Dok srčem prvu jutarnju kafu ... Srk ... Približavaju se lokalni izbori na Voždovcu...a pošten čovek ( valjda tu mislim na sebe )...još uvek razmišlja, za koga da glasa... Srk ... Jer u ovoj našoj čudnoj šumi ( ne bih posebno da se izjašnjavam o životinjama pojedinačno )...posle izbora više ne znaš s kim igra ko ...Pa se nešto mislim...možda će mi pesma pomoći da ...
Dok srčem čaj u pet ...i pravim se Englez ... Srk ... Žali mi se jutros jedan prevoznik iz Čačka ( što prodaje kod nas na ulici krompir i kupus )...kako nema sreće da se oženi...i da mu je došlo da na obližnjoj banderi okači oglas, gde bi ponudio bezrezervno celog sebe, zainteresovanoj ženskoj osobi...Slušam ga ja tako, pa se nešto mislim...mali uopšte nema iskustva...zar da svoju sreću traži ...
"Dodju i oni dani, kada je sve u poslu "hitno i bitno" zasuku se rukavi i prione na posao. Kada to potraje, kada se mic po mic gomila nervoza - negde mora i da pukne. Danima radim poslove koji su za juce danima ostajem prekovremeno i za to ne trazim, niti ocekujem medalju; radim i svoje slobodne subote - sve to ne radim naravno za slavu nego za novac. Uvece, negde oko 21h, zove me shef i govori da podhitno mora da se nesto odradi, a kako ja radim pre ...
Nisu ljudima potrebne ni mašine, ni veštačka inteligencija, ni rat gigantskih razmera da bi živeli u matrixu. Ako malo bolje razmislimo, mi već živimo u matrixu, sami smo ga sebi stvorili. On(i) uistinu jeste(su) svuda oko nas, oblikuju nam svakodnevicu, iako smo ih mi stvorili, udahnuli im život. Navukli smo sebi zavese preko očiju, kako u individualnom, tako i u globalnom pogledu. Ne vidimo dalje od nosa. Ako se malo izdignemo iznad sebe ...
ćć
Updated 29.01.2012 at 18:58 by yuna
Kad se sve nešto Poslednje Po prvi put odvije Sa poželjenosti I premijerno uvije Hit nit spoznanja Na kalem jednoličnosti Preslica poludi od Nadahnuća Pletivo ušara prvence motiva U bodove U došivke raspleta Za trajnu nosivost Lasno je treti lan Za aplauz u zauveku Prvine uplesti U duga sutra Danas ...
Svoje price, svoje "bisere" - uvek sa sobom nosim... one su deo mog licnog dozivljaja, zgoda i nezgoda. Pisane su u trenucima inspiracije i potrebe da neke dozivljaje putem pisanja - jos dublje urezem u svoja secanja. Neke price su samo moja "razmisljanja na glas" .... kad umesto da: urlam, vicem ili placem - "bacim slovca na virtuelni papir". No 1 Vratila sam se iz grada gde sam letovala i tata mi kaze da se u nasu zgradu doselio jedan ...
Updated 25.02.2010 at 01:59 by izabelitta
Upućujem svoju zahvalnost: SUPRUZI koja najavljuje: Za večeru su viršle sa pecivom..., jer je tu kod kuće, sa mnom, a ne negde napolju, s nekim drugim... SUPRUGU... Koji leži na sofi pretvorivši se u krompir na kauču, jer je to veče kod kuće sa mnom, a ne negde napolju, u kafiću ili pivnici... MOJOJ ĆERKI TINEJDŽERKI koja se žali kad pere suđe... jer to ...
Updated 25.02.2010 at 12:28 by izabelitta
Zemlja sam meka Rovovna Utemeljen si grad Niči obzirno I sneg ćuti O pšenici Pod sobom Ali je ne zaboravlja [ame="http://www.youtube.com/watch?v=Kmv3WlKa6U8"]YouTube- Adam Sandler - I Feel Pretty - Anger Management[/ame]
nisam xteo odmax da lajem u naslovu kakva qurac čipka radi se o memo pički to ti je moj mozak memorijska pička šta god da u njega turiš on se posle vrati u pređašnje stanje ne baš u početno ali tu negde koliko god mi ga skrnavili njixovim zavodljivim prljavštinama on prvo poprimi njixov oblik svije se oko njix poprimi njixovu temperaturu ...