Na Petrovaradinskoj tvrđavi i mostu su se u 19 časova ugasila svetla, a na zidinama stare tvrđave projektovan je Balaševićev lik. Ceo događaj počeo je pesmom "Regruteska" i povorkom dobošara.
Posle petnasetak minuta sa razglasa je puštena "Noć kad sam preplivao Dunav" dok su se Dunavom kretali čamci sa bakljama. Ariju na saksofonu iz jednog od čamaca izveo je mladi član orkestra Srpskog narodnog pozorišta Nikola Macura.
U isto vreme stotinak lampiona pušteno je ka nebu.
Nešto pre 20 časova, solistkinja Srpskog narodnog pozorišta, Verica Pejić, zajedno sa horom otpevala je pesmu "Slovenska", nakon čega su krenule poznate numere bržeg tempa.
Posle svake pesme odsutni, a ipak prisutni Đole dobio je veliki aplauz, a Novosađani su bili najglasniji uz pesmu "Živeti slobodno".
Događaj je uz gromoglasan aplauz završen pesmom "Odlazi cirkus" u izvođenju Verice Pejić, ali i samog Balaševića uz njegov poslednji pozdrav.
U pomen Balaševiću građani su polagali ruzmarine, cveće i vence. Ulice koje dovode do ovog dela grada bile su krcate ljudima, a kolone su se protezale od Doma Vojske do Filozofskog fakulteta.
Građani su stajali i na Varadinskom mostu, mnogi su posmatrali ispraćaj sa svojih terasa, a veliki broj ljudi je bio i sa petrovaradinske strane.
Greške koje su nastale