbol zivota koji odbacuje proslost i nastavlja da traje..Sila zivota podstice zmiju da zbaci sa sebe kosuljicu,bas kao sto i mesec ''odbacuje ''svoju senku...

    Zmija se oslobadja svoje kosuljice ,kako bi se ponovo rodila ,kao sto se i mesec -da bi bio ponovno rodjen ''oslobadja'' svoje senke...zmija se ponekad prikazuje u vidu kruga koji grize sopstveni rep...to je slika zivota...
    A mozda samoubice odbacuju jednu generaciju za drugom... bas kao i njihov zivot,kako bi se ponovo rodio...Zmija simbolizuje energiju besmrtnosti i neprolaznu svest vezane za polje vremena..neprestano odbacujuci smrt ,ona se vazda iznova radja...

    Ima neceg posebno zastrasujuceg u zivotu kada ga posmatramo na ovaj nacin...Zmija sobom nosi kako osecanje opcinosti zivotom tako i uzasnutosti njime..bas kao i covek...Njegova prva reakcija na spoznaju zivota u njegovom najosnovnijem vidu jeste uzasnutost...S tim animalnim aspektom se ne raspravlja...

    Zivot se hrani ubijanjem i prozdiranjem samog sebe,odbacivanjem smrti i ponovnim radjanjem,poput meseca...Zmija simbolizuje silu zivota koja je iako vezana za polje vremena i smrti-vecno ziva..Svet je samo njena senka...''kosuljica koja spada s nje''...Sa tom kosuljicom..pojedinci odlaze u vecnost...da bi se ponovo rodili./Oni koji su to znali..svesno i srecno su smrti pruzili ruku u usetali u predvorje ada...mozda je to znao Oto Vajninger..mada je bio jako mlad...ali moguce je da je spoznao sustinu zivota i njegova pravila...

    Ispred nas je bezdan vecnosti,iza nas-bezdan nebica...svaki dan nas priblizava grobu.u ovom svetu zivimo kao u tamnici...doneta nam je smrtna presuda..I u svakom trenutku,smrt kao zatvorski strazar,moze bez kucanja da udje na vrata i povede suznja nas -na mesto pogubljenja......

    Nas zivot lici na usku stazu zaraslu u bodljikavo siblje i izrovanu kaljugama..Sam ne shvatamo,kako smo se nasli na njoj,data nam je zapovest da idemo...kraj ovog puta je grob...Ako stanemo..zna se...sami cemo sebi presuditi...
    Opet vecinu nas ,vreme kao zver u poteri za plenom primorava da idemo napred ne dajuci nam ni za trenutak da se zaustavimo kako bismo odahnuli...
  4. Avatar od  dankaBg
    Draga moja Andjela,,!

    Izgradila si zidove oko sebe da me ne bi pustila unutra...i zato ja ne zelim uci na silu ,jer znam da cu naici na jos vise zidova ..postoje vrata ,ona koja vode do uma i srca ,i ona imaju malecne kljucaonice..Ja cu viriti kroz tu malu rupicu i pokusati da odgonetnem, gde se skrio njen kljucic,kojim bih otvorila ta vratasca pa bih onda imala pristup tvojoj volji bez gadnih znakova provale...

    Vestina ubedjivanja..na delu...onoga, ko vlada tobom...onoga,koga si ipak pustila makar u hodnik........ali tvoje srce je glavna zagonetka..potrebno je njega dobro upoznati...ako si ti jos uvek njegov vladar..valjda jesi...trebalo bi...tesko je krunu ubedjivati,ako je vladar neko drugi.mucno je proucavati vladarevu ljubav i mrznju,potajne zelje i strahove ,pre nego sto onaj .kome si dala vazno mesto u svom zivotu zazeli da ti pokori srce... onako sasvim do kraja ..a ti dozvolila da ti ''sva krv uz njega iscuri''...pa sada zelis da ''skoncas''..

    Sta sam ti pricala danima?Cuvaj se prijatelja!..mnogo cete brze izdati,jer su podlozni zavisti..tuzno!..ali istinito..Oni su i skloniji tome da se iskvare i ponasaju kao tirani,a ako obratis paznju na bivseg neprijatelja ,bice ti mnogo odaniji jer ce morati vise da se dokazuje...(Zivot je zaista ''grozan''na momente..)..

