VojvodinaCafe Forum - ZOE - Blog
Pogledaj RSS Feed

ZOE

  1. Umesto cveca i sveca

    Jos uvek se secam, jer neki datumi se ne zaboravljaju. Ostaju zapisani u nasem secanju - verni podsetnici na proslost.
    20 godina je proslo, i jos jedan 2. mart vratice me u Beograd, u Sumatovacku ulicu, u rane jutarnje sate kada sam spustila svoju saku na sklopljene ti oci i poslednji poljubac na jos topao ti obraz.
    Neizrecivo me boli sto ti necu poloziti cvece na grob, niti zapaliti svecu... Umesto toga poklanjam ti stihove:

    . . . . . . . . . . . . .
    Vrata
    ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  2. Jedna stranica nepisanog dnevnika

    Bila je subota, 13. septembar. Dosla si da se pozdravimo. Nosila si na licu cudan osmeh, i u rukama jos cudnije zamotan paket, koji sam trebala da ponesem sa sobom.
    Nismo mnogo govorile, jer kuca je bila puna, a deca su bila, kao i obicno veselo bucna. Pogledi su nam se sretali, i samo ti i ja smo znale koje smo reci izmenjale u toj bucnoj tisini... kao da smo bile potpuno same...
    Dani su okracali, ne volis nocu da vozis. Gladamo se... zagrljaj, cvrst i iskren, iskradena suza... Sedas ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  3. Pronadji put

    Uštini me da znam da sam u ovoj sobi, kojoj ni obrise više ne razaznajem. I molim te, sačuvaj makar za kratko, tišinu, koju još jedino mogu da razumem.
    Povuci me za rukav i pokaži put do izlaza, da pobegnem u svetlost dana, ne osvrćući se na ta, prokleto siva vrata iza kojih, razbacane svud po podu, u gomilama leže beda i smrvljene želje i nade. Strah me je da ću utonuti, bespovratno u sav taj brlog crnih uspomena, koje mi prete, smejući ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  4. Dragom prijatelju za 50. rodjendan

    Poklanjam Vam ove redove, iskreno i s poštovanjem, sa željama koje samo ja poželeti Vam mogu.
    Neka Vam ovaj dan, izmedju ostalog, ulepšaju i moji stihovi:

    Gde sve nisam bio.
    I šta sve okusio nisam
    I eto me na pola veka,
    bezbrižno odsutan u svojim mislima.

    Ne osvrcem se na minule godine
    ispunjene kišom i duginim bojama.
    Prihvatam samo jedno...
    Još uvek u meni bele breze trepere
    Još uvek je u meni bosonog dečak,
    koji
    ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  5. Ti ne znas...

    U ove kasne popodnevne sate, Ti, koja si sest sati ispred mene, ne znas da nizem ove redove, ponosna srca; srecna sto te imam i sto Ti imas mene.
    I da li se moze opisati u ovih nekoliko redova sva moja ljubav, koju sebicno cuvam samo za Tebe, jer Ti si mi jedina... Moji snovi, moja tajna, moja snaga, moja radost i tuga, prvi suncev zrak, kap jutarnje rose, zvezda koja se ne gasi... mojih 25 godina zivota, koji se nastavlja zbog Tebe.
    Preko nebeskih polja, tamo gde se dan vec odavno ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  6. Moj verni pas

    Dve usamljene duse. Moj verni pas i ja.
    Zajedno docekujemo i ispracamo sunce,
    i sa njim ptice, koje nam behu brbljivi drugari za dana.
    Delimo koru hleba, zadovoljno mljackajuci.
    Lajemo na zvezde bez potrebe i smisla.
    Moj verni pas... osecam toplinu njegovog tela
    na svojim stopalima, dok ovo pisem,
    i moleciv pogled uprt prema meni.
    Vreme je za vecernju setnju...korak uz korak.
    Jos jedan zalazak sunca, jos jedan dan iza nas...
    ... i mir.
    ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  7. Ne pitaj me...

    "Kako si?" Ponekad ni sama ne znam odgovor na ovako jednostavno pitanje, koje ustvari ne volim da mi se postavlja. Zasto? Zato sto "pitalica", sta god da odgovorim napravi neku grimasu, koju bas ne razumem.
    "Kako si?" - "zaljubljeno!!!" Nakon cega sledi grimasa ... kao da sam rekla "E, upravo sam pala sa 13. sprata i prezivela... da sam pala sa 12-og mozda ne bih!"
    Ili "u zalosti sam." - "Oooooo, jako mi je zao." ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  8. Za tebe, s ljubavlju

    Uspomene

    Od kad' sam ti sede vlasi celivala,
    prošla je godina, godina i više
    I sad' s bolom prisećam se dana,
    koji nekad davno, nekad lepi biše

    Nije mi se dalo da sa tobom zborim,
    tvoje usne neme, a ja posve sama
    na uzglavlju gledam, sklopljene ti oči,
    snage samo imah da izustim Mama.

    Snovi teško sada mi dolaze,
    ponekad kroz njih ti nečujno prodješ
    O majko jedina, o hvala ti mati
    što makar dok spavam,
    ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  9. Obicna prica

    Rasipam misli po reci... gledam prema nebu... priroda je nacrtala dugu, koja mi izmamljuje osmeh. Zasto ne potraje jos samo malo duze, da upijem svu tu lepotu prelivanja boja i oblika.
    Nizvodno su virovi i moje rasute po reci misli, progutace jedan talas, kao i sve druge misli koje se u svakom danu gube, ko zna gde. Koliko vrede nase misli koje nam struje kroz mozdane celije, svakog trenutka, cak i kada spavamo?
    Nesto me nagoni, da ustanem sa klupe na kojoj sam opusteno sedela, posmatrajuci ...
    Kategorije
    Nekategorizovano
  10. Podeli tugu, kao i srecu...

    Ne znam, da li ce mi posle ovoga iole biti bolje, ali imam neodoljivu zelju da ovo napisem, da podelim s nekim, kao sto sam sa vama delila i radost, i lepe trenutke, i usamljenost... i bili ste tu, strpljivo verni...
    ...29. septembar, govor S.Zekavice kojim se oprostio od svog najboljeg prijatelja, a od mog brata, a ja u tim trenucima nisam bila u stanju niti sta da slusam, niti sta da cujem. Nekoliko dana kasnije, doneo mi je kopiju...

    "Vec koju noc me iz sna trgne secanje ...
    Kategorije
    Nekategorizovano