Zvuči kao mali omaž Vidojkoviću i jednoj njegovoj kratkoj priči, Odličan omaž. :)
A ja se čitajući divno oraspoložih.Naravoučenije,danas nigde bez municije ,a moželi ona stara praćkica ono znaš sa rašljavim štapićem,pa gumica,i onda kamenčić,pa fić I ti se uplaši marsovaca,a zato odsad idi sa njom samo u male diskoteke,ajd uzdravlje. Da,da,zaboravih,ovo je divno,što ti napisah,piši i dalje,nema veze što sam ja tetkaD.
auuuuuuuuu..ja sam mislila da su ovde zabranjene vulgarne reci,pa makar to bila i ''poezija.''.. kakvo razocarenje... ...
Ja imam trinaest godina I džemper na romboide Imam renomiranu mamu I refundiranog tatu Imam živo sećanje na njen izbačaj U naučnu orbitu I njegov povraćaj S brodskog u kućni red Oni sredom imaju gala goste Imaju mene da im se vraćam sa tenisa I za večerom argumentovano Pričam o slajsu i želji Da postanem kompozitor Ja imam njihovu pažnju Bubuljice i male brkove Jako male brkove Ona još nema trinaest godina A već nema neku perspektivu U kesi nema ništa osim hleba Kad se vraća iz prodavnice I u ruci nema kusur Ona nema obzira prema starijima I neće da se pomeri sa stepeništa Kad oni prolaze Ona nema akne Naočari Ni vannastavne aktivnosti Nema problem da napolju provede ceo dan Jer nema roditelje da je opomenu Ona nema nameru da me pogleda Ni kad se vraćam sa tenisa Mi imamo svaki svoj radijator Moje gudalo i njenu kašiku Mene, koji s jedne strane zida Svira violinu Nju, koja s druge strane Glumi metronom Imam običaj da se naslonim na radijator Dok sviram Ima običaj da triput jako lupne Ako pogrešim Imam utisak da mi srce vibrira U njenoj kašičici Dok je prevlači preko radijatorskih rebara Kada odsviram bez greške Ima savršen osećaj za ritam Imam želju da je poljubim I imam želju da je zbog toga poljubim Nemam nameru da se odreknem te svirke Ni kad sve komšije polude od Moje škripe i njenog čangrtanja Nemam smelosti da je pitam Da li je i njena guza vrela i nažuljana Kao moja Jer mi nemamo reči kad se sretnemo Ali, mi imamo šansu da jednog dana Napravimo revoluciju S koncertom za violinu, kašiku i radijator Ako budemo imali petlju Ako budem imao petlju da je povučem A ona da se ne raspara Ja imam trinaest godina Džemper na romboide I plemenitu želju Da joj kašiku punim muzikom Bar dok ne upišem Berkli
ima kod mene: prekopuuta jedna praava porodica: mama tata sin a ne ko kod mene: prekopuuta od njih samo tetka i ja kod njih staaalno ima struuje i frke kod nas samo frke: kod njih svako ima svoj stav oo nečemu kod nas nema ništa a od stava samo: kad ja iz muke dubim na glavi njegov tata vozi broda a ?moj: moj vozi mamu na oblaku i gleda dole: u mene samu kako mi fale makar za ništa a kamoli nešto da ih pitam da dođu da me vole da ne znaju da se ljute da se sklonim pod majčine skuute kada grmi prokleto !grmi a tetka se opila a ja sama na krmi ej oblačee!: el si ti taj bog zar ne vidiš baš ?ništa zar ne vidiš da mi se jedu one skupe kisele gumene bombone zar ne vidiš da mi se duva u trombone da dozovem kišu koja iz oblaka pada da me tako mama po kosi mazi a tata da nas kao pazi da nam se kroz kišu plazi i sendvič pravi od nečega: od sebe i mame a ja u sredini ovako krakata da virim da se kao plašim da me ne ugrizu pa da se od smeha upiškim ii nikada da se iz tog sendviča ne probudim i sve:
Dobro je da svake noći slušam Njen strah Njegovu promuklu prostotu Kosa je povodac Lice joj je testo Pravilnim rukovanjem dobijaš Poslušan osmeh kroz suze Pseća: milina i divljina Pa to diže i nedizivo To i sitnež napravi na mnogo Samo napred komšija Rasti dok je dole Pevaj Dok joj po licu taktiraš Mesečinu Dok se iz keca u kec navijaš Za bolje pogotke Tuci komšija Tako da je dobro čujem Da mi svaki njen jecaj Deli noć na poznate taktove U kojima se moja trudnoća nekad Sudarala s radijatorima Mama... Reci, milice. Hoće li još dugo, mama? Neće, milice. Komšija je grub? Da, milice. On tuče i decu. Tuče, milice. On im je kupio psa. Jeste, milice. Zašto ja nemam psa? Imaš mene, milice. Tata je bio grub? Jeste, milice. Sad tuče drugo dete? Tuče, milice A mene neće? Neće, milice. Ja bih ipak psa. Ne može, milice. A tatu? Imaš mene, milice. Ja nisam milica. Znam, milice. Ja sam Stefan. Naravno, milice. Laku noć, mama. Laku noć, milice.
sve ušlo u kajganu, virtuozno, brutalno-životno, onako opet ništa nismo naučili i gde je više to svetlo.
uh...
nije poverenje glupo, možda malko ćoravo svako malo, ali ne glupo...
