VojvodinaCafe - Kako klimatske promene menjaju lice Obedske bare
    • Kako klimatske promene menjaju lice Obedske bare

      Tamošnje stoletne šume, meandri, depresije, bare, močvare, vlažne livade dom su mnogim životinjskim vrstama, piše portal Klima101. Raj za ptice naseljavaju i brojne vrste insekata, sisara, vodozemaca, riba, gmizavaca – a svakako dabrovi, kune i lisice. Zaštitna zona prostire se na oko 20 hiljada hektara, dok sam specijalni rezervat obuhvata skoro 10.000 hektara.



      Nastala pre čak šest hiljada godina, kada je reka Sava promenila svoj dotadašnji tok, Obedska bara je svoj prvi status zaštićenog područja dobila davne 1874. godine – samo dve godine nakon proglašenja prvog nacionalnog parka na svetu, Jeloustoun u Americi. Tako se, globalno gledano, svrstava među rezervate prirode sa najdužim stažom.

      Ipak, u savremenom dobu, zajedno sa ostatkom zemlje, područje južnog Srema i opština Pećinci, kojoj pripada Obedska bara, nalaze se u vrućoj tački klimatskih promena, gde je porast srednje godišnje temperature znatno viši u odnosu na globalni prosek.

      Ali zagrevanje ne dolazi samostalno, već u pratnji sa drugim izazovima – na primer manjkom padavina i sušom.

      "Kada se desi nekoliko godina bez dovoljne količine vode, neke šumske vrste nađu se u nezavidnom položaju i dolazi do njihovog fiziološkog slabljenja. Već četvrtu godinu zaredom nemamo 'normalan urod žir' kod hrasta lužnjaka pa i to možemo smatrati posledicom klimatskih promena", objašnjava Ivana Vasić iz JP "Vojvodinašume".

      "Vršne grane koje se suše su zapravo pokazatelj da je vitalni deo stabla koji provodi hranljive materije već posustao", ističe inženjerka šumarstva Ivana Lozjanin iz "Vojvodinašuma".

      Prema uvidima sagovornica portala Klima101, sušenju šuma doprinose i užarena leta, povlačenje podzemnih voda, manji broj poplavnih talasa na vlažnim staništima i širenje štetočina poput gljiva i insekata.

      Posledice napada patogena mogu se primetiti i van zaštićenog područja. Kako objašnjavaju sagovornice portala Klima101, ako ste nekada išli prema Hrvatskoj, ka graničnom prelazu, mogli ste da primetite da već negde u julu-avgustu hrastove šume dobijaju specifičnu boju lišća kao da je već neka pozna jesen.

      Kako navodi Ivana Vasić, u određenim šumskim kompleksima na Obedskoj bari, ali i u Gornjem Podunavlju, specijalnim instrumentima, tzv. pijezometrima, meri se nivo podzemnih voda na osnovu čega su došli do zaključka da dolazi do njihovog opadanja.

      "Nekada je podzemna voda bila dostupna već na četvrtom metru, a sada je to spušteno za dva-tri metra pa se podzemna voda javlja tek na šest-sedam metara dubine. To znači da se korenov sistem već nalazi u kritičnoj zoni kada ne može da dohvati potrebnu vodu", ističe Vasić.

      Vlažno stanište zavisi od vlage – međutim, jasno je da je na Obedskoj bari sve manje vode koja dolazi kako iz atmosferskih padavina, tako i iz podzemlja. Nije ništa bolje ni kada je reč o plavljenju.

      "U prošlosti se tokom godine javljalo i do sedam poplavnih talasa, a danas je to svedeno na svega dva-tri, i to ne u onom obimu na koji smo navikli. U izostanku poplava i režima plavljenja koji omogućavaju da vlažne livade budu to što jesu tj. da se prirodno održavaju, nastupa sukcesija, intenzivnije i brže", upozorava Vasić.

      Iako smo u školi učili da se ptice sele na jug kada kod nas zahladni, u međuvremenu je na našim prostorima toliko otoplilo da zbog blagih zima, kao i dostupnosti hrane, pojedini primerci vrsta kao što su siva, bela i žuta roda čak zimuju na Obedskoj bari.

      "U zlatno doba Obedska bara je brojila 15 hiljada parova ptica, u najvećoj koloniji u Potkovici", kaže Lozjanin, i dodaje da je vremenom taj broj pao na svega 120 parova i da smo "izgubili nekoliko vrsta".

      Premda klimatske promene nisu jedini uzročnik smanjenja ptičje populacije, one su tome svakako doprinele.
      Prema nekim navodima, na svetskom nivou, više od 80 odsto područja sličnih Obedskoj bari već je nepovratno izgubljeno tokom protekla tri veka. Kako ovaj rezervat prirode ne bi doživeo istu sumornu sudbinu, upravljači su odlučili da promene pristup – konzervaciju su zamenili aktivnom zaštitom i merama za oporavak prirode.

      Uvidevši potrebu da se pomogne prirodi koja se nalazi u višestrukoj opasnosti, Vojvodinašume zajedno sa drugim organizacijama sprovele su nekoliko projekata. Jedan od njih je i volonterski kamp tokom kojeg se vlažne livade na Obedskoj bari čiste od invazivnih i alohtnih vrsta kao što je žbunje i nisko drvenasto rastinje.

      Zahvaljujući naporima volontera na revitalizaciji staništa, očišćeno je 300 hektara vlažnih livada – ali još bitnije, nakon šezdeset godina, na Obedsku baru vratio se crni ibis, neobična ptica dugog zakrivljenog kljuna i crnog perja.

      Opširnije na portalu Klima101.
      Komentara Pošaljite komentar

      Kliknite ovde da biste se ulogovali

      2+6 (rezultat upiši slovima)