    U sustini trebalo je da vise strepis od prijatelja ,nego od neprijatelja...Ako i nemas neprijatelja...stvori ih!!!

    Bojim se da nema ni jednih ni drugih...
    Samo nekakve neobicne goste spominjes.. tako reci ucestalo o njima govoris.......

    Prisilne misli -ih ja zovem.. to su one ,preko kojih ti dolaze lazne ideje ,koje pokusavaju da zagospodare nad tobomSvaki dan tvoja svest biva podvrgnuta njihovim aktivnim napadima...To ti smeta da trezveno sagledas situaciju,da pravis planove i verujes u njihovo ostvarenje ...; Zbog tih misli ti je tesko da se usredsredis i nadjes rezervu za prevazilazenje problema ,te misli iznuruju,a cesto dovode i do ocajanja ,koje za posledicu ima pojavu misli o samoubistvu...

    Sa tacke gledista nauke,prisilne misli su -neprestano ponavljanje nepozeljnih predstava i teznji,sumnji.zelja,secanja,strahova,dela,ideja... .od kojih je nemoguce izbaviti se naporom volje.
    Naravno,realni problem u tim mislima se preuvelicava,uvelicava izvrce...Kao po pravilu,tih misli ima nekoliko ,one grade zatvoreni krug,koji je tesko prekinuti...I onda nastaje bezenje i jurnjava...

    Sto se vise trudis da se izbavis od njih ..njih je sve vise...I tada se pojavljuje osecanje prisile..koja opet bivaju pracena depresivnim emocijama..osecanjima ''zlokobne zabrinutostii...
    Kod tebe,draga moja postoji jako upecatljiv strah da se ''ne zagrcnes od viska sopstvenih misli''...pa ''ne daj boze i ugusis''!...
    Ljudi su uglavnom otvoreni,i cesto ce reci sta im je na umu..izbrbljace svoje misli i stavove,kad god im se pruzi prilika i neprestano ce pricati o svoji idejama i planovima...

    E .tako se ponasaju iz vise razloga...Prvo prirodno je da zelimo da govorimo o svojim planovima za buducnost...Treba uloziti mnogo napora da se zaveze jezik i pripazi sta se govori...Zatim,ljudi misle da ce svojom otvorenoscu i iskrenoscu osvojiti naklonost drugih..U tome silno grese...

    Iskrenost je zapravo, tupo oruzje ,koje ce'' vise raskrvaviti,nego sto ce poseci''Znaci...ljudi treba da cuju ono sto zele,a,ne grubu ni ruznu istinu....Ali,najvaznije,ako budes takva,znaci neobuzdano otvorena,postaces predvidljiva i obicna i tesko ces ulivati strah i postovanje ...a moc ne dolazi onima koji u ljudima ne izazivaju ta osecanja...

    Nikada ne otkrivaj ljudima prave namere,pa ces ih vecito drzati u neizvesnosti i neznanju...Ako nemaju pojma iz kog ugla napadas,nece moci ni da se odbrane...Zavaraj tragove ,stvori dimne zavese..i dok shvate sta se desava ,bice prekasno...

    Boze kome ja ovo govorim...tebi..ili sebi..???

    U svakom slucaju, si dospela u ovakvo stanje radeci suprotno od onoga kako je trebalo ...Ako prebolis...a potrebno je i ''moras''..pokusaces drugacije...

    Cesto oci onoga koji se sprema na umiranje postaju zacudjujuce duboke i jasne...kao da sa njih pada koprena vidljivog sveta ..slike njegovih stvari i predmeta...Njegov pogled je uperen negde u daljinu,on slabo vidi ljude oko sebe...sasvim je skoro usao unutar svoga bica i pocinje da vidi ono sto mi jos ne vidimo...pred njim se otkriva nesto neobicno i veliko...,

    Kod tebe nema govora o tome...tvoje oci su samo malo umorne od saznanja i spoznaja cudesnosti zivota koji ,kako si imala prilike da vidis ima i svoju destruktivnu stranu..prepunu ocaja.mucnine i teskobe...
    Valja nauciti da se zivi sa time...jer da toga nema..ne bi bilo ni one lepse strane...

