#HLHS - Hypoplastic Left Heart Syndrome Kako svi, laički, kažu - dijete bez pola Bili su to dani pred Badnjak i Božić. Dani kada smo trebali srediti sve papire kako bismo se uputili po neophodnu šansu za život. Prvu šansu u nizu. Strka, zbrka.. Nije me bilo briga što sam tek rodila. Ja ću se snaći. Bitno je bilo u jednom danu izvadit putovnice za malog i za mene. Sreća u nesreći jest bila ta što kod nas postoje kardiolozi koji shvaćaju situaciju ...
Za život je dovoljno i pola srca.. Kćerka mirno spava u krevetu u svojoj sobi, sin se nemirno prevrće na krevetu u našoj sobi dok suprug iskušava svoje strpljenje u noćnoj smjeni. Ja sjedim za kompom i danas, na svoj rođendan, prisjećam se uspona i padova u protekle dvije godine.. Možda se to nekima čini sebično ili egoistično, no ja sam priželjkivala da se moj sinček rodi na moj rođendan, 15.12.2011.. Sjećam se kako sam taj dan plesala ...
Uvijek sam bila samoj sebi najvažnija. Moja guza da se prva namiri a onda sve ostale. Takvo stajalište sam imala i što se slastica tiče. Jaoj.. Koji sam ja sladokusac, to je neviđeno! Sjećam se kako sam znala minutama stajati ispred polica u trgovini razmišljajući koju samo čokoladu da uzmem. Ja sam jednostavno imala potrebu za slatkim i ona me potjerala u trgovinu, a to što nisam znala što bih točno to mi je bilo najmanje važno. Nekako ...
...što bi bilo da je nekad davno bilo...? * Da nisam prestala baviti se sportom. Da sam se malo više angažirala, da sam više grizla, da sam više sebe davala... Što je moglo biti? * Da nisam prekinula sa dečkom koji je imao obečavajuću karijeru i koji je čeznuo za time da sa mnom osnuje obitelj... Što je moglo biti? * Da su moji roditelji ostali skupa... Što je moglo biti? * Da ...
Updated 28.02.2010 at 00:30 by little fairy
Možda su se mnogi začudili što ja o svojem tati nemam neke lijepe riječi.. Možda su se i snebivali. Ali, za sve što pričam, ja imam dobru podlogu i dobro objašnjenje kao i pojašnjenje. Neću ulaziti u detalje i u svoje djetinjstvo.. Ne. Tada je sve bilo dobro. Bila sam voljeno dijete u funkcionalnoj familiji. Tatinom krivnjom prije skoro dva desetljeća se sve rasplinulo kao maslačak pred kraj. Puhneš a ono leti..Naprosto, ...
Updated 28.02.2010 at 00:31 by little fairy
Noć je. Vani svijetli ulična rasvjeta i baca svoje žuto svjetlo na ulicu, neočišćenu, prekrivenu snijegom. Snijeg blješti nekim magičnim šljokicama. Daje dojam usnulosti, dojam zagonetnosti. Poziva van. Mami. Vraća me u prošlost. Davnu prošlost bezbrižnog djetinjstva, kad smo mi kikići živjeli za snijeg. Za neočišćeni snijeg na cesti. Netaknuti, utabani, bijeli. ...
Updated 28.02.2010 at 00:35 by little fairy