Ne sećam se, kada sam poslednji put, noću video mesec. Da li je to bilo, tamo nekih noći u decembru, ili još ranije, stvarno nemam pojma ... Susretali smo se u prepodnevnim časovima, viđao sam ga često kako se mota po nebu ni sam ne znajući ni gde će ni šta će ... Sinoć sam ga sreo, dok sam ...
Updated 25.02.2010 at 01:03 by izabelitta
odgovaralo bi mi da obojim ovo zimsko sivilo, da ga dotaknem izvesnim toplijim nijansama, u skladu sa moždanim talasima koji ne miruju ...
Updated 25.02.2010 at 01:04 by izabelitta
raspoložen sam baš onako nekako ... ma ni sam ne bih pogodio kako, čak da pokušavam iz nekoliko puta ... mogao bih da prizovem, setni i šaputavi, glas Radeta Šerbedžije, sa stare izgrebane ploče, gde govori stihove ''Tko sam, što sam ja sam samo sanjar čiji pogled gasne'' ... Napolju je koliko vidim neko nafajtao stvarnost stvarnost ...
Updated 25.02.2010 at 01:06 by izabelitta
kiša se svu noć trudi da ispere tamu neba uporna je i spora kao oni sigurni što ne sumnjaju u svoj uspeh ... ________________________________________ čudna je ta neka, ozbiljna kišna muzika, kao neki veliki upijač, pokupila je sve ostale zvuke ... ________________________________________ jednolična je i tiha, nekako mirna i dosadna, nepažljivom ...
Updated 25.02.2010 at 01:07 by izabelitta
jutros je Vojvodina, kao lenja pita, posuta šećerom u prahu ... gledam je iz tople sobe, posmatram i razmišljam, kako me podseća na rashladnu vitrinu starog poslastičara ... da sam mačka, eee, da sam mačka ... sada bih lutao oko nekih salaša, đermova i pojata obilazio bih kukuruzišta, strnjike, tršćake ...
Updated 25.02.2010 at 01:08 by izabelitta
napolju jutro curi niz oluke, sliva se niz mokre i sive fasade ... jutro je hladni tečni napitak ... upijam ga drvetu sličan neveseo i nevoljan vatre željan ... zvezde koja sija u toplim očima ... raširiću ovo parče duše preko pokislog i promrzlog sveta a dami što stoji u starom ...
Napolju je najblaže rečeno fuj. Mrzim ovu bljuzgavicu ... baš. Ovaj dan je docureo, nije svanuo k'o svet. nije stigao gospodski ogrnut snegom, niti je vetrovito dojezdio iz noći, ovaj dan je neki cirkusant otkačeno pripremljen za mokri maskenbal obučen je nakrivo u maglu, kišu, sneg ... njegova drugarica hladnoća prati ga kao senka ... mogao je ladno i da ne ...
Updated 25.02.2010 at 01:10 by izabelitta
Poželeh da počnem ovo pisanije jednim glasnim ranojutarnjim pozdravom ''Dobar jutar, narode vredni.'' ali setih se da ste skoro svi duboko ukopani u svojim krevetskim rovovima, sakriveni i zamaskirani utrpani i ušuškani u krpice setih se kako sada plovite kroz svet sna i kako vas je moguće locirati jedino po disanju ... neke od vas čak i sa veće razdaljine a to ...
Updated 25.02.2010 at 01:11 by izabelitta
hladno je napolju, jesen je stigla, studen je normalna pojava, koja je verno prati, ostarala nam je ova godina, protiče lagano i uporno, bez borbe i želje da zastane ... ostaće samo neki parčići, deponovani po sećanjima ... ne čujemo, ni vetar ni šum reke svi na isti način ... drugačiji su zvuci, zavisno od kose i misli kroz koje ...
ponovo sam se probudio prerano, u tamnim zonama tek započetog dana ... postoji taj neki ritam, navika, sat u mozgu što nema pojma, kada je subota a kada nedelja ... zaboravio sam da ga isključim, iako ne znam ni kako bih to učinio ... radnim danima zna da trokira, da se ućuti i da ga nigde nema, ali zato se majstor pravi vredan upravo onda kada to ne treba ... ...
Updated 27.10.2007 at 10:07 by simke