    Draga Andjela...do skorog vidjenja...!!!
    Updated 28.08.2010 at 03:53 by dankaBg
  5. Avatar od  tetkaD
    Ne,ne želim da komuniciram sa Anđelom,hoću da ti kažem tebi koja si ovo pisala,da u nekom trenutku shvatim da si vrlo,vro duhom izmigoljila mi iz moje zamisli.
    E sada samo malo,pobegneš mi,a ja nikako da te stignem.Znam da ovo niko neće pročitati sem tebe pa sam opuštena.
    Život naš ceo,iako nismo svesni sve dok ga živimo prepuštamo ga svemu i svačemu nerazmišljajući.Onda polako kako nas godine grabe shvatimo da je trebalo biti drukčije,i onda opet dolazim do zaključka da je sada kasno.
    Tako mnogi ljudi žive,malo srećno malo pokleknu.I onda nastaje haos ,njihov život postaje beskoristan.Shvate to i jedan tren eto nema ga,toga tako nam dragog života.
    Ništavni smo ali zahvalni onom gore Bogu nam dragom(dali to ja izgovaram ili neko moje drugo ja).Ipak sam to Ja,neverovatno do skora se nebi tako izrazila,bejah samouverena da će lepota življenja večno trajati.
    Neko ga sam uništi i dogodi se ono najstrašnije,pa se nekoliko dana samo kratko pitamo zašto,zašto čovek sebi uskrati lepotu življenja,pa neka ona bude i sa trunkom teskobe na duši,malo nesrećno,ali je ipak jedan život.
    Baš sam se raspisala ti si kriva izazvala si me tvojom temom na dvoboj.Ma ne nije to dvoboj mačevima većma rečima a i trenutak ove večeri je nešto neobičan.
    Zalud će biti tvoje tumačenje da to nije tako,kada sam ja već sve shvatila.


  6. Avatar od  dankaBg
    Zvezde simboli vecnosti,iskre noci, koje su se ukocile u letu, zrak svetlosti u nepreglednoj daljini kosmickih prostranstava. Zvezde dijamantske oci kojima nebo gleda zemlju. Kada bi ih mi, mogli upitati , sta stalno i nepromenljivo vide na zemlji, onda bi one :

    Na zemlji je postojano samo vreme i nepromenljiva samo smrt, sve ostalo nice, menja se i nestaje, postojano je (samo) jedino samo nepostojanje sveta, a nepromenljiva njegova nepromenljivost.

    Ako bismo mi upitali zvezde sta su one cudno nasle na zemlji, one bi: Glupost ljudi, koji, znajuci dosta o nepostojanosti vremena i smrti grade svoje kuce na tekucoj bujici reke i zaboravljaju na vecnost. Smrt je univerzalni fakat naseg postojanja, sa smrcu se susrecemo svuda, ona prati zivot kao senka. Pa ipak, smrt ostaje za nas tajna, koje se plasimo ....

    Cudan paradoks: mi vidimo svet smrti svuda, i uprkos ociglednosti ne verujemo da ona postoji. Nama se cini da nismo u njenoj vlasti, da ce njen nalet, koji rusi sve na svom putu, projuriti pored nas. Mi vidimo smrt, mi povremeno razmisljamo i govorimo o njoj i u to isto vrijeme, cak prolazeci pored groblja, mi u dubini svoga srca ne verujemo da cemo nekad lezati pod slojem zemlje, da ce nase telo biti podvrgnuto truljenju: oci ce ispasti iz ocnih duplji, ''mozak ce isteci kroz nozdrve, telo ce se pretvoriti u sukrvicu i grobni crvi ce nas pretvoriti u zemlju od koje je i uzet covek''.

    Teta Dana@
    ''Zalud će biti tvoje tumačenje da to nije tako,kada sam ja već sve shvatila.
    ''Nadam se da si shvatila stvari na ovakav nacin...

    Samoubice...poseban sklop licnosti...najlucidniji - oni koji su ''shvatili sta je zivot''i drzali ga na dlanu,dovoljno dugo,dok ne bi poceo da curi..i onda tako praznih saka otisli ..u zemlju iz koje nema povratka...
    Malodusni strah pred smrcu pretvara zivot u zalosnu igru senki. Kada smrt ipak dolazi... ispadamo nespremni za nju,i mi smo u ulozi lazova, koji su prevarili sami sebe.

