PRAOCIMA Započeli ste pismo pre više od osam vekova pesmu pre majčinih zuba stisnutih i prve dreke Mašta je sećanje Ugađamo telu Ponekad iskapim čašicu mučenice – ubogi je pekli u nadi spasenja koja kap vode nad Zemljom naprslinu da otvori na ovogodišnjoj malo dorađenoj fasadi lika Omamljeni skakućemo od jedne do druge skamenjene slike života Ima nade ...
I anđeli su primorani da obuhvate određena materijalna obličja shodno meri sagrešenja i otpadništva od Istine Božije. Duša obuhvata i prožima materiju u celosti, ali nije svuda prisutna, "pošto u sebi ne sadrži sve nego i sama takođe ima potrebu za Onim koji sadrži" (Sv. Grigorije Palama). Materija ne poseduje moć osvešćenja. Njeno postojanje zatvoreno je u vreme. Plotin je mislio da ta zatvorenost egzistencije materije provodi zlo. Ali, ostavljena od duha, bez moći ...
Sa našim telesnim rađanjem u svet dolazi i naša smrt. Ona nam se javlja kao "čudnovata unutarnja izvesnost smrti od koje treperi celi naš život" (Eugen Fink). Sve što čovek započne mora da započne od smrti. Rađamo se bezgrešni, ali u strahu od smrti živimo ponavljajući praroditeljski greh. Osvešćujući svoju grehovnost i podobije Božjeg lika u sebi, prestajemo da se bojimo propadljivosti, jer svršava se ono što ima svoje vreme, ono što je tljeno. Čovek je stvoren bezvremen. ...
Ljubav - Stvaranje „Baš kao na strani Božjoj, tako i na drugoj starni, strani Zla, muško i žensko jedno u drugom obitavaju.“ (Zohar – Knjiga sjaja) * Spas se ispoljio uličnjen. U njegovom saodnošenju imlicirana je upojedinačenost, odnosno život, jer život je samo u onome što je posebno. To upojedinačeno živo je u slavlju i smislenosti samo ukoliko nosi lik Gospoda u sebi. Energija Svetog Duha matrikula je u kojoj je upisana njegova posebnost. „...i ...
NA KRAJU Poliži kaplju vina sa stopice prazne čaše radosti Ne diraj zavesu posivelu zarobljenih sati ne briši paučinu Gledaj kroz prozor detinjstva nacrtanog na zidu sobe mladosti koju odavno praznina rovaši Na kraju prve decenije dvadeset i prvog veka pokajnike niko ne vidi više Gledaj ćutljiv zapaljenim Krikom zasvođeno ...
DNO Juče ili tek će da se sluči na reci Sunce zari čela obale razgolitile bedra Jutro odiše na međunožje žene uspaljene alas mrežu izvlači bogat ulov koprcavog mulja Prepušten sebi tone do dna u nepokretnost iz koje se sve rađa Zosim Popac
ZIMSKA IDILA (ILI O VEŠANJU DUŠE PESNIKA) Sinoć je pucao dub Zimi je teško sklepati vešala Pred vratima Smrznuta barica nebeske vode U nedoumici Anđeo ispred praga besanu provede noć Duša mi već odneta Svakodnevica ne trpi ogledala Vremena mnoštvo O vaskrslima ni pomena Zosim Popac
NADA PESNIKA Skončati iznenada u gradskom budžaku bazdeći na alkoholom uskiptele rasprodane ploti ili u Veneciji krivotvorivši sećanja možda u snu dok se prilježno spremaš da odbaciš sve balaste i uspužeš uz stub samo glavom da ne odzvanja Malerova V Pomoli se da se ukaže u predanoj igri s vodom kupačica na obali neostvarenih žudnji pred čijim likom ...
. .. dan svetog Valentina… ‘nomad je Alfonso Capone na ovaj dan, 1929. pobio gomilu suparnika… od rane zore radim za machinom za štancovanje i razmišljam o posipanju hodnika, cvetovima od mimoze… ybg, nekako mi ne ide uz moju ličnost, mada, i ide… ljubav je čudo… stižem kući a usput mi stiže poruka od Vron… da večeraske odemo do “Terce”… OK, velim mu ja a usput razmišljam o Alfonso Caponeu… where is my “Thommy gun” ?... auuu, pa Alfonso nije džaba ovaj ...
SAVREMENIK Muž često dionizijski opijen i otac tobože bez kajanja celiva novo lice Sofije U dane punog meseca iz kože bi da izmili tesno je u njoj komoda se praznina Kad zvona kao iza brda oglase večernju potajno plače dugo da se sluči jezero možda Presveti ponekad svrati noge da okvasi Zosim Popac