E, ovako: mnogo mi je lakše i lepše da ti pratim misli kad koristiš uobičajeni rukopis. Jebo Egzotika i ostale individue. Fala na pažnji.
...sjajan lik
Ponekad, dok sanjaš... dođe trenutak Taj divan trenutak Kad si između sna i jave Kad ne razaznaješ razliku između stvarnosti i mašte I kad samo za trenutak stvarno osjetiš...
Zauvek Je šušnulo U poljupcu odisano Uvoljeno u ljubav U nas Pojedinačne Koji se preplitasmo U duplosti želje Da u dva srca I četiri ruke Izmaestriramo pijanoktel Koji će nas opijati Zauvek Je blesnulo U pogledu ostrujeno Zavrnuto u karusel Od nas Uznesenih Koji se okretasmo U vrtlogu imanja I uzmahu straha da ćemo I bez ljubavi I u ljubavi ostajati najsamlje sami Zauvek Je preraslo U istinu zagrcnutu U progutano saznanje Da zauvek nije igračka Za nedorasle I onda Bežanija, bato Što dalje Karta u jednom pravcu za Nju Bez obzira da li je Zeland ili Jork I stvarno se čini Zauvek Je ostalo Nedosegnuto Iako iznačinjano Za sreću Za daj Bože Zauvek Ajde, Anči...
Svašta se pronalazilo u sipanjima i dosipanjima nekada davno u godinama koje su bile obeležene izmaglicom.
U kategoriji sanjara redovno sam ispadao magarac onaj koji zasanja toliko da ne primeti da je ostao sam bez saputnika bez cilja bez krila na kraju... ...ponekad padanje ume da bude bolnije od onog završnog udarca o zemlju...
Znaš šta ako jednoga dana deinitivno pronađem "onu moju" i ona pristane da bude moja naJebaćeš i ti ćeš naJebati naJebaćete ima da vidiš kakve su to priče iz Nepričave i niko nikad neće umeti da se voli kao mi ovako imam samo sećanja u bojama...
Slika srpskog glasačkog tela danas: - najbrojniji su - u stopu ih prate - slede oni što ne prate + - retki jure prave autobuse - još ređi su oni koji im pomažu u tome, koji razumeju, ali ne smeju - najugroženija vrsta su oni koji žele da o svemu pričaju javno. Verovatno čekaju da se šengen zabeli, pa da posle... nekako s proleća... u Holandiji... ostvare to svoje pravo. - jedan je Mišković Predlažem da Deltu prijavimo za čudo prirode. Nigde se toliko rukavaca ne uliva u jednu stvar, da ne kažem kasu. Mogli bi je nazvati đavoljom. Strancima to svakako već zvuči dovoljno srpski.
Ja tako kada ne znam šta da kažem, dam Miki velikom da progovori za mene, umesto mene, sakrijem se iza njegovog kaputa i sačekam, i uvek dođe ono što najviše volim i što najlepše zazvoni, tu gde treba da zvoni. Kad sam rodjen, svi mi kažu, ja sam bio jedna lepa beba. Lepa kao reklama za sapun. Samo su me zamenili u porodilištu za nekakvo gadno dete, nosato i buljavo. - A šta možeš, takav ti je život Oni misle: lako ćemo sa Ciganima. Od tolike silne dece niko neće primetiti da je jedno dete zamenjeno. A tako je baš i bilo. - teško meni. Tek kad sam pošao u školu video sam da to nisam ja, jer mi oči bile ovolike i nos ovoliki! -A šta se može takav ti je život Znaš kako je kad si Rom: ko te pita jesi l' ti, il' si onaj drugi. A možda je baš ovako i bolje. Možda mi je mnogo lepo tamo gde sam zamenjen. Možda imam tri kaputa i duboke cipele. Možda živim u velikoj kući. Možda imam na prozoru zavese. Možda imam durbin oko vrata, pa ja uzmem durbin i ceo dan tako gledam kroz njega. I ceo dan vidim da sam srećan kao niko moj. - A šta možeš, takav ti je život. Onakav.
Ponekad je i "nemam komentar" komentar ako ostaneš bez reči.
e... Ponekad me stvarno ne zanima Čiji je višnjik Čehov želeo Za miraz Ne treba mi pokret Tuđih snova prikaz Šmiračina Ili katarzičan izlaz Iz večnih nedoumica Ni znaš li, draga, Da bi Šekspir danas bio Opasan rasista i sadista Kojem bi se sudilo na Svim nivoima, i ne bi mu vredela Mera za meru, tako vanvremenski tačno Baždarena na vagi njegove Genijalnosti, a primenljiva na Svako pojedinačno govno nasuprot drugog...? e... Stvarno me ne zanima Ko je kome mandragolu S kim je modrokosa završila Da li je Hasanaginica umrla Golih sisa s poentom na mlečnosti Ni da li se Čičikov igrao s dušama Iz dosade ili zbog teatarske večnosti Nekad bih samo Ko Tizba Ovom svetu pukotinu da nađem I da mi tek moj Piram u nju Dahtav S druge strane priviruje I da je čeprkamo dok se ne raširi Dovoljno da svaka nežnost Kroz nju može Razmenjena da se ohiljadi Da ne damo lavovima Da se namirišu krvi naših snova Pa da od nas sutra drugi prave Epohalna rešenja Za škrte pare i bogate aplauze e... Hajd ne damo tu priču nikom Hajdemo samo do rupe u vrtu Da u naše boje Ofarbamo dudove