
Slikarka Jovana Popović Benišek, posle smrti svoje pomajke, poznate glumice Jasne Novak 2002. godine, otkrila je kako je Jasnina ljubav prema šibicama ipak bila nešto veća nego što je Jovana to mislila. Naišla je na desetine hiljada kutija šibica i jedino što je mogla, vođena parolom filumena (kolekcionara šibica) „jedno zrno šibice osvetljava noć, a kutijica okuplja ljude“, jeste da napravi ovaj muzej.
Danas u njega kutijice iz svih krajeva sveta stižu poštom ili ih ljudi sami donose.
- Prave umetničke minijature su kutijice iz Japana. Najstarije su sa prve polovine 19. veka i nemaju ništa na sebi. Tu su i cilindrična zlatasta italijanska pakovanja ukrašena reprodukcijama slika poznatih svetskih umetnika. Ovde je ispričan istorijat šibica i razvoj dizajna u proteklih 170 godina, ali i hronika društvenih promena - priča Benišek.
Ona dodaje da je Jasna Novak šibice počela da skuplja 1950. godine, kada je živela u Pragu. Tadašnji burni život po restoranima i kafanama Praga, Rima i Pariza, gde je glumila, zabeležila je kroz ove minijaturne kutije, a neki primerci stizali su joj direktno sa fabričkih traka iz Japana, Nemačke, Belgije, Švedske i Španije. Na nekim eksponatima nalaze se i kralj Aleksandar Obrenović i Draga Mašin, Albert Ajnštajn, Čarli Čaplin i mnogi drugi.
- Najviše su mu drage naše kutijice. Prva fabrika kod nas otvorena je još dok smo bili pod austrougarskom vlašću, a nalepnice na šibicama prate nastanak sledećih država i epoha. Ili one koje čuvaju uspomene na neke objekte kojih više nema. Ovde organizujemo i posebne tematske izložbe za decu ili radionice gde oni sami dizajniraju šta će biti na kutijicama.
Greške koje su nastale