    Mi zivimo u toku vremena,koje nam je dato kao neko nasledstvo, kao ocevo bogatstvo, ali ono ima svoju granicu. Svakim danom , se topi i smanjuje. Mi mislimo da ce ono uvek biti u nasoj svojini i zato ga sa pijanom grabezljivoscu trosimo...i... mislimo da je sve vreme jos ispred nas, a kada dolazi smrt, onda vidimo, da se zavrsilo,kao raspredeno klupce vune.

    Mi se zapravo odjednom prenemo iz dremeza i u tom delicu secunde budni konacno pocinjemo da shvatamo sustinu postojanja,ali cesto mnogi od nas nemaju snage da se izbore sa iskusenjima koje zivot donosi i zato pokazuju neodoljivu zelju da napuste koncertnu dvoranu...

    A,tu je i zaboravljanje na neizbeznost smrti i konacnost vremena koja nas prikiva , ekserima za zemlju... I mi cemo se u sustini dobrovoljno predati smrti, hvatajuci se za privremeno, za ono sto se zadrzati ne moze. Ali mi, neprekidno ubijamo vlastiti duh. Predavsi sebe u vlast privremenoga nepostojanog, promjenjivog i na kraju krajeva smrtnog, onoga sto se nalazi pod vlascu truljenja, mi sami pak izvrsavamo nad svojom dusom presudu.a. I svaki dan potrosen uzalud je svakodnevno samoubistvo.

    Slika - Ples smrti u razlicitim varijantama...poznata stvar jos iz sredine proslog veka..Kod samoubica ,narocito onih koji ''razmisljaju''..ima veliku ulogu i uticaj..... Na njoj, smrt cas prati coveka kao lovac zver, cas se pojavljuje na svadbi, cas hoda po vrtu sa kosom u rukama ne birajuci sta ce poseci do korena: korov ili cvece, cas stoji kao organizator pira sa casom u rukama medju najjacim gostima, cas se nadnosi nad nekom devojkom ili momkom....

    Ali najomiljeniji size je ples coveka u zagrljaju nevidljive za njega smrti u liku kostura. Covek plese medju trupovima, ali na njegovom licu bezbrizan osmeh to je lik njegovog zivota, privezan za zemlju.

    Sve su glasniji zvuci toga valcera smrti, sve se brze krece zloslutni pir, sve jace smrt priteze coveka na grudi i, najzad, odbacuje ga u gomilu trupova, kao sto bacaju cepanicu na gomilu drva. Nas zivot lici na igru senki na zidu. Gasi se svjetlost nestaju senke...

    Samoubice imaju i dodatni problem..Cesto ih ni ''mrtvi nece''...kako vec napisah..!
  7. Avatar od  dankaBg
    Umreti da bi se pokusalo ziveti,ubiti se da bi se
    postojalo,ovaj tragican paradoks je bez sumnje u srcu fenomenologije samoubistva...

    J.M.Brown...

    U psihooskom smislu,samoubistvo ukljuceno u nagon za samounistenjem,jeste zelja da se umre,zelja da se bude ubijen i najzad zelja da se neko ubije...Najvece iskusenje na koje smrt navodi coveka ,gde osobu za zivot nista ne vezuje,posebno sto je duboko svesna da tom i takvom zivotu jednom mora doci kraj...Kada nagoni zivota ne nalaze dovoljno spoljasnjeg i unutrasnjeg prostora za ispoljavanje ,zadovoljavanje i potvrdjivanje,okrecu se protiv selfa iznutra ga razaraju..Kod pojedinih,nagon smrti je posebno intenzivan,goni takve ljude na visestruke pokusaje samoubistva,flertovanje sa smrcu,jer ih smrt opcinjava...

    Izvrsiti samoubistvo i ubiti se dok je jos moguce ziveti ,cudnovat je cin koji plasi ,jer se svako na ovom svetu trudi da produzi zivot ,cak i kao goli opstanak ,i odbacuje smrt svim mogucim sredstvima...Za vecinu ljudi sloboda da se nestane je prvorazredna pogreska ,jer oni shvataju sustinu slobode kao nastojanje da se ne umre,da se ostane u zivotu,jer je zivot vrhunska vrednost koju treba ocuvati...Samoubistvo-rdjava smrt...za razliku od one ''dobre''...To je ona blaga,dosojanstvena ljudska smrt...

