Ja sam gazila bosim nogama...i ne treba mi mnogo da evociram i sjenke i mirise, i onaj spokoj koji sam tada osjećala. I da, volim te mnogooo.
Lenj sam, draga Kohili. Ja sam jedno lenjo stvorenje koje dođe ovde, rafalno izbaci svo što mu je u glavi i ne obrađuje to dalje. Ali počeću da razmišljam. :)
Hunter-e, zašto ne pokušaš da ''razbiješ'' na delove ovaj kroki i svaki deo obradiš tako da na na kraju dobiješ jednu pripovetku?Ima tu dosta materijala neophodnih za obrt za radnju koja teče. Ako nisi o tome razmišljao do sada,počni da razmišljaš.
Kiša je padala i padala breskvini cvetići su sijali nekom čudnom prolećnom lepotom,nisam to nikada primetila, kada sam im sutradan prišla nisu više bili srećni proleće je mirisalo nekako čudno nesvakidašnje,rekla bi tužno.
Pogresio si naslov. Adekvatan bi bio tackica
Zbog određene "strukture ljudi" izbjegavam provincijske predstave, kino dvorane...gradski saobraćaj... Ne mogu da svarim kako je danas poželjno biti nekulturan, poželjno pljuvati, žvakati otvorenih usta...ne koristiti viljušku i nož...biti totalno nenormalan. Nenormalno je što je normalno i kulturno postalo out. Izem im ja takav in. Svinje.
naučila sam od onih hrabrijih i boljih od mene, treba čovek da misli o tome kako je lepo bilo tom nekom dok je bio tu kraj nas, i koliko smo mu/joj ulepšali život i ona/on nama i tako redom, tako se nekako lepo i dostojanstveno pozdravimo sa tim dragim bićima. Mora da boli, ali je divno da si je toliko voleo.
Bandzi...znam kako ti je...i mnogo mi je zhao.
Pre desetak godina me je muz "osekao od zivota": uleteo je u kucu ridajuci od suza... jedva je uspeo da izgovori:"Cikitu je udario auto"!!! Cikita je bila nas pas....doberman!!! Odgajili smo je od one male smotane kuce, u jednu elegantnu (kako to samo dobermani znaju da budu), prelepu zenku... Ne znam zasto sam ovo napisala.........ali zelim da ti kazem - zao mi je zbog tvog gubitka, LH!
"Ti si moj" je malo, i možda sebično. "Ti si moj svemir" je bolje i šire i veće. Nedostajanje je klizava stazica, i uvek negde tu na putu ka nekim važnim tačkama u koje mora da se stigne. Od nedostajanja se izgrađujemo veliki sposobni da dajemo još više i bolje, za neka nova nedostajanja. Od nedostajanja, do nedostajanja, jednonoga balerina na žici, tako mi to nekako svira, zajedno sa ovom pesmom, kojoj ništa baš ne nedostaje.
Za mene je čitanje ovoga bio fantastičan poklon. Praznik sam. Za oboje:
A ja volim tebe.
Odlicna ti je prica...
I sta da pisem nakon ovako dobrog teksta koji mi je ulepsao dan ... sem da duboko udahnem i opet procitam ...
Eto, ni da se pohvališ ulovom... Nikad od tebe ribolovac... Evo ti jedna njanjava lepotuška, ima joj pesma veze s nebesima.