Ove nedelje sam bila na Fidziju. Jedno udaljeno ostrvce sam prisvojila samo za sebe. Delovalo mi je usamljeno, pa sam odlucila da mu pravim drustvo. Ne, nisam bila narocit sagovornik, jer je jedina rec koju sam znala bila 'bula" sto znaci zdravo, ali delovalo je kao da me je ostrvo prihvatilo na prvi dodir. Jedna povijena palma me je zaklonila od Sunca, vetar oko ostrva je najednom utihnuo, more se umirilo i do mene je dopirala pesma. Ako se dovoljno prepustite, mozda cete je i vi cuti. Ne ...
U jednom času Moja ruka vođena željom Razmiče obzire I dohvata Pogrešan mah Tvojih ruku u prazno U drugom Tvoj raskravatan vrat moli Za toplinu Koju ubrizgavam U reanimaciju Pulseva krajputaša Kad je pravo vreme Za kucanja u iste žile? Kad to nepodudaranja Ne rastu Do u pod udaranja Nego se želje meko Obostrane? ...
Updated 03.12.2009 at 13:52 by izabelitta
Ponekad poželim nešto Jako Toliko jako da mi molba Navuče rogove zahteva I zakopita sve ono što mi Pod finoćom obitava Moj vilenjak to voli Jako Toliko jako da pod plaštom Ima spremna ispunjenja I umir za nestrpljenja Dok me kroti čarolijom [ame="http://www.youtube.com/watch?v=lobMPZHeNgI"]YouTube- hable con ella - raquel[/ame]
Otvorite se oči! Poglede pretvorite u oglede U kojima vid postaje uvid: Dovoljno jasan Da nadmudri svaki mrak Dovoljno drzak Da nadsvetli svaku glupost Namerno Kao što svesno kačimo Slike po zidovima Da nas podsećaju na Nas same I umeće da na gledano Izgledamo Bogatstva se kroz zenice Uvlače u trezore spoznanja Stoliče u trajne vladare ...
I ako je postavljač mislio na vrste, nekako ovu temu ličnije shvatam. Jer drveće ima tu magiju da uzima lik, da komunicira sa nama. Da nas se seća, kao i mi njega. Zato, ovom prilikom, prisetiću se stabala koja su ušuškana u mome sećanju. Ona što znam da više ne postoje. Prvo jedna jabuka, crvenih, krupnih, brašnjavih plodova, u jednom dvorišu u Bačkom Brestovcu. Pa jedna velika višnja u dvorištu ...
Struja me ne voli. Nisu ni moja osećanja prema njoj nešto naročito romantična, ali trudim se da je ne nerviram. A ona...prokletnica... spaljuje mi deo po deo računarske opreme, odlazi i dolazi kad joj se prohte...ni za zdravlje me ne pita. Lepo je meni govorio profesor Elijaš...sine, struja je jedino žensko koje ne smeš dirati golim rukama. Nije baš mnogo jednostavnije ni s ostalim ženama.... Prirodni rezervat u bašti se lepo ...
Kolton... Moc je u nama da stvaramo ili kvarimo Nasu sudbinu kao u najranije jutro, Tama i zraci su Stvorenja u duhu rodjena Pa ipak predugo kupani u tmini,mogli bismo Zaboravoti kako smo snevali svetlost... Sve je orvo razradjeno u nevidljivom svetu pre nego sto je postalo vidljivo ...u idealu pre nego sto je postalo stvarno...u duhovnom pre nego sto ...
Updated 23.07.2010 at 02:43 by dankaBg
Ko je uopšte danas srećan? Nekako imam osećaj da birajući stranu ulice koja se zove život prečesto hodamo onom pod senkama prošlih sadašnjih budućih vremena ponekad sretnemo se u njima na tren ponekad zaplovimo zajedno kroz najtamnije vilajete senki ponekad samo pređemo na sunčanu stranu osmesima i uglavnom se ...
Pijem kafu i virkam kroz prozor. Kisa se predomislja da li ce nas posetiti ili nece. I to njene neckanje, obavija mi sivilom, ovo podne, koje sam mogla mnogo kvalitetnije iskoristiti. I naviru mi neke blesave misli, dok gledam kako se kod komsije uveliko zida i dize se jos jedan red blokova oko kuce u ogradnom zidu. Nebu pod oblake. Pa se pitam gde nestadose ona vremena i kad su tarabe zamenjene ovim zatvorskim zidovima, gde komsija, komsiju ne moze da cuje. ...
Tamaševi debeli prsti drobili su biljku na glatku površinu stola. Debela mačka, neverovatno glupog izraza lica, glumila je zainteresovanost za te nespretne pokrete. Sedela je na stolu svega pola metra od mene. Lupio sam je šakom po spljoštenoj glavi. Izbečila se u mene i tek tada sam primetio da joj jezik malo viri iz usta. - Ova tvoja mačka je užasno glupa tamaše! - Nemoj da mi diraš Bašu. Vidi kako je sladak...vidi ...