    Za samoubicu,kao voljeno bice ,za ambivalentnost koja prati smrt svakog bliskog bica ,vezuje se i osecanje posebno teske povredjenosti...Vise od bilo koje druge smrti ,samoubistvo izaziva strah i snazne reakcije odbrane i odbacivanja...Svojim cinom samoubica stavlja do znanja onima koji su ga okruzivali , da mu nisu pruzili ono sto je moglo da ga ucini srecnim ,da mu nije bilo lepo u njihovom drustvu...On pobija njihovu nadu u to da su savrseni i svemocni ,stavlja takvoj nadi kraj,grubo bacajuci smrt usred kruga ljudi koji se vole...

    Samoubistvo-svojevrstan oblik nasilja,upravljen ka sebi ili drugima...sluzi ljudima da se oslobode smrti....Ono se odvija u cutnji i odbijanju da se govori na drugi nacin...Najgore cutanje je konacno cutanje samoubice ,jer provocira strah i zalost koji se tesko dozivljavaju...I dok prirodna smrt ne mora da se objasnjava,jer sama sadrzi svoje objasnjenje koje se povezuje sa zavrsetkom neumitnog procesa,samoubistvo trazi objasnjenje i tumacenje...Ali.i ovde se javlja tragican paradoks:jedina osoba koja bi mogla da da pravi smisao svom cinu vise ne moze da odgovara...Ona je zauvek zacutala i ostavila u najvecoj neizvesnosti,najvecoj pometnji,zive,koji moraju da se zadovolje bezvrednim pretpostavkama...Cutanje samoubice zapravo je najvece nasilje,ono je samo nalicje njegove upadljive odsutnosti...Zivima ne dozvoliti da shvate odredjeni cin ,jer njegove razloge nikada nece saznati...

    Osobe koje su vec jednom ili vise puta pokusale da izvrse samoubistvo svojoj okolini namecu opstu atmosferu panicne hitnosti,blizinu cina koji se predoseca i od koga se strahuje...Samoubica buducnost svodi na nistavilo tako sto mogucnost svodi na nestanak svih mogucnosti,odnosno sto buducnost pretvara u neprestanu sadasnjost od koje se strahuje...Sadasnjost buducnosti je sadasnjost difuznog straha ,straha iscekivanja nepopravljivog dogadjaja koji ce potvrditi vreme hitnosti stvoreno samoubilackim strukturom koju su otkrili predhodni pokusaji samoubistva...

    Tragajuci za smislom samoubistva ,moze se reci i to da ono afirmise svoju moc nad sudbinom smrtnog stvora,sudbinom koja se zasniva na strahu,na nesaznatljivom...Svodeci svoju smrt na aktivan,sadasnji cin,samoubica je smesta u svetovnost ,u poznato vreme,i pobija neuhvatljivu drugost smrti...


    Necu se ubiti...mtrve prebrzo zaboravljaju...neka niko ne bude optuzen za moj zivot..M.Jursenar...

    Upravo sam duboko u ogledalima jedne kolibice videla zenu koja se zove Sapfo...Bleda je kao sneg,smrt,ili svetlo lice gubavih.A posto se sminka da bi prikrila to bledilo,izgleda kao les neke ubijene zene na cijim je obrazima ostalo malo njene sopstvene krvi.Njene upale oci utonule su bezeci od dana ,daleko od svojih suvih kapaka koji ih cak vise i ne zaklanjaju..Njene duge vitice padaju u pramenovima ,kao sumsko lisce kad naidju rane oluje...svakoga dana cupa nove sede vlasi,i tih niti od blede svile bice ubrzo dovoljno da od njih izatka sopstveni pokrov...

