zosim kaže: 05.XI 1990. PONEDELJAK 18,30 h Ljubav je žongliranje duše pred samom sobom, ako je strast začini opsednutošću. No čežnja za njom, u hladnim prostorima samotnosti, u kojima za za svoje promrzlo biće nalazimo topline na žaru patnje, otvara nas same pred sopstvenim pogledima. 08.XI ČETVRTAK Ljubav. Šta je to? Postoji samo nagon za samoudovoljenjem. Oni što se strasno ljube - dva sebičluka u istoj žiži interesovanja. Da, da, to me Samoća ...
zosim kaže: 23.X 1990. UTORAK Kada me sreću ljudi na ulici reda radi s pitanjem: "Šta radiš?", ja odgovaram "Imam vremena". Nikud ne jurim, nikud ne žurim, uhvatio sam vreme za rep. Ali, ima li ko više lukavosti od te neograničenosti, nedostatnošću našeg poimanja ograničene? Svaki svoj kut, meni dohvatljiv, prebojilo je žarkim bojama čežnje za tom ženom, i u preobilju trenutaka ja ne nalazim mira, i izmičem sebi. 21,15 h Svako imenovanje ...
zosim kaže: 12.VIII 1990. NEDELJA Ja se stidim svojih preteranih zanosa, stidim se bestidnosti interpretacije strasti. Bestidan sam kad o tom stidu govorim, i toga se stidim. 18.X ČETVRTAK 00,10 h Vetar 22.X PONEDELJAK 21,30 h Tupost – odbija me od stvari kojih se dotičem; ščepala me kandžom mrzovolje i svaka namera da se ičim pozabavim izdahne pod njenim stiskom; ostaje samo truplo jalove ...
zosim kaže: 11.VIII 1990. SUBOTA Zar pitanje koje sam pre koju godinu postavio sebi: Jesam li sopstvena izmišljotina?, nije samolaskanje jedne nadmene, uobražene volje? Čini mi se da što je jači bio zamah i talas nehotičnog, slučajnog, koji bi zanosio brod mog življenja, to sam ja sve više predosećao kako su mnogi obrti nastali zaslugom mog izbora. Kakvog li apsurda? Pomisao da ona vodi ljubav s drugim pričinja mi nesnosnu bol i nagoni da u suludom onanisanju brišem ...
zosim kaže: LJUBAVNICI Mašta uvrežena zbilja više se ne zna Vreme ne pomaže razvašareno s ove i one strane prosto-janja ne prestaje da iritira isprepletane prste žedne uplakane tišine Te noći išli su ruku pod ruku nešto pevljivo zaostajalo je u vazduhu izrovašenom menstrualnom krvlju u ritmu dahtanja onih nesrećnih ljubavnika s početka kraja koji odgovor ostaviše naraštajima ...
zosim kaže: 27.VII 1990. PETAK 02,30 h U mojoj poeziji nema slika, postoje samo neiscrtana, prokazana stanja. 16,30 Sreda, subota, utorak, sreda ... - crte lica mog dnevnika, ponavljanje mene samog u nedovršenosti i ljudskoj potrebi za označenjem oslonca: izmaštanje monotonog lika vremena i po njemu mrlje mog izmetanja.
zosim kaže: VELIKI PETAK Šta činiti Mobilna telefonija nulte godine bludni snovi rastočeni u retoričku figuru tišine nema odgovora na poruke i pozive Ćutiš Put nedolično miriše na kamelije Šta činiti Patina prvotnih vekova doprinosi da tuga malo ima veze sa poslednjim danom Raspetog Ćutiš Crvena jaja pre Uskrsa mame testiraju sintaktičku uzdržanost gnostika Šta činiti Ćutiš ...
zosim kaže: 15. I 1990. PONEDELJAK Ponovo u novi stan. Već četvrto mesto mog studentskog prebivanja. Težio sam da se zadržim u istom ambijentu što duže, ali su okolnosti imale drugu namisao. Tako su tek ukolotečene navike, srođene s mestom na kom sam boravio, morale menjati svoju fizionomiju, ili ustupiti mesto u svakodnevlju drugim, novim radnjama, kretnjama, zbivanjima, koje su se nametale svakodnevnim ponavljanjem da bi dobile titulu i čin "Navika sa zlatnom obaveznošću". ...
zosim kaže: 27.II 1989. PONEDELJAK Samo hrabrost diletanta ne dozvoljava mi da spalim svoje pesme. A I kud bih onda sa sobom? 24.III 1989. PETAK 23,45 h Kako da objasnim ovu praznu punoću, tešku lakoću, nelagodnu, uzvrpoljavajuću lagodnost, što se tako često, kao i sad, baškare u mojoj glavi? 10.VIII 1989. ČETVRTAK Ah, kako samo zatupljuje ova današnja priznata potreba i zahtev za stalnim delanjem, ...
zosim kaže: PREDVEČERJE Rodomelni dani Nebo kao trudnica na klupi u parku pred svetom modru haljinu bestidno spušta lagano na razgolićeno preplanulo bedro Iz nedohoda Botičeli budućim roditeljima šašolji uši Nesvodljiv obilazim groblja Ali kadifa dlanovi voljene Plačem pred ženom poljubac na sneg miriše Zosim Popac