VojvodinaCafe Forum - Proza - Blog
Pogledaj RSS Feed

Proza

  1. Iz dnevnika

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    15. I 1990. PONEDELJAK

    Ponovo u novi stan. Već četvrto mesto mog studentskog prebivanja. Težio sam da se zadržim u istom ambijentu što duže, ali su okolnosti imale drugu namisao. Tako su tek ukolotečene navike, srođene s mestom na kom sam boravio, morale menjati svoju fizionomiju, ili ustupiti mesto u svakodnevlju drugim, novim radnjama, kretnjama, zbivanjima, koje su se nametale svakodnevnim ponavljanjem da bi dobile titulu i čin "Navika sa zlatnom obaveznošću".
    ...
  2. Iz dnevnika

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    27.II 1989. PONEDELJAK

    Samo hrabrost diletanta ne dozvoljava mi da spalim svoje pesme. A I kud bih onda sa sobom?


    24.III 1989. PETAK

    23,45 h
    Kako da objasnim ovu praznu punoću, tešku lakoću, nelagodnu, uzvrpoljavajuću lagodnost, što se tako često, kao i sad, baškare u mojoj glavi?


    10.VIII 1989. ČETVRTAK

    Ah, kako samo zatupljuje ova današnja priznata potreba i zahtev za stalnim delanjem,
    ...
  3. Pisma, dnevnici, kratke priče, zapisi ...

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    12.XI 1988. SREDA

    Kad misli i osećanja pritisnu dušu odem na groblje; onda... grob, u zemlji kosti moje nane, nem govorim; sav jad i mučninu njena otišavša duša, žednja zemlja upija - u meni mir i nekakva teška, punoćom čudnom zadojena praznina; grob... u meni živa uspomena.
    Ili odem na reku; velika, mutna, neprozirna voda, nesebično sa obala duše mulj i sav nanos spira; niz vodu otplovi tegoba - u meni laka, čista praznina.
    Ili dopustim da me papir isprovocira;
    ...
  4. Iz dnevnika

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    19.VI 1988. NEDELJA ( u bolnici u Zemunu, nakon operacije krajnika, treća godina studija)

    Video sam u nekim novinama sliku Branislava Nušića. Samo čovek sa takvom bezmernom tugom u očima može pisati izvrsne komedije.

    14,00
    U polubunilu, koje mi poslednjih dana umesto sna donosi neko čudno okrepljenje, jurio sam za svicem pokušavajući da njegovu treperavu svetlost zarobim u svojim dlanovima. Kada sam na kraju otvorio sklopljene dlanove, najednom je osvanuo
    ...
  5. Iz dnevnika

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    01.VI 1988. SREDA

    Ima trenutaka blistave svesti kada mi niz stvari postaju jasne. Bulumenta nejasnoća zapretena u lagumima svakodnevanja biva osvetljena snažnom svetlošću spoznaje. Posle takvih momenata osećam se prazno i kada oni sasvim minu i od njih ostane bledi nagoveštaj u vidu lagane, čudnim bojama prebojene iscrpljenosti, ničeg se više ne sećam. U meni dalje ostaju kao i pre sve dileme nerešene. Onda se pitam, postoji li neki kutak našeg bića u kome se gomila energija
    ...
  6. Iz dnevnika

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    02.III 1988. SREDA

    Kad god bih uhvatio svoj lik u ogledalu ili prozoru svoje sobe u trenucima duševnog mira i spokoja, obuzimalo bi me neizmerno čuđenje. Na mom licu u tim momentima nije bilo ni vedrine ni patnje. Jedino što se moglo videti bio je neobičan osmešak.
  7. Iz dnevnika

    Citat zosim kaže: Pogledaj poruku
    19.XII 1986. Petak

    Podigao sam ga sa pločnika pijanog i okrvavljenog. Obrisao krv što mu se sa razbijenog čela slivala preko zatvorenog oka i podbulog, poplavelog obraza. Pogledao me zdravim okom. Tupi prekor i mržnja blistali su u njemu.
    Spoznao sam izgnanika.
  8. IZ RATNOG DNEVNIKA (17.septembar 1991.- 01.februar 1992.)

    Krenuli smo. Nekud. Priroda uzvrpoljena vetrom, ljudi teškom neizvesnošću. Neverica u sebe sad opstajućeg.
    Kao što oganj plodi zemlju, nadolazeća jara boli oplemeniće dušu.
    Odlaganje ukolotečenja: tako sam do skora govorio o sebi i svojim namerama. A sad? Sad ću odložiti svoj život u masovnom obezličenju.
    *
    Bez oblačka, vedro plavetnilo nebesko. U daljini grmljavina, neprirodna, ljudska, obesmišljena toplim žutilom što pada umilno, ljubopitljivo, na našu ...
  9. Materija, molitva, duga

    I anđeli su primorani da obuhvate određena materijalna obličja shodno meri sagrešenja i otpadništva od Istine Božije. Duša obuhvata i prožima materiju u celosti, ali nije svuda prisutna, "pošto u sebi ne sadrži sve nego i sama takođe ima potrebu za Onim koji sadrži" (Sv. Grigorije Palama).
    Materija ne poseduje moć osvešćenja. Njeno postojanje zatvoreno je u vreme. Plotin je mislio da ta zatvorenost egzistencije materije provodi zlo. Ali, ostavljena od duha, bez moći ...
  10. Stvaranje

    Sa našim telesnim rađanjem u svet dolazi i naša smrt. Ona nam se javlja kao "čudnovata unutarnja izvesnost smrti od koje treperi celi naš život" (Eugen Fink). Sve što čovek započne mora da započne od smrti. Rađamo se bezgrešni, ali u strahu od smrti živimo ponavljajući praroditeljski greh. Osvešćujući svoju grehovnost i podobije Božjeg lika u sebi, prestajemo da se bojimo propadljivosti, jer svršava se ono što ima svoje vreme, ono što je tljeno. Čovek je stvoren bezvremen. ...
Strana 3 od 7 PrvaPrva 12345 ... PoslednjaPoslednja