    Oplakuje svoju mladost kao neku zenu koja ju je izdala,svoje detinjstvo kao neku devojcicu koju je izgubila...Mrsava je :dok se kupa,odvraca pogled od ogledala da ne bi videla svoje jadne dojke...Luta od mesta do mesta s tri velika kovcega puna laznih perli i mrtvih ptica...(tuzan pocetak price...)...
  8. Avatar od  tetkaD
    "zvrsiti samoubistvo i ubiti se dok je jos moguce ziveti ,cudnovat je cin koji plasi ,jer se svako na ovom svetu trudi da produzi zivot ,cak i kao goli opstanak ,i odbacuje smrt svim mogucim sredstvima...Za vecinu ljudi sloboda da se nestane je prvorazredna pogreska ,jer oni shvataju sustinu slobode kao nastojanje da se ne umre,da se ostane u zivotu,jer je zivot vrhunska vrednost koju treba ocuvati...Samoubistvo-rdjava smrt...za razliku od one ''dobre''...To je ona blaga,dosojanstvena ljudska smrt.".
    Možda je ovo ono što bi trbalo istaći na svim mogućim mestima gde se sreće mnoštvo ljudi.Lepo rečeno samo dali bi neko uopšte zastao i pročitao,a da nerazmisli o tome.
    Retko ko bi razmislio o tome jednostavno odmahnuli bi rukom,besmisleno prozborili bi.A smrt nas vreba gde god da koraknemo.
    Život je ipak najvredniji cenimo ga sve dok i jedim delom tela mrdamo i osmehu svakom mahnemo,sve dok imamo čemu da se radujemo pa makar to bio i jedan mali kamenčić koji slučajno nađemo na putu kojim svakodnevno prolazimo.
    Eh Danka ništa mi nemoj reći na ovo moje pisanije slučajno sm eto pročitavši nešto sela ovo da pišem.


  9. Avatar od  dankaBg
    Covek ima instinkt samoodrzanja..jaku podsvesnu sposobnost da u teskim okolnostima procenjuje sve varijante i bira onu koja mu cuva zivot..U ovom smislu ''bezumlje''... je pokusaj coveka da sacuva svoj zivot ...da pobegne ,recimo u bolest ,sakrije se u njoj,ogrne se plastom iluzije ,stvori identican svet i zivi u njemu kao u ljusturi...ogradivsi se od stvarnog sveta ,koji je za njega postao neizdrziv i krajnje surov.Uzrok ovoga moze biti ''nesto svasta''..koje se uselilo jos od detinjstva...i vremenom razvilo do ogromnih,neslucenih razmera... .

    Pojedini su otisli jos i dalje ...u nekakve dublje varijante svog postojanja ,reseni da svojim nestankom sa ovoga sveta na odredjenim vidljivim delovima svemira ,koji naseljavaju... zapravo promene vreme...izmene dimenziju zivota ...pustivsi nekakav mracni duh da ovlada njegovom dusom i zivi u njima kao gazda u svojoj kuci..paralisuci njihovu volju i oduzimajuci im sve poluge moci kojima su do tada raspolagali...

    Moze biti da pojedini osecaju i nekakve strasti prema smrti kao vrhovnom autoritetu nekakvog poretka u vasioni...i neprikosnovenog vladara dusa svega sto postoji...

    Duboko sam uverena da i pojedini primerci ''nezive prirode''..mogu pozeleti smrt i hrliti u njen ledeni zagrljaj ...kao i sto mogu prilicno da siguram da ..more,planine i nebo se nude svedocima vecnosti...
    Ali o tome cu drugi put..

    Ovde se radi o strastima prema sopstvenom unistenju..suicidalnom pokusaju ovladavanja vecnim zivotom u smislu nalazenja svoga mesta u nekakvom ''ogradjenom prostoru''......a,strasti kao razbesneli talasi bacaju covekov um kao laki camcici s jedne strane na drugu stranu...pa je tesko pronaci se u takvom haosu...

    ..Troje svedoci o dusi, o vecnosti: more ogromna kolevka zemlje; planine, koje ustremljuju svoje oci navise, i nebo, napojeno svetloscu. Cija nevidljiva ruka pokrece i okrece tu kolevku?...

    Ako je to tako...cini se nevaznim..kako cemo promeniti''mesto boravka''...i da li cemo nesto uciniti...

    Ne branim samoubice,samo zahtevam malo dostojanstva u razumevanju za sve one, koji ''nisu izdrzali''...

    Ali...evo ja nocas kao mantru ponavljam...''(nekakve dublje varijante...nekakav mracni duh...nekakve strasti...nekakvog poretka...nekakav ogradjen prostor...)....?
    Updated 17.09.2010 at 00:36 by dankaBg