VojvodinaCafe Forum - Proza - Blog
Pogledaj RSS Feed

Proza

  1. I doživljaj i umetnički čin

    I doživljaj i umetnički čin religiozna su obeležja. Doživljaj je bljesak spoznaje. Ponovno rađanje. Rođenje u Duhu. Sa onim što je neizrecivo i nepoznativo, spajamo se na način neizreciv i nepoznativ, i to u jedinstvu koje je više od naše logike i od naše umstvene sposobnosti (Dionisije Areopagit). Na videlo svesti projavljuje se znanje s kojim se svako rađa i koje svako poseduje. U trenutku sagledanja očituje se i praslika ...
  2. Iz knjiga

    Spavam u keliji pored crkve. Preko Ribnice zjapeće, crne rane brda: Ribnička pećina. Hiljade slepih miševa. Kažu, desetine retkih vrsta. Da mi Miketa (Tildžin sin) ne otvori vrata kelije uspavljivala bi me noćna muzika šišmiša.

    Noćna muzika
    u zjapilu brda: hor
    budnih šišmiša
    *
    Na bogosluženju: predivni muški glasovi seljana što su pristigli na jutrenje. U meni tiho, pritajeno ...
  3. Ljubav pronalazi srediŠte Životnog kruga

    Ljubav pronalazi središte životnog kruga u kome biće dotiče drugo biće. Sveti plamen pohaba guber sebičluka, vaspostavlja se razumevanje, bez reči. Telepatija. Prozorljivost. Postaje se prozračan, vedar, lep. Lepota je svedočanstvo beskonačnog u konačnom, u formi. Blistava ravnoteža patnje i radosti. Vedrina. Realizacija izvornog poretka, osnovnog stanja. Ljubiti ženu znači u njoj ljubiti večnost, ljubiti u njoj Boga. ...
  4. DoŽivljaj

    Živeti, živeti neprekidno izmicanje sebi. Otud i želja da se često ustavim, DO-ŽIVIM, i da u predahu i uspostavljenoj tišini, proživim doživljeno kroz osećaj drugosti, kao da se čita priča. U miru i nepokretnosti postaju vidljivi crveni otisci svega što me je taklo i promaklo u besmislenom kotrljanju svakidašnjice i krute uobičajenosti, iako sve doživljeno daleko mi je i tuđe. Ali, upravo u odvojenosti i neverstvu ...
  5. Monahovo srce na dlanu

    (pisano godinu dana posle pešačenja)

    Zašto sam pešice krenuo od manastira do manastira? Pre desetak godina napisah prijatelju: Ostario sam, naglo, u magnovenju, u bljesku sećanja na moju nemoć da ustavim vreme što curi kroz rasede stisnutih mi prstiju ... Samo mi smeta ova tupost i lakoća težine u glavi, i vrak od misli na obalama osećaja nepotrebnosti.
    Krenuo sam da pronađem mir u svojoj duši, da iskupim sebe. Bat ...
  6. Mal-normal

    Probudio sam se kasno, drhturav. Grožljiv, lagano sam ušao u dan, kao kad se zakorači u staru kuću. Ne dangubim, dopuštam da se u meni komoda zapah stvrdlog vremena. Stare stvari. Razgrnuh slamu s kreveta, kad ... Mali pacov ne doziva mamu. Ona je šmugnula kad se u bari svetla pojavila tamna mrlja moja figure. U prašnjavoj tišini dumbara majušno srce. Pustiću ga, da nestane u spiljama odbačenih andramolja.
    ...
  7. Na putu

    Gori mi lice, išibano oštrim listovima i stabljikama koje dobrano premašuju moju visinu. Čini mi se, već satima probijam se kroz nalatljive kukuruze. Ponekad zastanem, pogledam u sunce i busolu. Konačno, izbijam na onu šumu čiji bi me hladovit osmešak obodrio dok sam se probijao kroz suncokrete i pre nego li bi me čalabrcnulo novo gigantsko polje kukuruza. Hteo sam da se ušunjam u njena nedra kad, natrapah na mutnu vodu kanala. Držim za ...
  8. Buđenje i doživljaj

    Buđenje je otvaranje odaja duše za probljesaje centralne mudrosti. Zakukuriču petlovi i uvode nas u predigru osvajanja mogućnosti da se istupi iz kolotečine živovanja. "Budan čovek pripada Logosu." Doživljaji su retkost, ali onaj ko tragove duha u sebi nije našnjuvao, ne može se mašiti poezije (ma kog vida umetnosti), a da delo ne učini nebitnim, zaludnim. "Tekst ima svoj original, odakle ga čovek prepisuje. Taj izvorni ...
  9. Vaspostavljanje ličnosti

    Tek što odlučih da se latim ove pisanije, pade mi na pamet Ničeov zapis: "U svakoj filosofiji postoji jedna tačka kad filozofovo ~ubeđenje~ stupa na scenu - ili da upotrebimo jezik stare misterije: Adventavit asinus pulcher et fortissimus (stigao je magarac lep i najjunačniji)."
    Iza svakog skribomanskog pregnuća nazire se zrnce taštine. A taština i glupost hode ruku pod ruku. To zrnce sujete žulja meku dušu posvećenog piskarala ...
  10. Moj most

    U sredistu zivota izgradih svoj most.Da spona mi bude izmedju sna i jave....izmedju proslosti i buducnosti.. u sredistu moje sadasnjosti..Gradih ga smerno...kao SKADAR na BOJANI sto se gradio.dugo.....polako....sa puno ljubavi....nadanja,suza i stradanja....zara i bujica....besanih noci i praskozorja jutara.Gradih ga sa zeljom da mogu ga poneti sa sobom gde god posla. Da svaki korak donese mi ljubav i milost boziju.Gradih ga za sve ljude ovog sveta da mogu preci sa jedne strane...na drugu...tamo ...

    Updated 26.02.2010 at 07:46 by izabelitta

    Tagovi: Moj most
    Kategorije
    Proza , Kultura i umetnost
Strana 7 od 7 PrvaPrva ... 567