Unosi bez kategorije
Vraćam se u svoj rodni grad posle trideset godina. Srećna ali pomalo nesigurna, zbunjena sve mislim uzeće me neko za ruku i vratiti tamo odakle sam došla. Hodam po ulicama bez cilja, tek tako, da osetim blagodet slobode, širine, gužve, da uživam u šuštanju lišća, cvrkutu ptica, kreketanju žaba. Raširenih ruku vrtim se u krug kako bih što više udahnula ovog divnog vazduha...sedam na obalu reke i pitam se ...šta ja tu radim? Zar nisam do juče bila tužna, nezadovoljna, ...
Daljine...Blog članak objavljen od Beba, 23.11.2014. Preporučite stranicu Daljina, mrzim tu reč. Ispod istog smo neba, udišemo isti vazduh, gledamo isto sunce i isti mesec... Ne plašim se daljine, plašim se navike na nju Ti nikada nećeš biti dovoljno daleko , daljina je samo izgovor...smešiš mi se kao da govoriš jednom će sve ovo biti juče. Ništa ne treba ...
Danas je Dunav bio moj jedini prijatelj. Da ,njega sam izabrala, on samo sluša, ne savetuje, ne pametuje samo se ponekad zatalasa...znam to je znak da me razume. Sedoh skroz dole na zadnju stepenicu, kako bih ga dodirnula, pomilovala zahvalna jer me trpi , jer me razume...znam uvek me čeka, oseća on kada mi je potreban. Tu, sasvim, blizu kao vojnici stoje ribolovci smireno zabacujući mamac, ne vide me čini mi se...pa da, oni zato i dolaze, pecaju to je njihov svet. Šta je njima ...